| VERITAS - br. 7-8/2003. |
>[SADRŽAJ]< |
|
ODMOR U GOSPINU OKRILJU Budimo Marijini! Gospa nas izvlači iz kolotečina, učmalosti i lažne sigurnosti, dovodi nas pred svjetlo Isusovo, odstranjuje nam iz srca mlakost i malodušnost, pogled nam poravnava sa svojim i pokazuje nam ljepotu koja blista iza koprena prolaznosti. JAKOV DŽOLIĆ Dohodi ljeto s novim valovima vrućine i beskišnim bjeličastim oblacima. U zrelom klasju bubri zlato, potoci se opijaju u rijekama, a glasovi kupača zibaju zelene i modre vode. Kolone automobila kreću u smjeru mora ili planina, putnici traže osvježenje i lagodu, užitke i razonodu. Osjetila okusa, sluha i mirisa prepuštaju se slastima jela i pića, sanjaju rashlađene prostorije i udobne prostirke. Iz hedonističkog htijenja izrasta kratkotrajnost na rubovima srca i slast trenutka zatamnjuje ljepotu prostranstva i beskraj radosti. Uvlače se pipci nemira u rastrgane misli i žudnjama tjeraju čovjekovu cjelinu u raspamećenost, podvojenost i površnost. U žurbi prohode kolone prema uopćenom cilju, slijepe za spokoj i gluhe za tišinu, neosjetljive na pjev slavuja i žubor raspjevanog brzaca. U bezizlazu zakrčenosti, gužvi i ustajalosti na putovima koji nikamo ne vode, nazire se kapelica pokraj ceste, odmorište za srca iscrpljena ispraznim življenjem i bodljikavim brigama.
Krenimo u susret Gospinim dvorištima, prema vrtovima u kojima rastu zvonici, ovješeni između neba i zemlje, zanjihani glazbom anđeoskih korova i glasom Kraljice ruža. Iza svakog zavoja bdiju crkvice Majci posvećene, ispod svakoga mosta dišu špilje u kojima cvjeta lurdski Cvijet, na svakom proplanku svjedoče drveća šum koraka i dodir šetačice, u svakoj travci njiše se vjetrić, uzbiban nježnošću Djevičina glasa. Razlijevaju se dozivi kroz ushićeni krajolik i lišće šumori zelenilom buđenja. Sunčeve zrake pletu krunicu od cvijeća i svjetlosti, obrubljuju je glasovima anđela i zagovorima svetaca, a zatim je milosno predaju srcima dječice i poučavaju ih radosti molitve i unutarnjeg proživljavanja Božje volje i mira. Sjetimo se evanđelista Luke koji nam, nadahnut Duhom Svetim, reče kako je Marija sve događaje u svom životu čuvala i prebirala u srcu, što znači da su joj u srcu rasli, pročišćavali se, osvjetljavali, a zatim cvjetali u punini istine, učili je poniznosti, poslušnosti, miru i dobroti jer je znala da je sve u Gospodinovim rukama i da u konačnici sve prelazi u svjetlo i radost vječnu.
Odlučimo se za godišnje odmore u Gospinim svetištima, ili još bolje, prepustimo se tihom i neužurbanom obilasku malih, dragih, slikovitih mjesta u kojima su crkvice posvećene Posrednici svih milosti. Prošetajmo uz vinograde na kamenitim vrletima i po plodnim brježuljcima, poslušajmo kako zrije pšenica, pogledajmo kako se zalazeće sunce rascvjetava u skladnost boja i kako unosi spokoj kroz jedva vidljive otvore na barikadama srca. Osjetimo miris pokošene trave na livadama, udahnimo zrak ispunjen ljekovitošću kadulje i vrijeska, penjimo se križnim putovima do četrnaeste postaje nad kojom se širi rođenje uskrsnuća, iz koje raste pogled Marijin do kraja vremena i svijeta, u kojem zjenice modrih očiju čuvaju preslik svih ljudi što su iznikli iz mudrosti Stvaranja. Oči Majke, blage, nježne, brižne i jasne, pogled koji uči, miluje, liječi, zagovara i preklinje. Pokazuje put prema nebu, prema slapu svjetlosti iz kojeg na nas teku milost i milosrđe. Gospa nas izvlači iz kolotečina, učmalosti i lažne sigurnosti, dovodi nas pred svjetlo Isusovo, odstranjuje nam iz srca mlakost i malodušnost, pogled nam poravnava sa svojim i pokazuje nam ljepotu koja blista iza koprena prolaznosti, iza muka prošlosti, iza tjeskoba budućnosti, uvodi nas u vječne krajobraze gdje uviđamo naš jad i našu neznatnost. Zato budimo Marijini i priznajmo je za Majku, kao što ona nas, ma kakvi bili, zli ili dobri, prihvaća svom snagom svoga Prečistog Srca! Budimo njezini i put vjere osvijetlit će izlaz iz ponora privida i bremena ovisnosti, nastanit će se radost u misli i vidike!
Pokatkad, Bože, dogodi
se meni, Vidim li jasno ili mi se
čini, Objave rastu iz tajne
počela, da joj se dive dolovi i
gorja; Jakov Džolić |
||
>[SADRŽAJ]<