| VERITAS - br. 12/2003. |
>[SADRŽAJ]< |
|
SPOMENDANOM SV. NIKOLE ZAPOČINJE… Vrijeme darivanja Vrijeme je došašća. Radosno iščekujemo jedan od najznačajnijih i najradosnijih kršćanskih blagdana - Božić. Ali tijekom došašća veselimo se još nekim datumima. Ponajprije to je 6. prosinca - spomendan sv. Nikole. Tom se danu raduju ponajviše djeca, znajući da će naći dar u čizmama. HENRIETA ZAJEC Sv. Nikola je svetac iz druge polovice trećeg stoljeća, čiji se životopis, pisan oko 400. godine, izgubio. Ipak, o ovom se svecu zna dovoljno da bi ga se moglo štovati, moliti ga za zagovor, nasljedovati ga u krepostima, u djelima milosrđa. Sv. Nikola je bio biskup grada Mire. On bijaše svetac koji je kao i svi sveti ljudi volio činiti djela milosrđa. Ovdje neću navesti primjer u kome je sveti Nikola darovao miraz siromašnim djevojkama i tako ih spasio od bijede i prostitucije, na koju je pomišljao njihov otac, jer je to veoma poznata legenda. Postoje još mnoga druga djela milosrđa koja je učinio sv. Nikola, a puno su manje poznata. Jedno od njih je sljedeće.
Evo još jednoga od poznatih i čudesnih djela što ih bijaše učinio sveti biskup Nikola. Naime, u vrijeme Konstantina njegov inače sposoban rođak i časnik, završio je u zatvoru s još dvojicom časnika, jer su pred Konstantinom bili lažno optuženi da tobože rade protiv cara. Stvar je dogurala dotle da su osuđeni na smrt. Iščekujući nedužni u zatvoru smrtnu kaznu, moljahu se pravom Bogu koji se objavio u Isusu Kristu. Molili su da ih spasi iz zatvora i od smrtne kazne i to posredstvom biskupa Nikole. Noć prije nego se trebala izvršiti smrtna kazna, Konstantin je usnuo neobičan san. U tom snu ukazao mu se biskup Nikola i prijeteći mu naredio da oslobodi trojicu nedužnih časnika. Isti san sanjao je i prefekt koji ih je zapravo optužio iz zlobe i ljubomore. Tako su trojica osuđenika bila sutradan ponovno ispitana i nakon saslušanja oslobođena.
Spomendanom sv. Nikole počinje mjesec darivanja. To darivanje dostiže kulminaciju za Božić - blagdan Kristova rođenja. Darivanje je lijep običaj koji veseli ljude. Međutim, mnogo važnije bi bilo nasljedovati sveca u njegovoj odanosti Bogu i u djelima milosrđa. Što se pak tiče blagdana Kristova rođenja - za taj blagdan najvažnije je Bogu darovati svoje srce. Srcem izručujemo Bogu cijele sebe, sve svoje radosti i žalosti, prošnje i grijehe. I ako nemamo ništa drugo što bismo mogli darovati za Božić Bogu, osim grijeha, predajmo mu onda samo svoje grijehe. Iskrenim predanjem grijeha Bogu predajemo zapravo svoje srce. Iz našeg će pak srca on učiniti svoje nebo. Ta Bog je i postao malim djetetom zbog grešnika. Vječna se i milosrdna ljubav objavila u malome djetetu. Nevidljivi Bog postaje je vidljiv. On ponizi sebe da bi uzvisio bijednike. Nedodirljivi postaje potpuno dodirljiv ljudskoj bijedi. Zapravo Vječni je i došao zaodjenut malim djetetom iz samilosti prema ljudskoj bijedi. Došao je da bi na križ pribio sve ljudske grijehe. I darovao sebe, život u Bogu koji ni smrću ne prestaje. To nam je i objavio baš on - Ljubav što tijelom postade i zauvijek će prebivati među nama. |
||
>[SADRŽAJ]<