SVJETLO S KARDINALOVA GROBA

Kad je tijelo kardinala Alojzija Stepinca izvađeno iz njegova groba i preneseno u zagrebački nadbiskupski dvor, u pratnji zemnih ostataka nalazili su se đakoni koji su s upaljenim voštanicama sudjelovali u toj kratkoj procesiji. Jedan od sudionika tog čina bio je i moj plemeniti prijatelj koji mi je kasnije darovao svijeću koju je nosio u tom, kako je rekao, dostojanstvenom i poticajnom obredu. Od tada čuvam u svom domu svijeću s kardinalova groba kao svojevrsnu relikviju. Uspomenu na Sveca koji mi postaje sve draži, što se više upoznajem s njegovim životom i djelom. Ipak, s vremenom, svijeća postaje sve kraća jer je običavamo ponekad upaliti dok zajednički molimo krunicu.

Pet, šest godina kasnije dobio sam još jedan dar. Jedan naš monsinjor se osjetio nadahnutim darovati mi knjigu Pisma iz sužanjstva u kojoj se nalaze pisma koja je kardinal Alojzije Stepinac pisao iz svog krašićkog zatočeništva. Premda tu knjigu nikada nisam pročitao po redu, od početka do kraja, često je uzimam u ruke i nadahnjujem se na riječima koje je Svetac pisao tijekom mučnih godina fizičke izolacije. Ono što me najviše oduševljava kod tih pisama jest to da su pisana kao pisma upućena konkretnim osobama, a ne kao tekstovi na kojima će se nadahnjivati budući naraštaji. To najbolje svjedoči sam Svetac koji često, u strahu od mogućega komunističkog iživljavanja nad onima kojima su pisma upućena ili se u njima spominju, moli primatelje da pisma unište čim ih pročitaju. Bogu hvala, mnogi ga nisu poslušali…

Razmišljajući u ovoj godini krunice o toj molitvi, posegnuo sam, i opet, za Pismima, da vidim što kardinal Alojzije Stepinac o njoj piše. Iz svake riječi u kojoj se spominje Blažena Djevica Marija i poticaj na molitvu za njen zagovor, poglavito na molitvu krunice, prepoznaje se Svečeva sinovska odanost i vjera u njen moćni zagovor. Početkom 1952. godine piše: Kad god vam se pruži prilika potičite duše na pobožnost k Majci Božjoj, jer, dodaje par redaka kasnije, nema bržega puta doći k Isusu, k Bogu, nego li po Mariji, a doći k Bogu znači doći k izvoru svake sreće.

Dok čovjek čita ove riječi ne zna što bi mislio. Ta o sreći govori čovjek koji je lažno optužen i nepravedno zatočen, koji svakodnevno podnosi teror i ponižavanje. Doista je potrebna velika vjera za to razumjeti. I još veća vjera da bi se to svjedočilo u privatnom pismu. Zastao sam i, potaknut ovim riječima, zamolio Boga da mi, po zagovoru Blažene Djevice Marije, daruje snagu vjere koju je posjedovao kardinal Alojzije Stepinac. Vjeru po kojoj ću se, usprkos svim životnim nedaćama, osjećati sretnim ukoliko sam u Božjoj blizini.

Ono što je kardinal Alojzije Stepinac na poseban način poticao i što je stavljao na srce mnogim primateljima pisama jest zajednička obiteljska molitva. Znao je da se u tim trenucima događaju tri svete stvari – da se skupina ljudi prepoznaje kao obitelj, da su zajedno i da mole. Zato i piše: Molite često na nakanu da krunica prodre u svaku hrvatsku obitelj kao obiteljska molitva pa ćete imati prilike vidjeti čudesa koja stvara krunica širom svijeta. I opet: O kad bi se krunica marljivo i pobožno molila u svim hrvatskim obiteljima kao obiteljska molitva svakoga dana, nestalo bi brzo svih nevolja koje danas taru i muče tolike obitelji.

Dok zajednički u obitelji molimo krunicu, obasjani svjetlom svijeće s kardinalova groba, vjerujemo da imamo moćno sredstvo u svojim rukama i u srcima. I uključujemo se u zajednicu tolikih molitelja, svjesni svoje malenosti, ali i uvjereni u ono što je Svetac zapisao: Kad se saberu molitve i žrtve čitave jedne zemlje, od sitnica postaje jedna velika sila, kao što se konačno ni sam ocean ne sastoji od drugoga, nego od bezbrojnih kapi.

A tješe nas i riječi koje je Svetac zapisao u svojoj duhovnoj oporuci: Ja se nadam da će mi milosrdni Isus dati milost da mogu uvijek u Nebu moliti za sve vas, dok bude svijeta, da svi prispijete cilju za koji vas je Bog stvorio.