Što se tiče pučkih pobožnosti, njih crkvena vlast nije strogo definirala i često ih samo djelomice autorizira u crkvenim prostorima. Ponekad se događa da ih crkvena vlast samo tolerira, dakle ne zabranjuje, ali nisu uređene crkvenim propisima. Kao primjer mogu poslužiti neke molitve sadržane u molitvenicima, za koje stoji napomena: "Samo za privatnu pobožnost". Donedavno se vidljiva razlika između liturgijske i pučke pobožnosti očitovala i u jeziku, pa su sve do posljednjega Koncila liturgijske molitve bile izražene na latinskom jeziku, a pučke pobožnosti su se redovito obavljale na narodnom jeziku, koji je bio dostupan i prihvatljiv i neukim, čak i nepismenim, vjernicima.

Liturgijske obrede redovito obavlja za to kvalificirana osoba, redovito svećenik, a pučke pobožnosti može predvoditi vjernik koji nije za to posebno ovlašten sakramentom svetog reda. Čak i pobožnosti koje su nastale na poticaj crkvenih ljudi, kao što je npr. križni put, mogu se obavljati bez nazočnosti i vodstva kleričke osobe. To posebno vrijedi za hodočasničku praksu, pa se zna dogoditi da npr. u povorci pri ulasku u svetište svećenik sudjeluje kao obični hodočasnik. A posebnu važnost laičkom karakteru pučkih pobožnosti dale su crkvene bratovštine, koje u načelu čuvaju svjetovno značenje.

Bujanje raznih oblika i izričaja pučkih pobožnosti ponešto je usporio Drugi vatikanski koncil koji je posebno naglasio važnost liturgijskog života, pa su izvanliturgijske pobožnosti počele gubiti na važnosti i privlačnosti. Takav je slučaj, npr., sa svibanjskim pobožnostima, koje su sve do prije tridesetak godina privlačile velik broj vjernika na svakodnevnu pobožnost, ili pak pobožnost prvih petaka ili prvih subota, koja je u posljednje vrijeme dosta opala. Neki pokušavaju ove koncilske težnje tumačiti željom Katoličke Crkve da bude bliža praksi ostalih kršćanskih zajednica, kod kojih ili nema ili su vrlo ograničeni ovi pučki izričaji pobožnosti.

Današnji papa Ivan Pavao II. svjestan je važnosti i uloge pučke pobožnosti u životu običnih vjernika pa stalno pokušava oživjeti i ove oblike vjerničkog doživljavanja, posebno ističući vrijednost i važnost marijanskih pobožnosti i uloge svetišta. To potvrđuju i njegova stalna i česta hodočašćenja u razna svetišta, od kojih nam je u najnovije vrijeme u posebnom sjećanju pohod marijanskom svetištu na Trsatu.