| VERITAS - br. 3/2003. |
>[SADRŽAJ]< |
|
KATOLIČKA CRKVA U RIMU I U SVIJETU Iz crkvenog života I pored sve jačih pritisaka za rat raspoloženog SAD-a i država saveznica, zagovornici mirovnog rješenja iračke krize diljem svijeta, bili su aktivni i tijekom cijelog proteklog mjeseca. Vatikan je u veljači, među ostalima, ugostio i potpredsjednika iračke Vlade Tariqa Aziza, generalnog tajnika Ujedinjenih naroda Kofija Annana i britanskog premijera Tonya Blaira. Sve njih primio je papa Ivan Pavao II. Poglavar Katoličke Crkve, poslao je, osim toga, u diplomatsku misiju u Irak i svog posebnog izaslanika kardinala Rogera Etchegaraya. On se susreo s najvišim predstavnicima iračkoga državnog vrha, kao i sa samim iračkim predsjednikom Sadamom Huseinom. Kako je kasnije izvijestio medije, razgovarali su o vrlo konkretnim pitanjima. Ne želeći spominjati detalje, rekao je ipak kako su tijekom susreta razmotrili jesu li svi, a ne samo Irak, učinili sve da se osigura mir, uspostavi ozračje povjerenja koje toj zemlji omogućava da ponovno zauzme mjesto koje zaslužuje u međunarodnoj zajednici. U središtu razgovora s Huseinom, rekao je kardinal Etchegaray, bio je patnički irački narod. Crkva je pokazala svoju solidarnost s tim narodom koji je toliko trpio još od iransko-iračkoga rata i u tijeku trinaest godina embarga - rekao je Papin izaslanik.
Zamjenik iračkoga premijera Tariq Aziz susreo se s Papom 14. veljače, predavši mu tom prilikom osobnu poruku iračkoga predsjednika. U izjavi za novinare irački je dužnosnik rekao da je isključen posjet Svetoga Oca Iraku, jer mu Irak sada nije u mogućnosti jamčiti sigurnost. Također je odbacio mogućnost da Sadam Husein ode u izgnanstvo, ponovivši kako njegova zemlja ne posjeduje oružje za masovno uništavanje za koje je SAD optužuje. Aziz je, inače, i sam katolik, pripadnik Kaldejske Katoličke Crkve, a po povratku iz Vatikana svratio je u grad sv. Franje - Asiz, gdje je u bazilici molio za mir. Krajem veljače, Svetog Oca po prvi put posjetio je britanski premijer Tony Blair. Papa je tom prigodom izrazio želju da se u rješavanju teške situacije u Iraku učine svi napori kako bi se u svijetu izbjegle nove podjele. Istaknuo je važnost poštivanja međunarodnog prava i surađivanja s Organizacijom UN-a, a u razgovoru je posebna pozornost posvećena i humanitarnim prilikama iračkog naroda.
U svojoj ovogodišnjoj korizmenoj poruci, pod geslom "Davanje je blaženije od primanja", papa Ivan Pavao II. pozvao je vjernike da se zauzmu za "kulturu solidarnosti". Pritom nije samo riječ o dobru pojedinaca, nego o poboljšanju životnih uvjeta za sve. Papa je pozitivnim ocijenio osjetljivost i pomoć koje se javljaju pri prirodnim katastrofama, ratovima i ostalim nesrećama, posebno ističući solidarnost za vrijeme poplava u Europi, potresa u Latinskoj Americi, epidemija u Africi i aktiviranja vulkana na Filipinima. Na tom je području i važna uloga javnih glasila, rekao je Sveti Otac, jer pomažu da se ljudi izravno uključe i pomognu onima koji trpe. U svijetu u kojemu se stvorila kultura potrebe brzog stjecanja materijalnih dobara, upravo post može biti praktično i djelotvorno sredstvo protiv želje za posjedovanjem i prekomjernom ovisnošću o novcu, istaknuto je u Papinoj korizmenoj poruci.
Objavljeni su i neki statistički podaci o misijskoj djelatnosti Crkve. Tako saznajemo da, zaključno s 31. prosincem 2002., u misijskoj službi radi oko 85.000 svećenika, od čega ih 52.000 pripada dijecezanskom kleru, dok 33.000 čine redovnici. U Africi ih je 27.000, u Aziji 44.000, u Americi 6.000, u Oceaniji 5.000, u Europi 3.000. U njihovom im misionarskom djelovanju pomaže 28.000 redovnika nesvećenika, 45.000 redovnica i 1.650.000 vjeroučitelja. Važan vidik predstavlja također socijalna, odgojna i zdravstvena skrb te brojne izgrađene crkve i kapele. Kongregacije za evangelizaciju naroda vodi oko 42.000 škola, 1.600 bolnica, više od 6.000 ambulanti, 780 bolnica za liječenje gubavaca, a mora se spomenuti i karitativne i socijalne aktivnosti s ostvarenih 12.000 pothvata. U sklopu Kongregacije je i Papinski zavod sv. Petra i Međunarodni papinski zavod sv. Pavla, instituti za svećenike iz misijskih zemalja na visokim studijima, u kojima trenutno studira 340 studenata. Prema statistikama, samo u posljednjih deset godina, oko tisuću misionara posvjedočilo je vlastitim životom svoju vjernost Kristu, no taj je broj nepotpun budući da se odnosi samo na dio zemalja o kojima postoje informacije.
Sukob unutar Konvencije za budućnost Europe oko statusa vjere suprotstavio je s jedne strane kršćanske demokrate, a s druge, one kojima su konstrukcije poput "duhovne tradicije" ili "zajedničkih vrijednosti" najviše na što žele pristati. Naime, prvih 16 članaka nacrta Ustava, koje je iznio Giscard D'Estaing, bivši francuski predsjednik i voditelj Konvencije, čijih 105 članova pokušava dogovoriti sadržaj budućeg ustava, govorili su tek o "vrijednostima koje su zajedničke svim zemljama članicama". Sveta Stolica izrazila je razočaranje takvim prijedlogom ustava i ocijenila nedostatak ikakvog spominjanja Boga ili vjere "potpuno nezadovoljavajućim", a dužnosnici Konvencije ustvrdili su da je Papa izvršio snažan javni i osobni pritisak na D'Estainga i na političke vođe EU kako bi predložili amandmane na tekst nacrta. Na to ih je vjerojatno potakla D'Estaingova izjava kako će u preambuli budućeg europskog Ustava "vjerojatno biti spomenuta europska vjerska baština", te da će također biti preuzeta izjava priložena Ugovoru iz Amsterdama o poštivanju položaja Crkava. U međuvremenu, iz Vijeća biskupskih konferencija zemalja Europske unije (COMECE), stigao je i novi prijedlog za odnošenje prema Bogu u tekstu budućega europskog Ustava. Prijedlog se oslanja na nacrt za novi Ustav švicarskog kantona Zurich i predlaže se da se u preambuli europskog Ustava nađu formulacije: "uviđanje granica ljudske vlasti", "podsjećanje na kulturalno, vjersko i humanističko naslijeđe Europe" i "u svijesti odgovornosti pred Bogom, ljudima i pred stvorenim". Pravna komisija COMECE-a smatra kako je takav tekst prihvatljiv ljudima različitih svjetonazora. Formulacijom "uviđanje granica ljudske vlasti" ističe se odbacivanje svakog porobljavanja i iskorištavanja ljudi te svih diktatorskih sustava. Upućivanjem na "kulturalno, vjersko i humanističko naslijeđe Europe" želi se učiniti razvidnim da buduća Europa ne može nastati iz "ničega", već na temeljima duge povijesti i tradicije ukupnih vrednota, a u "svijesti odgovornosti pred Bogom, ljudima i pred stvorenim", pak, podsjeća na obvezu čovjeka. Na prijedlog Ustava stiglo je inače tisuće amandmana, a mnogi od njih odnose se upravo na položaj vjere. |
||
>[SADRŽAJ]<