Kršćani su od početka vjerovali u Oca, Sina i Duha Svetoga. Sveti Pavao završava svoju drugu poslanicu Korinćanima riječima: "Milost Gospodina Isusa Krista, ljubav Boga i zajedništvo Duha Svetoga sa svima vama!" Prvi kršćani nisu koristili neke izraze koje mi danas upotrebljavamo, iz jednostavnog razloga što ti izrazi tada još nisu postojali. Izraz Trojstvo tj. Trias prvi koristi Teofil Antiohijski, u drugoj polovici drugog stoljeća. Sljedećih stoljeća, osobito nakon 5., sve više se naglašava vjera u Trojstvo, a nešto prije 800. godine prvi put se spominje zavjetna misa Presvetog Trojstva za nedjelje. Blagdan presvetog Trojstva, koji se slavi u nedjelju nakon blagdana Duhova, slavio se u nekim samostanima još prije 1000. godine. Ali tek 1334. godine papa Ivan XXII. uvodi taj blagdan u cijelu Crkvu.

Po objavi Bog se pokazuje kao otajstvo, neshvatljivo za naš razum u cijelom svojem biću. Gdje se Bog u Bibliji objavljuje kao Trojstvo? Već na prvoj stranici knjige Postanka otkrivamo da u Bogu postoji neko "mi" u riječima: "Načinimo čovjeka na svoju sliku, sebi slična..." (Post 1, 26)

Nakon čovjekova neposluha Bogu kad je čovjek poslušao stvorenje, i to zlo, a ne Boga, i tako prvi puta sagriješio, sveti pisac navodi ove Božje riječi: "Evo, čovjek postade kao jedan od nas - znajući dobro i zlo! (Post 3, 22) Stih Psalma 110: "Riječ Jahvina Gospodinu mojemu", također otkriva da u Bogu postoji "ja" i "ti". A u Jahvinu ukazanju Abrahamu, opisanom u 18. poglavlju knjige Postanka, teolozi vide objavu Trojedinog Boga tj. presvetog Trojstva. Abraham je opazio tri čovjeka koji stoje nedaleko od njega. Abraham pade ničice na zemlju i obrati se riječima: "Gospodine moj, ako sam stekao milost u tvojim očima, nemoj mimoići svoga slugu!"

Otac i Sin su jedno od vječnosti. Oduvijek. Prorok Mihej zabilježio je riječi: "A ti Betleheme... iz tebe će mi izaći onaj koji će vladati Izraelom; njegov je iskon od davnina, od vječnih vremena" (Mih 5, 1). Sin, Riječ što tijelom postade, postoji oduvijek. I objavljuje se kao Jahve. "Zaista, zaista kažem vam, prije nego Abraham postade Ja jesam." (Iv 8, 58) A u 14. poglavlju evanđelja po Ivanu na Filipovu rečenicu: "Gospodine, pokaži nam Oca, i dosta nam je!" Isus odgovara: "Toliko sam vremena s vama - i ti me Filipe, nisi upoznao? Tko je vidio mene, vidio je i Oca." ( Iv 14, 8-9) Na drugom mjestu Isus kaže kako on-Sin ne može ništa sam od sebe učiniti. Znači da ne zadržava ništa svoga što bi bilo samo on i ne suprotstavlja Ocu ništa što bi samo njemu pripadalo. Ne postoji ništa po čemu bi Sin bio samobitan i tako biva s Ocem jedno, biva Ocu jednak. Sin može djelovati samo po Onome po kome jest - po Ocu. Otac je izvor bitka Sina. O jedinstvu Oca i Sina Isus govori sljedeće: "Sve je meni predao Otac moj i nitko ne pozna Sina doli Otac, niti tko pozna Oca doli Sin i onaj kome Sin hoće objaviti." (Mt 11, 27) U tim riječima krije se neizravna Božja samoobjava, objava onog "mi" koje postoji u Bogu, a kog otkrivamo već u Starom zavjetu. U Sinu Otac spašava ljude opraštajući im grijehe. To je radosna vijest.

Na puno mjesta u evanđelju zapisano je kako Isus kaže za sebe da je On odozgo, da je izišao od Oca, sišao s neba. Objavljuje Oca objavljujući sebe. Objavljujući sebe pak objavljuje Oca. Naviješta dolazak Branitelja, Duha Svetoga, treće božanske Osobe. Zapovijeda apostolima da učine njegovim učenicima sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga. (Mt 28, 19) Duh Sveti nije identičan s Ocem i Sinom. Ali Bog nam se daruje u Duhu Svetome. I prebivajući u nama Duh Sveti i dalje ostaje Bog koji je beskrajno iznad nas ljudi: Duh Sveti nas sjedinjuje s Ocem i Sinom. Darovan od Oca i Sina čini od nas da mi budemo dar Ocu i Sinu. U darovanju Oca po Sinu u Duhu Svetome prisutno je sebedarje Presvete Trojice. Božanske Osobe tvore najviše jedinstvo - one su jedno. A biti jedno se ne ostvaruje u najmanjoj nedjeljivoj čestici. Biti jedno se ostvaruje samo u Duhu ljubavi.