VERITAS - br. 4/2003.
>[SADRŽAJ]<
|
U SPOMEN |
FRA VJEKOSLAV MIČUDA
franjevac konventualac,
svećenik
Hrvatske provincije sv. Jeronima
(Varaždin, 24. 5. 1970. – Vinkovci, 24. ožujka 2003.)
"Ne bojte se onih, koji ubijaju
tijelo,
jer duše ne mogu ubiti!" (Mt 10, 28)
Uvijek je bio bliz čovjeku u potrebi, davao je vjerodostojnu sliku pravog sluge Kristova. Vjernici su ga poznavali kao blagog i samozatajnog svećenika, kao osobu naglašenoga molitvenog života.
TOMISLAV GLAVNIK
U predvečerje svetkovine Blagovijesti, 24. ožujka 2003., u samostanu Bezgrešnog Srca Marijina u Vinkovcima ubijen je svećenik i redovnik fra Vjekoslav Mičuda, franjevac konventualac. Rođen je u Varaždinu 24. svibnja 1970. kao šesti i najmlađi sin Antuna i Kate r. Modrić. Nakon osnovne škole i srednje tehničke škole otišao je na rad u Njemačku. Tamo ga je zatekao početak domovinskog rata u koji se aktivno uključio i sudjelovao u njemu od 1991. do 1993. godine. Za vrijeme obrane domovine, njegovi suborci doživljavali su ga na poseban način, kao pomirljivog i staloženog, koji je zračio posebnim duhom i tako djelovao na njih. Više puta je izbjegao pogibiji na čemu je bio posebno zahvalan zagovoru Bl. Djevice Marije. Za redovnički poziv odlučio se u listopadu 1993. kada u molbi piše: "…napokon osjećam da sam našao put do cilja svoga postojanja, koji me toliko privlačio, a vanjski svijet toliko od njega odvlačio". Nakon završene prve godine studija teologije primljen je u novicijat Hrvatske provincije sv. Jeronima franjevaca konventualaca na Cresu, gdje je položio privremene zavjete 8. rujna 1995. godine. Zapisano je za njega "…poučljiv je, blag i odlučan u svom zvanju. Ozbiljno i odgovorno pristupa svakom radu - bilo fizičkom bilo intelektualnom. U sve se razumije i vrlo rado pomaže drugima. Konstruktivno i pomirujuće djeluje u zajednici. Povjerljiv je i voli redovnički život i našu Provinciju."
Po povratku iz novicijata u Zagreb nastavio je s bogoslovnim studijem. Nakon završene pete godine Katoličkoga bogoslovnog fakulteta u Zagrebu položio je svečane zavjete 30. rujna 1998. Za đakona je zaređen 30. listopada 1999. u zagrebačkoj katedrali po rukama nadbiskupa Josipa Bozanića. Svoju đakonsku praksu vršio je u samostanu i župi Bezgrešnog Srca Marijina u Vinkovcima. Nakon završene pastoralne godine za svećenika je zaređen 10. lipnja 2000. u zagrebačkoj katedrali po rukama nadbiskupa mons. Josipa Bozanića. 15. lipnja 2000. fra Ilija Miškić, ministar provincijal, dodjeljuje ga samostanu Bezgrešnog Srca Marijina u Vinkovcima, a na njegov prijedlog mons. Marin Srakić, biskup đakovački i srijemski imenuje ga župnim vikarom u župi Bezgrešnog Srca Marijina u Vinkovcima. Službu župnog vikara vršio je predano i zauzeto, u duhu Crkve, sav prožet Isusom.
Nakon posjeta rodnom Zagorju fra Vjekoslav se 24. ožujka 2003. vratio u Vinkovce i otišao se pomoliti u kućnoj kapelici. U tim večernjim satima nakon završenih župnih aktivnosti netko je pozvonio na samostanska vrata. Maskirani čovjek upao je u samostan nakanivši ga opljačkati. Budući da nije našao dovoljno novca, nakon što je postrojio svu trojicu svećenika, fra Stanka Mijića - gvardijana i župnika, fra Igora Horvata - župnog vikara, i fra Vjekoslava, ničim izazvan pucao je iz pištolja u fra Vjekoslava i na mjestu ga usmrtio. Budući da su fra Stanko i fra Igor odmah potom svladali pljačkaša, samom providnošću izbjegnuta je još veća tragedija.
Pogreb pokojnog fra Vjekoslava bio je 27. ožujka 2003. u Vinkovcima. Tijekom prijepodneva pokojnikovo tijelo bilo je izloženo u župnoj crkvi Bezgrešnog Srca Marijina. Misu zadušnicu predvodio je mons. Marin Srakić, biskup đakovački i srijemski, uz koncelebraciju mons. Đure Hranića, pomoćnog biskupa. Na sprovodu se uz roditelje, braću, rodbinu, prijatelje i vjernike iz fra Vjekoslavove rodne župe Varaždinske Toplice, okupilo 160 svećenika, pedesetak redovničkih i svećeničkih kandidata, kao i brojne redovnice, te vjernički puk iz Vinkovaca i okolice i iz Zagreba. Nakon mise pročitano je pismo sućuti upućeno iz Državnog tajništva Svete Stolice, koje je potpisao kardinal Angela Sodano, pismo apostolskog nuncija u Hrvatskoj mons. Giulia Einaudia, pismo ministra generala Reda franjevaca konventualaca fra Joachima Giermeka i drugi pisani izrazi sućuti. Od pokojnika se u ime škole u kojoj je fra Vjekoslav radio kao vjeroučitelj i u ime župe oprostila gđa Marija Meštrović, profesorica i članica župnoga pastoralnog vijeća, a u ime kolega svećenika ređenih jubilarne 2000. godine govorio je fra Ivan Bradarić. Svoju riječ uputili su još fra Lucije Jagec, u ime hrvatskih redovnika i redovnica, mons. Tadija Pranjić, vinkovački dekan, te fra Ilija Miškić, ministar provincijal.
Obrede pokopa predvodio je mons. Hranić, koji se na vinkovačkog groblju toplim riječima utjehe oprostio od pokojnika, kao i fra Stanko Mijić, gvardijan, koji je rekao: "Hvala ti Isuse za dar brata Vjekoslava! Hvala ti Vjekoslave za dar svjedočenja Isusa! Neću ti reći zbogom dragi Bratec, već doviđenja do ponovnog susreta kod Oca!"
Draga braćo!
Sve nas je zatekla strašna vijest da je naš brat fra Vjekoslav Mičuda 24. ožujka 2003. mučki ubijen u oružanoj pljački u samostanu Bezgrešnog srca Marijina u Vinkovcima, koju je pokušao izvršiti maskirani muškarac. Pljačkaš je postrojio našu braću (fra Vjekoslava Mičudu, fra Stanka Mijića, gvardijana i fra Igora Horvata) u sobi fra Vjekoslava, te pucao u fra Vjekoslava i pritom ga ubio. Nakon toga braća su svladala pljačkaša, koji je i uhićen.Fra Vjekoslav Mičuda, sin Antuna i Kate r. Modrić, rođen je u Varaždinu 24. svibnja 1970., kršten je 13. lipnja 1970. i potvrđen 05. svibnja 1985. u Varaždinskim Toplicama. Svoj doprinos dao je i obrani domovine u Domovinskom ratu, posebno na slavonskom bojištu. I za vrijeme obrane domovine, njegovi suborci doživljavali su ga na poseban način, kao pomirljivog i staloženog, koji je zračio posebnim duhom i tako djelovao na njih.
Za redovnički poziv odlučio se u mjesecu listopadu 1993. godine kada piše: "…napokon osjećam da sam našao put do cilja moga postojanja, koji me toliko privlačio, a vanjski svijet toliko od njega odvlačio" (iz molbe za ulazak u samostan).
Završivši prvu godinu teološkog fakulteta primljen je u Novicijat Hrvatske provincije sv. Jeronima franjevaca konventualaca na Cresu, gdje je položio privremene zavjete 8. rujna 1995. godine. Zapisano je za njega …poučljiv je, blag i odlučan u svom zvanju. Ozbiljno i odgovorno pristupa svakom radu – bilo fizičkom bilo intelektualnom. U sve se razumije i vrlo rado pomaže drugima. Konstruktivno i pomirujuće djeluje u zajednici. Povjerljiv je i voli redovnički život i našu Provinciju."
Završivši petu godinu teološkog fakulteta u Zagrebu položio je svečane zavjete 30. rujna 1998. na blagdan zaštitnika Provincije sv. Jeronima u zagrebačkoj crkvi sv. Antuna Padovanskoga na Svetom Duhu.
Za đakona zaređen je 30. listopada 1999. u zagrebačkoj katedrali po rukama nadbiskupa mons. Josipa Bozanića. Svoj đakonski praktikum vršio je u samostanu i župi Bezgrešnog Srca Marijina u Vinkovcima. Nakon završene pastoralne godine za svećenika je zaređen 10. lipnja 2000. u zagrebačkoj katedrali po rukama nadbiskupa mons. Josipa Bozanića.
15. lipnja 2000. fra Ilija Miškić, ministar provincijal dodjeljuje ga samostanu Bezgrešnog Srca Marijina u Vinkovcima. 17. lipnja 2000. mons. Marin Srakić, biskup đakovački na molbu fra Ilije Miškića, ministra provincijala, imenuje ga župnim vikarom u župi Bezgrešnog Srca Marijina u Vinkovcima. Službu župnog vikara vršio je predano, zauzeto u duhu Crkve, prožet Isusom. Uvijek je bio bliz čovjeku u potrebi, davao je vjerodostojnu sliku o pravom svećeniku i sluzi Kristovom.
Pokojnikovo tijelo bit će izloženo u župnoj crkvi Bezgrešnog Srca Marijina u vinkovačkom Novom Selu, u četvrtak, 27. ožujka 2003. od 10 sati. Misa zadušnica bit će istoga dana u 14 sati u istoj crkvi, a predvoditi će je mons. Marin Srakić, biskup đakovački i srijemski. Tijelo pokojnog fra Vjekoslava Mičude bit će pokopan u 16 sati na groblju u Vinkovcima. Obrede ukopa predvodit će mons. Đuro Hranić, pomoćni biskup đakovački i srijemski.
Svima koji su ga bolje poznavali ostat će u uspomeni njegova, toliko puta izgovorena riječ: "Bratec, bu bilo dobro!" Kada ste čuli druge da međusobno razgovaraju i spominju "Brateca", odmah ste znali na kojeg se brateca misli i bez da ste sudjelovali u razgovoru.
Neka mu Krist, za kojim je i sada po tragičnoj smrti pošao u vječnost bude nagrada "u… domovini, gdje smrti više nema"!
Hvaljen budi Gospodine moj, po sestri nam tjelesnoj smrti, kojoj nijedan smrtnik umaći neće. Blaženi, koje Ti nađeš po volji presvetoj svojoj, jer druga im smrt nauditi neće. (sv. Franjo Asiški, iz Pjesme stvorova)
Pokoj vječni, daruj mu Gospodine
i svjetlost vječna svjetlila mu!
(fra Tomislav Glavnik, tajnik Provincije)
Ubojstvo fra Vjekoslava Mičude
Fra Vjekoslav Mičuda, franjevac konventualac, ubijen je 24. ožujka 2003. u samostanu i župi Bezgrešnog Srca Marijina u vinkovačkoj gradskoj četvrti Novo Selo. Ubojstvo se dogodilo oko 21:30 sati, a napadač je ubrzo svladan i predan policiji.
U samostanu zajedno s fra Vjekoslavom, koji je bio župni vikar te vinkovačke župe, nalazili su se kobnog dana gvardijan i župnik fra Stanko Mijić te fra Igor Horvat, župni vikar. Koliko je od sada poznato napadač se bio sakrio u sobu za goste u prizemlju samostana, a nakon što su se vjernici iz crkve razišli pozvonio je u hodniku, pred zaključanim vratima koja vode u samostan. Vrata je otišao otvoriti fra Igor i, misleći da netko zvoni pred vanjskim ulaznim vratima, otvorio je vrata samostana koja vode u hodnik. U tom trenutku maskirani napadač je zaskočio svećenika i, uperivši pištolj u njega, prisilio ga da ide pred njim na samostanski kat. Razbojnik je u zid ispalio hitac upozorenja, a čuvši buku na hodniku župnik fra Stanko i pokojni fra Vjekoslav izašli su da vide što se događa te su se našli pred napadačem. On ih je svu trojicu vodio od sobe do sobe i uzimao novac koji su imali uza se ili po sobama. Potom ih je svu trojicu uveo u sobu o. Vjekoslava. Ondje je napadač od njih tražio još novca. Fratri su ga počeli uvjeravati kako nemaju više novca, no napadač je počeo na njih vikati i vrijeđati ih, prijeteći da će ih ionako sve umlatiti ili pobiti. Odjednom je prebacio plahtu preko o. Vjekoslava te mu iz pištolja ispalio hitac u glavu. Fra Vjekoslav je na mjestu ostao mrtav. U tom trenutku fra Stanko i fra Igor bacili su se na napadača. U hrvanju napadač je ispalio još jedan hitac koji je završio u podu. Buku u sobi čula je redovnica koja se nalazila u sestarskom dijelu samostana te je odmah pozvala policajca, susjeda, a ubrzo je pozvana i policija. Fratri su držali svladanoga napadača sve do dolaska redarstvenika, zadobivši pritom lakše ozljede.
Policijski očevid trajao je cijelu noć. Mjesto tragičnog događaja posjetili su ubrzo fratri iz vinkovačkog Samostan sv. Antuna i vinkovački dekan mons. Tadija Pranjić. Tijelo pokojnog o. Vjekoslava odvezeno je na patologiju radi obdukcije. Napadača je policija odvela u vinkovački pritvor. Za sada se zna da je napadač živio u Vinkovcima te da je rodom iz susjednog sela Jankovaca. Ostale pojedinosti ovoga okrutnog razbojničkog ubojstva još nisu poznate.