Premršava tijela, lica koja se vedro smiješe unatoč očitoj fizičkoj slabosti i poteškoćama s disanjem u preuskoj odjeći, svakodnevne su slike koje gledamo u dnevnim novinama i specijaliziranim časopisima ili u zabavnim i trač-revijama. Ne brinimo, nije to znak bolesti mršavljenja (iako upravo tako izgleda), nego praćenja modnih trendova. Tako, naime, prema mišljenju modnih diktatora, današnja žena treba izgledati. Odgovara li to nekome ili ne, nije bitno, jer ionako nemamo previše izbora. Ako nećemo mršaviti milom - onda ćemo silom. I za to se pobrinuo "netko" čiji identitet je prikriven trgovcima koji nabavljaju, šivaju, proizvode robu isključivo za onakvu mladež kakvu je netko zamislio. Da - upravo za mlade - jer su oni ipak najveća meta tih modnih gurua. Biti mlad, a ne biti u trendu - čini se gotovo nemogućim.

Tako se izbor konfekcijskih brojeva naglo smanjio - a smanjio nam se i izbor uopće! Dakle, nije vam više samo problem nedovoljno tanka linija, nego i ako se želite obući i odjenuti u nešto drugo od onoga što je trenutno u modi. Nešto drukčije - jednostavno je nemoguće nabaviti.

No, ovo nije tekst o modi. Ili bar samo o modi, nego prije o onima koji nam nameću tihu diktaturu i o mladima koji bi se te diktature mogli osloboditi, ako žele. O tome kako mediji mogu oblikovati pogrešan stav o životu, o muško-ženskim odnosima, o prijateljstvu, o ljubavi, o... svemu.

Izgled kakav bismo trebali imati, ne određuju nam samo modom, tu je i cijeli pogon, cijela popratna industrija - od fitnes centara, razno-raznih šarlatana koji prodaju i patentiraju duhovno-fizičke treninge "za ljepotu i zdrav život"... i slično - a vrlo važnu ulogu u tome imaju i mediji, konkretno časopisi, namijenjeni mladoj publici.

Ti se časopisi uglavnom dijele na "muške" i "ženske". Ipak, većina teen časopisa namijenjena je curama, a one ih i češće kupuju. Kako izgledaju "ženski" časopisi? I za one mlađe i za one starije - vrlo slično. Nekoliko obaveznih stranica o tome kako i što nose svjetski modeli, što je trenutno u modi, što će tek biti, a što nipošto nije i što je bolje da ne stavljamo na sebe. Zatim, gomila savjeta o tome kako izgledati ljepše, kako izgubiti na težini ("najbrže i najučinkovitije dijete", "kilograme koje izgubite našom dijetom više nikada nećete dobiti" i sl.), i treća vrsta savjeta - što sve, i kako, učiniti da bi odabranik našeg srca na nas obratio pažnju, da bi ga se osvojilo, usrećilo, da se osjeća što bolje. Drugog cilja u životu nemamo, za to je vrijedno čak i zdravlje izgubiti. I taj lanac uljepšavanja, mršavljenja, mode, sviđanja, prati suvremeni ideal žene cijeli život. Iskače sa stranica svih ženama namijenjenih priručnika - revija.

U tom trendu nastavljaju i "muški" časopisi. Naime, u rijetkima ćete naći stranice posvećene modi (postoji li uopće koji takav, ne znam), savjetima za zdrav život (nalaze se ponegdje u minimalnim količinama), a pogotovo savjetima o tome kako nju usrećiti, i kako joj ugoditi. A ne! Za muškarce se predviđa nešto drugo. Tu je sve za suvremene materijaliste i hedoniste. Većina materijala predočena je u slikovnom obliku - od neizbježnih neodjevenih ljepotica, do super-luksuznih automobila i ostalih tehničkih uređaja, ponešto sporta, malo politike i to je to.

Dakle, savršeni muškarac, kao tinejdžer zabavlja se, kupuje, i bira onu koja će ga najuspješnije uloviti. Kao nešto stariji, radi isto to, s time da više pozornosti obraća ovim drugim materijalnim aspektima, od kojih se onda u opuštajućem društvu svoje družice odmara. (Ako ne posjeduje bar nešto od navedenog, naravno, ne može se smatrati uspješnim.)

Je li to stvarno naš ideal? Zar se ne može drukčije? Postoji li slika svijeta i života koju oblikuju u našim glavama i prema kojoj se i nesvjesno ponašamo? Ako je tako, onda je stanje beskrajno zabrinjavajuće. Ipak, vjerujem da postoji puno mudrih glava koje ne dopuštaju da ih oblikuju trgovci lažnih vrijednosti. Kršćani trebaju biti oni koji će svojim životom svjedočiti ostalima da se može i treba živjeti drukčije. Da vrijednost čovjeka nije njegova odjeća, njegov izgled i njegovo materijalno blagostanje, pa ni njegova inteligencija ni zdravlje, već da je čovjek sam po sebi najveća vrijednost. Bez obzira kakve "atribute" imao ili nemao. U svijetu koji svojim zakonima, filozofijom i trendovima često vrijeđa čovjekovo dostojanstvo, vjera ponovno na njega baca svjetlo. No, da se svjetlo ne bi ugasilo potrebno ga je održavati. Samim time što čitate ovakav časopis, na dobrom ste putu... :-)