Znamo, Bože, da je sve što si stvorio i zamislio, pripravio i napravio, osmišljeno radi Krista, Sina Tvoga, Otkupitelja i brata našega, Bogočovjeka, onoga koji je Alfa i Omega, koji je radi našega spasenja sišao s nebesa i utjelovio se po Duhu Svetome u utrobi Djevičinoj. Sve je od početka stvaranja vodilo k Isusu, a poslije uskrsnuća sve se k njemu vraća.

Preskočit ćemo starozavjetne događaje i nabrojiti neka zbivanja koja su usko vezana uz Isusov ovozemaljski život, a obilježena su četrdesetnicom. Od rođenja do prikazanja u hramu prošlo je četrdeset dana; dopustio je Sotoni, dok se u osamljenosti molio i dok je postio, da ga četrdeset dana iskušava; nakon uskrsnuća se četrdeset dana ponovno družio s učenicima, a onda je uzašao na nebo. Pravo značenje znamenke i punine zaokružene četrdesetnicom najvjerojatnije ćemo posve razumjeti tek u času Kristova ponovnog slavnoga dolaska k nama.

Okrenimo se ponovno postu, četrdesetnici koja nas priprema za radost uskrsnog jutra, slavlju kojem prethodi odricanje i pokora. Zato do kraja upokorima ovisnosti u nama, odbacimo navezanosti, nepotrebne terete koji nas iz privida sigurnosti, slave i bogatstva vode u propast i tamu. Odvojimo se od onoga što nam nosi isprazne užitke, kratkotrajne slasti i strasti iz kojih se rađa gorčina, ispraznost i mučninu. Učimo iz života malenih u kojima se zrcali slava i slika Božja. Postimo zato da bismo se odrekli navezanosti, pobijedimo ovisnost i uspostavimo ravnotežu među osjetilima. Zatvorimo oči pred zasljepljujućim mamcima, uši pred omamljujućom bukom i srca pred lascivnim mislima i žudnjama, oslobodimo se bolesne privrženosti, uplovimo u ozračje svjetlosnoga, prepustimo se Tvorcu koji nas neće ostaviti ni gladne ni žedne. Uostalom, Krist nam je rekao da ne živi čovjek samo od kruha zemaljskog, već i od kruha nebeskog - Izvora života i Svjetla istine. Upravo nas odricanje od nepotrebnih i suvišnih stvari, koje su tek odraz naše slabosti, vodi u mir i pomirenje, u slobodu i obraćenje. Rješavamo se bremena suvišnih briga i prepuštamo Božjoj ruci koja najbolje poznaje naše putove i potrebe.

Pripremimo se za susret s uskrslim Gospodinom. Pođimo s njim kroz pustinju iskušenja, oduprimo se slatkorječivosti Lašca i njegovim zavodljivim obećanjima, varkama na kojima gradi pješčane kule uznositosti, iluzijama iz kojih raste tek korov sebeljublja, hvalama ispunjenim ispraznom ohološću. Prihvatimo Isusove molitve što ih je Ocu za nas prikazivao u judejskim i galilejskim gajevima. Molimo i sami, ustrajno i dugo, obnovimo sjećanje na Veliki četvrtak, približimo se Isusu u Getsemanskom vrtu, budimo mu prijatelji u bdijenju, molimo s njim dok učenici spavaju, uronimo u Božju volju, odrecimo se sebe samih, pođimo s Gospodinom do Velikog petka kroz Muku i Smrt, zaustavimo se u Velikoj suboti, osjetimo razočaranost i nevjericu, dodirnimo hladnoću i mlakost, pomirišimo strah i nevjeru, a zatim porastimo na emauskom putu prosvjetljenja, prepoznajmo se u slavi uskrsnuća. Ona je za nas nada i svjedočenje Božjeg milosrđa i dobrote, nagrada svima koji ustraju u vjeri, poslušno do kraja u dobru, unatoč poteškoćama. Obratimo se i nikada nas neće napustiti uskrsna radost. Bit ćemo jedno s Otkupiteljem grješnika, sa Spasiteljem koji oprašta i liječi, koji nas uči kako praštati sebi i drugima, kako darivati darovano i kako skrušeno ući u svjetlost vjere u kojoj izgara tama grijeha. Priznajmo i potvrdimo življenjem i životom da smo nasljedovatelji onoga koji nam svojim primjerom pokazuje kako ćemo i mi jednom u punini Ljubavi i zagrljaju Trojstva cvjetati u proslavljenim tijelima.