Kad govorimo o nekim prešutnim istinama našeg doba i društva u kojem živimo, svakako se moramo spomenuti jedne vrlo zanimljive - a ta je, da bar svaka treća (pretežno mlađa) osoba u Lijepoj našoj duboko vjeruje kako je sa vještinom pisanja slova, još u osnovnoj školi, primila i dar pisanja. Tako imamo mnoštvo nadarenih novinara, pisaca, pjesnika i inih, koji samo čekaju da u nekoj od publikacija "konačno uoče njihov talent" i dopuste im legalno obasipanje javnosti njihovim umotvorinama. Posebno je velik broj ovih prvih, novinara - ili, u našem prijevodu, osoba željnih objavljivanja ili slikanja po novinama.

Gledajući mnoštvo mladih ljudi koji hrle na novinarske fakultete i žarko priželjkuju da se njihova razmišljanja i komentari (odmah se, naravno, prelazi na tu formu - nekadašnje "pečenje zanata" već je dugi niz godina - "out") objavljuju u medijima, uvijek sam se pitala što ih to nagoni na izbor jednog od ne baš najunosnijih i najlagodnijih zanimanja, a da ne govorimo i - ne baš najjednostavnijih, ukoliko čovjek nema nikakvog talenta za to.

Iako, koliko mi je poznato, nitko nije proveo pravo istraživanje ovog fenomena, sve ukazuje na to kako naglo napredovanje i porast popularnosti novinarski zanat duguje upravo izumu jedne četvrtaste sprave, poznate pod popularnom skraćenicom TV. Koja je tajna moć TV-a u odnosu na druge medije, osim što nas na TV-u lakše mogu spaziti prijatelji, rodbina i poznanici, nije baš sasvim do kraja jasno, ali naslućuje se. Vlastita slika na TV-u često čak i već "prekaljene novinare" i medijske djelatnike ne ostavlja posve ravnodušnima.

A, opet, ne treba suditi ni one koji su tu samo zato jer "sliku svoju i priliku" vole gledati, slušati ili čitati - jer, s godinama prakse i upornosti, postoji i realna šansa da naslov kojim se diče stvarno zasluže. Štoviše, lijepo je što jedno, u korijenu vrlo plemenito zanimanje (iskvareno doduše današnjim načinom života i utrkom za novcima - kao i mnoga druga) - dobiva tolike pristaše. Jer, osim ovog sitnog podizanja ega, mediji imaju puno veću, stvarniju moć nad ljudima. A to je moć kreiranja javnog mišljenja, odnosno, oblikovanja svijeta po mjeri njihovih vlasnika. Zbog svega toga, novinarskom pozivu treba se pristupiti ozbiljno, s entuzijazmom, ali bez iluzija, s puno volje za učenje i spremnosti za odricanje, bez očekivanja pljeska i "poziva na bis". Mogućih širitelja istine, u svijetu prepunom laži, podmetanja i huškanja - nikad nije dosta.

Zato je i krajem prošlog mjeseca, za blagdan sv. Franje Saleškoga, zaštitnika novinara, u trenutku kada sudbine mnogih ovise upravo i o atmosferi koja se stvara u javnosti, papa Ivan Pavao II. pozvao sve medijske djelatnike da budu u službi istinskoga mira. Novinari i medijski djelatnici, kaže Papa, ne smiju se dati zavesti da potiču pojedinačne skupine jedne protiv drugih. A to je tako lako učiniti. Mnogo lakše, i svijetu zanimljivije, nego kada se piše nešto konstruktivno i objektivno. Papa dalje kaže da treba srušiti zidove nepovjerenja i promicati razumijevanje za stajališta drugoga. Možete li zamisliti ijedne naše prodavanije novine (da nisu katoličke) koje promiču ljubav, povjerenje i razumijevanje među suprotstavljenim stranama, koje crnom kronikom ne pune naslovnice, a žutilom ne boje sve veći broj stranica? Teško. Jer, pravila tržišta se znaju, i nikome, nažalost, nije u interesu da zbog etičkih vrijednosti i moralnih načela obori vlastitu nakladu i izgubi čitatelje.

No, mlade snage - one koje tek dolaze, zaista bi mogle učiniti nešto na tome da se čak i zakoni tog tržišta promijene. I to ne samo mladi novinari, nego i oni koji medijske usluge samo koriste. Svi i samim odabirom medija stvaramo i podupiremo određenu sliku budućnosti ovog našeg društva.

A, novinarima (i onima koji će to tek postati), Papa poručuje:

Javna glasila ključni su čimbenici u današnjem svijetu, a njihova povlaštena služba obvezuje sve medijske djelatnike… U slučajevima pritiska treba slijediti zahtjeve morala i savjesti, a ne prilagođavati se i zadovoljavati zahtjeve vlasti novca ili politike…

Neprilagođavanje, već je jedna uglavnom prirođena prednost mladih ljudi, koja se može koristiti i na ovom području, ako se ima volje i zna se kako.