U okrilju svoga doma u Nazaretu Isus je rastao okružen nježnom ljubavlju, pažnjom i dobrotom svojih roditelja.

Još kao malenog, Marija bi ga, dok je vješto prela vunu, satima držala u krilu, pjevala mu i pričala o povijesti Izraela, o prorocima, o kraljevima. Kad je malo porastao rado bi odlazio pomagati poočimu Josipu u drvodjelskom poslu i od njega slušati o mudrosti i poukama iz Pisama. Svaku je riječ upijao, šireći modre oči i otvarajući usta u čudu i želji da na svoja brojna pitanja dobije odgovore.

No, kao i sva djeca ubrzo je potražio društvo svojih vršnjaka, i zavolio igre oko kuće, jurnjavu po ulicama, lutanja kroz vinograde, voćnjake, maslinike. Vraćajući se nakon igre, pričao bi majci što je sve čuo, vidio, doživio, a ona bi ga brižno i nježno upućivala što je dobro, a što loše, čega se treba kloniti, a čime ponositi.

Ponekad, kad bi ostajao sam, volio je sjesti na granu u krošnji masline i krišom promatrati vrapce i grlice. Sve ih je redom poznavao, po načinu leta, pjevu, šari perja i boji oka. Svakoj je nadjenuo ime. Uskoro je cvrkutao i gugutao zajedno s njima. Zvao ih je svojim najdražim igračkama. Nakon svakog objeda pokupio bi mrvice i zaiskao od majke sjemenke i odnosio ih pticama. Isprva bi im bacao podalje, a onda svakog dana sve bliže. One bi dolazile i skupljale se oko njega. S vremenom ptice su zaboravile na svoj uobičajeni oprez i strah. Ubrzo je oko malog Isusa uokrug živkalo mnoštvo vrabaca, a plahe mu grlice slijetale na ispruženi dlan. Neizmjerno ih je volio. No, osim majci, o tome nije pričao nikome. Iako još nije oćutio okrutnost i grubost života i nesvjesno je štitio svoje ptice pretvorivši ih u svoju malu tajnu.

Kao i Isus njih, i ptice su zavoljele njega. Poznavale su mu hod, na daleko čule glas i naskoro su dolijetale sve bliže kući, u dvorište, na prozor malog nazaretskog doma. I bilo ih je teško sakriti od pogleda. Isusovi prijatelji su se divili, neki mu i zavidjeli. Uskoro i odrasli dočuše o pticama što za malim Isusom lete. Uzalud je Isus odlazio u sve udaljenije dijelove i tamo hranio ptice, nije ih više mogao sakriti ni zaštiti.

Jednoga dana dogodilo se nešto strašno. Dozivao je svoje najdraže igračke i prosipao mrvice, a ptica niotkuda. Plačući, vratio se majci. Marija ga je nježno privila k sebi, otirala mu suze i cjelivala mekane uvojke, čekajući da se jecanje smiri i da sazna razlog tolikoj tuzi. "Nema mojih ptica, ni jedne! Gdje su, mama? Zar su me ostavile i pobjegle? Zar me više ne vole? Čime sam ih uvrijedio? Reci, reci mamice!" - plakao je Isus.

"Dođi, idemo ih potražiti!" - reče Marija i pođe s Isusom u maslinik.

Kad dođoše do stabla, Marija razazna u granama skrivene zamke i sve joj umah posta jasno. Zamisli se: Što da rekne djetetu? Istinu i još ga više rastuži ili prešuti i nekako ga utješi?

Trenutak pošuti, onda posegne rukom, otkide jednu zamku i pokaza je uplakanom sinku: "Nisu ptice pobjegle od tebe. Netko ih je uhvatio u zamku i zato ih nema!"

"Zašto? Zašto? One nisu ništa skrivile? Zašto?" - plakao je Isus.

"Možda je netko bolestan ili gladan, a previše siromašan da kupi hranu? Možda je nekome zatrebao novac, pa ih je ulovio i prodao? Tko zna, mili moj, što je pravi razlog. Na svijetu ima i dobrih i zlih ljudi." - šaptala mu je majka, brišući mu suze.

Čitavog dana Isus je bio tužan, a navečer, nakon večere i molitve Josip i Marija zapodjenuše razgovor s Isusom.

"Nemoj više plakati, Isuse, doći će druge ptice i opet ćeš imati svoje najdraže igračke." - tješio ga je Josip.

"A što ako opet dođu zločesti ljudi, ulove ih i ubiju?" - rasplakao se Isus.

Marija ga posjedne u krilo i reče mu: "Neće zlo i tuga vječno biti na svijetu. Jednog dana nestat će neprijateljstva. I ljudi i ptice i sve životinje bit će prijatelji jedni drugima i svi će zajedno i sretno živjeti."

Isusove oči živnuše, upitno se zagleda u Mariju pa u Josipa:

"O, jedva čekam. A što treba činiti?"

"Biti spreman i žrtvu podnijeti." - odgovori Josip.

"I uvijek opraštati zlo, a činiti dobro." - nadoda Marija.

"Hoće li tada i moje ptice biti sigurne?" - ispitivao je Isus dalje.

Josip prihvati i reče:

"Ne samo ptice, Isuse, već svi, baš svi.

Poslušaj što Izaija kaže:

- Vuk će prebivati s janjetom,

ris će ležati s kozlićem,

tele i lavić zajedno će pasti,

a djetešce njih će vodit.

Zlo se više neće činiti,

neće se pustošiti. -

Ali svatko od nas mora pomoći da nastane takav svijet."

"I ja!" - uskliknu Isus.

"I ti, milo moje, ti najviše od svih"! - s cjelovom prošapta mu majka.