Iza nas su još jedni parlamentarni izbori, ali i još jedna predizborna kampanja. Vjerujem da smo se svi već pomalo umorili od tih događaja i jedva dočekali "predizbornu šutnju", ali ne mogu odoljeti da se bar malo ne dotaknem ove teme.

Iako sam poprilično apolitična osoba, moram priznati da su me ovi izbori dosta zainteresirali. Možda to dolazi "s godinama" :-), ili je jednostavno sama kampanja bila tako dobra da je isprovocirala moju pažnju. Televizijske okršaje doduše nisam pratio, ali sam zato sa svojim kolegama u pauzama između predavanja s velikim "guštom" sudjelovao u analizi novinskih članaka, predizbornih materijala, plakata, političkih skupova… Neki od njih već su i politički angažirani u različitim strankama, neki su simpatizeri, a neki su kao i ja samo obični i zbunjeni birači. Ono što nam je svima bilo zajedničko je da uistinu nitko (osim izrazito male manjine) nije znao za koga bi glasovao, ali je vrlo dobro znao za koga neće glasovati! Možda je razlog tome brojka od oko stotinu različitih političkih stranaka koje su nas zasule svojim programima. Možda političari nisu spremni za dijalog s mladima, a možda su mladi jednostavno zakazali kao generacija. Ljudi iz političkog života ovu situaciju smatraju zabrinjavajućom i čude se što su mladi tako rezignirani kad se radi o politici, međutim malo je onih koji se pitaju zašto je to tako!

Vjerujem da je među njima također mali broj onih koji su pročitali ovaj moj grafit i zapitali se što on znači. Premda bi ga svatko od nas morao, nažalost, priznati kao svoj životni moto, na poseban način on pripada političkim strankama u predizbornoj kampanji: "Što ne možeš sam, bar pokvari drugome!" Ova je rečenica bila misao vodilja cjelokupne kampanje čiji su skupovi započinjali rečenicom: "Oni su…", dok je mali broj obično utopijskih rečenica započinjao s: "Mi ćemo…". Međusobno vrijeđanje, podvale, prepucavanje… gotovo da nitko nije pričao o sebi i svojim programima, nego o drugim političkim strankama i o njihovim manama, nedostacima i propustima.

Mi Hrvati smo oduvijek bili "narod revolucije". Najveći gušt je izaći na ulice i tamo se obračunavati s političarima. Premda nas je povijest podučila da to nekad i "pali", mislim da je krajnje vrijeme da se od toga odviknemo i da počnemo razmišljati zrelo i konstruktivno. Nije problem samo u predizbornoj kampanji, u kojoj političari dobiju priliku međusobno pokazivati svoje "prljavo rublje", već je stvar u cjelokupnom političkom, društvenom i u životu općenito. Naprosto smo navikli svoje grijehe i propuste prikrivati tuđima. Ono što ne znamo, ne možemo ili nećemo, zataškamo tuđim neuspjehom ili se čak i potrudimo da drugoga "potkopamo". Umjesto da se gradi zdrav i konstruktivan natjecateljski duh u kojem će svatko težiti tome da bude bolji od drugoga, mi težimo tome da netko drugi bude gori od nas!

To počinje već u vrtiću kad si klinci međusobno ruše kule od kockica, pa do suvremenih poslovnih sustava u kojima se pod konkurentnošću smatra upravo ekvivalentan princip poslovanja. U svemu tome stradava naravno čovjek, koji bez predaje za jedan zadani udarac prima cijelu kišu udaraca te se pritom pita kako to da on nikad nema sreće.

A što na sve to kaže Bog! On izgleda poput sijedog starca koji sve to gleda kroz mali televizor i smije se ovoj tragičnoj komediji. Navikao je on na to i vrlo se dobro sjeća kule babilonske na koju danas naliči ovaj svijet. Navikao je on na to, ali unatoč svemu vjeruje da nije pogriješio što nam je dao slobodu, kao što i mi obično vjerujemo u svaku novu izabranu vlast, bez obzira glasovali za nju ili ne, nadajući se boljem sutra. Naš je posao obavljen. Dali smo jedan glas ili jedan vapaj kojim smo željeli povjeriti našu budućnost stranci koja je "manje loša". Ono što bismo trebali očekivati za slijedeće izbore jest to da ćemo glasovati za najbolju stranku, ne za "manje lošu" stranku. Žele li političari na sljedećim izborima mlade i pametne ljude u svojim političkim strankama ili na biračkim mjestima, svakako će se morati odreći ovih sirovih predizbornih kampanja, kupovanja birača kuhanim kobasicama i besplatnim pivom, vrijeđanja, laži i neargumentiranih optužbi.