Dvadeseto nam je stoljeće pružilo obilje iskustva kako se utopije strelovito okreću u antiutopije, što je već na početku stoljeća vidovito naslutio nestor znanstvene fantastike H. G. Wells svojom pričom "Vremeplov". Utopija se otkriva kao antiutopija. "Manjinski izvještaj" Stevena Spielberga, koji je u nas preveden, tko zna zašto, kao "Specijalan izvještaj", spoj je tradicionalnog film-noira o krivo optuženome koji se bori dokazati svoju nevinost i suvremenog originalnog SF zapleta, koji se događa u tobožnjoj utopiji, u kojoj više nema ubojstava, ali je zato pogažen čovjek i njegova prava. U "vrlom novom svijetu" iz 2054. svi su ljudi podvrgnuti stalnoj kontroli, posvuda im uređaji skeniraju šarenicu oka radi identifikacije (u javnom prijevozu, u dućanima...), a policijska vlast ima bolji uvid u još nesvjesne namjere građana od samih tih građana. Troje vidov­njaka - koji nose imena klasika kriminalističke književno­sti, Arthur (Conan Doyle), Dash (Hammett) i Agatha (Christie) predviđaju svako ubojstvo na području Washingtona, koje onda "prekriminalistički" policijski odred unaprijed sprječava, a buduće počinitelje hibernira (lišava života), makar još nisu ništa počinili. Pa i sami vidovnjaci su okrutno lišeni svojih ljudskih prava, iskorišteni su kao sredstvo, prisiljeni na polusvjesno plutanje u bazenu.

Tom Cruise glumi detektiva Johna Andertona iz "prekriminalističkog" policijskog odreda koji vjeruje u bezgrešnost sustava, dok ne dobije u ruke dojavu o ubojstvu koje će on sam počiniti. Ne poznaje ubijenog, pa vjeruje u vlastitu nevinost, bježi i pokušava istražiti razloge tog besmisla. Tako doznaje da prekriminalni sistem ipak ima slabosti, da vidovnjaci nemaju uvijek iste vizije pa se onaj manjinski izvještaj zanemaruje i uništava. Spašava vidovnjakinju Agathu iz bazena, ne bi li mu ona pomogla.

Već je vidljivo da Spielbergov film nije blijedi površno nakalemljen spoj krimića i SF, već, kao u punokrvnoj znanstvenoj fantastici, kriminalistički zaplet proizlazi iz same SF ideje. Film je misaono provokativan i dubok, zadire u filozofska pitanja ljudske egzistencije i slobode. Idejno je, žanrovski i stilski koherentan, si­vo-plava fotografija sugerira atmosferu otuđena svijeta u kojemu je ljudskost ugrožena. A to je potencijalno - upravo ovaj naš svijet.