Na križu se objavljuje presveto Trojstvo, jer u drami kri­ža sudjeluju sve tri božanske Osobe. Bog trpi na križu, naravno ne na ljudski način, jer trpljenje uključuje promjenu. A promjena je nešto što pripada nesavršenosti i nema je kod Boga. Bog trpi, ali na božanski način tj. trpi u drugome, u svome Sinu. Otac i Duh Sveti uistinu nikad nisu napustili Sina, jer tri Božanske Osobe nikada ne mogu biti razdvojene jedna od druge. Sin trpi za ljudske grijehe u svojoj ljudskoj naravi. Uzevši ljudsku narav, uzeo je i sve ono što spada na tu narav. Ono što je postalo sastavni dio ljudske naravi jest grijeh. I to je Isus uzeo i uništio na križu. Onaj tko Isusa priznaje jedinim Spasiteljem i Gospodinom, vjeruje i iskusio je op­roštenje grijeha, taj ostaje u Bogu i Bog ostaje u njemu. Nad tim Zli nema moć. To ne znači da ne možemo biti bolesni. Bog se pros­lavlja i u strpljivom podnošenju bolesti, kao i u smrti. To znači da Zli ne može osobu odvesti u duhovnu smrt, udaljiti je od Boga za svu vječnost. Mi smo u Bogu i Bog ostaje u nama, a to isključuje svako biti u duhovnoj smrti, odnosno u smrtnom grijehu. Naprotiv, ne htjeti vjerovati u oproštenje grijeha, umišljati da Bog neće ili ne može oprostiti, može zaista biti kobno. Takvo razmišljanje može čovjeka udaljiti od jedinog pravog Spasitelja. Nema tog grijeha kojeg Bog ne oprašta, u tome je Božja neizmjernost i veličina. Kristova krv može čovjeka očistiti od svakog grijeha.

Isus raspet na križu najbolje propovijeda Božje milosrđe. Moli Oca da se smiluje onima koji ga razapinju. "Oče, oprosti im jer ne znaju što čine." Koji je osuđenik prije Isusa trpeći toliko ok­rutnu muku molio za svoje krvnike? Krist moli Oca da ne gleda ono što ljudi-smrtnici čine Njemu, već na ono što Sin čini za njih. I mnogi teolozi drže da je prvi uspjeh te Isusove molitve upravo po­kajanje razbojnika na križu. On je posljednji čovjek kojega je Isus obratio dok je bio u smrtnom tijelu. Koliko se puta ljudi začude što je Bog jednom razbojniku rekao "...danas ćeš biti sa mnom u raju." Ali taj razbojnik nije vidio Isusova djela - pretvaranje vode u vino na svadbi u Kani Galilejskoj, preobraženje, uskrišenje Lazara itd., već pogrđivanje i izrugivanje Isusa. Isus je na križu visio prezren i odbačen od ljudi. Ipak, jedan običan razbojnik, mi bismo rekli "gangster", prepoznaje u Njemu Sina Božjega, Kralja nad kraljevima. Shvaća ono što pismoznanci nisu mogli ili nisu htjeli shvatiti. Da je Isusovo kraljevstvo duhovno i vječno. To dokazuje rečenica: "Spomeni me se, Gospodine, kad dođeš u kraljevstvo svoje." (Lk 23, 42) I Gospodin mu odgovara za mnoge neshvatljivim milosrđem. "Zaista kažem ti danas ćeš biti sa mnom u raju!" (Lk 23, 43 ) Što reći na milosrđe Sina Božjega? Ne postoje riječi kojima se može opisati ljubav i nježnost Božjeg Sina. Ljudski ograničeni um ne može shvati­ti neizmjernost Božjeg milosrđa. Bog je misterij. Shvatiti i razum­jeti ne možemo, ali možemo doživjeti njegovu blizinu i ljubav. I to je mnogo važnije nego shvatiti. Iskustvo je ono što nadilazi znanje.

Nakon okrutne muke koju je trpio, Isus nasloni glavu i preda duh. Evanđelist Ivan svjedoči kako mu "jedan od vojnika kopljem probode bok i odmah poteče krv i voda". Kasnije u svojoj Poslanici sv. Ivan kaže: "On, Isus Krist, dođe kroz vodu i krv." Voda i krv simboliziraju sakramente u Crkvi. Krštenje i euharistiju. Crkva se rađa po Kristovoj žrtvi i euharistiji, voda je simbol duha, krv je simbol tijela, odnosno euharistije.

Isusova smrt nalazi svoje opravdanje u uskrsnuću. Njegova smrt daje smisao ljudskoj smrti, i ona izgleda kao jedan prijelaz. Uskrsnuće potvrđuje da je Kristova smrt na križu Božje djelo i početak mesijanskog vremena. Isusovo uskrsnuće je prodor novog eona u ovaj stari svijet i u ljudsku povijest. Ono se ne može ispitivati i istraživati kao ostala zbivanja u povijesti. To je eshatološko-teo­loški, ali i povijesni događaj. Uskrsli je identičan raspetom Isusu iz Nazareta. Uskrsli Krist poručuje učenicima, ali i svima nama, da će u sve dane do svršetka svijeta biti s nama, na Božji način i iz Božje dimenzije.