Tolkienova trilogija “Gospodar prstenova” prodana je u više od 100 milijuna primjeraka i proglašena najvećom knjigom 20. stoljeća. Ta mitska borba dobra i zla na izmišljenom kontinentu Međuzemlje koji, uz ljude, nastanjuju bajkovita stvorenja: Hobbiti, vilenjaci, patuljci, čarobnjaci, orci, trolovi, divovi, hodajuća stabla (enti), zmajevi i mnoga druga fantastična stvorenja, od samog je autora smatrana nefilmičnom. Ne samo zbog fantastičnih bića, prizora i masovnih scena, što bi prije kompjuterske animacije teško moglo biti ostvareno čak i crtićem, već i zbog epski raspričane fabule, zapletene u mnoštvu epizoda i likova, bez dramske cjelovitosti potrebne filmu. Da to, ipak, nije tako dokazao je novozelandski redatelj, koscenarist i koproducent Peter Jackson koji je Tolkienov roman prenio na film, razumije se uz sažimanje i prilagodbu, te je u veličanstvenim planinskim krajolicima Novog Zelanda uprizorio Tolkienovu Međuzemlju. U 274 dana snimanja raspoređenih u 15 mjeseci, snimio je materijal za sva tri dijela trilogije, s budžetom od 300 milijuna dolara, gomilom od 26 tisuća statista i devet kompletnih ekipa koje su simultano snimale na više od 100 lokacija. Film predstavlja trijumf kompjuterske animacije, uz korištenje svih drugih sredstava, 1.500 specijalnih efekata, 10 tisuća raznih maski itd.

Tajna golemog uspjeha filma leži, ipak, u njegovoj vrsnoći. Jer, sva ta akcija, rat i fascinantni specijalni efekti nisu sami sebi svrhom, već služe patosu priče i uvjerljivosti likova, prožeti su bitnim idejama (zavodljivost i opakost moći, prava hrabrost itd.), te iskonskim ljudskim čežnjama i dilemama, bogatim višeslojnim smislom. Sinteza je to brojnih predaja i arhetipskih situacija preuzetih iz legendi sjeverozapadne Europe.

Od sredine siječnja 2003. širom Hrvatske zaredali su davno zaboravljeni prizori: gužve pred blagajnama i šverceri ulaznica. Za neke je kritičare drugi dio trilogije “Dvije kule” čak bolji od prvog djela “Družine prstena”. Zaplet je složeniji, karakterizacija razrađenija, prepleće se više paralelnih radnji. Ti su kritičari, ipak, pobrkali promjenu u žanru s promjenom kakvoće. Zbog prirode zapleta u samoj priči došlo je do pomaka od bajke prema filmu mača i magije. Manje je kušnji odrastanja djeteta (duševnost djeteta osobito utjelovljuju Hobbiti), a više rata i intriga odraslih. Najveći dio “Dvije kule” tiče se raslojavanja između pozitivaca (ljudi, vilenjaka, enta), dok negativci i dalje utjelovljuju čisto zlo i pojavljuju se kao odvratna čudovišta.

I dalje je osnovna tema o iskušenjima i opasnostima koje se kriju u svakom predmetu koji donosi izuzetne moći onom koji njime upravlja. To se ne odnosi samo na magični prsten. Nijedna se moć nad drugima ne može upotrijebiti bez štete po onog koji njom rukuje. “Gospodar prstenova” u svojoj kritici moći i magije ide dalje ne samo od “Harry Pottera”, već i od “Ratova zvijezda”.