Krist je ustanovio samo jednu Crkvu i njegova je želja da svi budu jedno. Temelj kod svih kršća­na je sakrament krštenja i ispovijedanje vjere u presveto Trojstvo. Pravoslavni kršćani ispovijedaju pravoslavlje, pravovjerje. Pravosla­vlje zapravo znači ispravan nauk vjere i slavljenje Boga. Tako su i oni koji ispovijedaju pravoslavlje na jedan način katolici, a katolici su također pravovjerni jer je nauk Katoličke Crkve ispravan na­uk vjere, koji se prenosi s generacije na generaciju od apostolskih vremena.

Ekumenski susreti i ekumenska molitva plod su ekumenskog pok­reta koji je nastao u prošlom stoljeću. Ono što je pogodovalo nas­tanku ekumenskog pokreta jest nastajanje mnogih sekti kod kojih je autoritet njihovo shvaćanje Biblije, ili neka njihova "autoritativna" knjiga. Nastanku je pogodovala i industrijalizacija Europe i Amerike te nasta­nak velikih gradova u kojima nestaje tradicionalno kršćansko društvo. Kod protestanata su tada gotovo stalno nicale nove kršćanske zajednice. Baptisti tako 1923. godine uviđaju potrebu većeg zajedništva i stvaraju svjetsku baptističku uniju. Među krš­ćanima se počela javljati ideja da svi kršćani, bez obzira kojoj Crkvi pripadaju, sudjeluju zajedno bar u evangelizaciji. U Katoličkoj Crkvi je do službenog preokreta došlo nakon Drugoga vatikanskog sabora. Tada su otvorena vrata ekumenizmu.

Kristova Crkva se nalazi upravo u Kato­ličkoj Crkvi, ali izvan nje postoje mnogi oblici posvećenja, tako su ti kršćani nesavršeni dio Katoličke Crkve. Iako je razdijeljeno­st svojevrsna sablazan, šteti propovijedanju evanđelja i protuslovi Kristovoj volji da svi budu jedno, članovi jedne Kristove Crkve su svi kršćani koji su valjano kršteni u ime presvetog Trojstva.

Nakon crkvenog raskola 1054. godine, nekoliko je puta došlo do pokušaja pomirenja Zapadne i Istočne Crkve. Sadašnji naraštaji nisu krivi za raskole u prošlim stoljećima i nisu njima toliko opterećeni, pa je razumljivo i njihovo nastojanje oko jedinstva. Ekumenizam teži za tim da svaka strana prizna svoju krivicu i da je nastoji ispraviti. Oni koji vjeruju u Krista, priznaju ga za jedinog Spasitelja i Otku­pitelja, tvore jedno nesavršeno jedinstvo s Katoličkom Crkvom.

Polazne točke za jedinstvo svih kršćana jest temeljna, zajednička sveta knjiga - Biblija. Svi u Crkvi trebaju poštivati slobodu drugoga i njegovati ljubav. I dok je Crkva bila jedna posto­jale su neke razlike između istočnih i zapadnih kršćana. A što se tiče reformacije - ona je za katolike bila gotovo katastrofa, a za protestante je bila, a vjerojatno je to i danas - Božje djelo. Ta dva izrazito suprotna mišljenja nisu se mogla pomiriti sve do prošlog stoljeća.

Zajednička, ekumenska molitva za jedinstvo kršćana odvija se već godinama od 18. do 25. siječnja. 18. siječnja je spomen na događaje vezane uz sv. Pe­tra kada je bio okovan u lance. U Djelima apostolskim je zapisano kako je Crkva, dok je Petar bio u tamnici, neprestano za njega molila (Dj 12, 5). Čudesno Petrovo oslobođenje iz tamnice za nas vjernike je događaj koji bismo nazvali čudo, u jednu je ruku i uslišanje mo­litvi Crkve. Ta činjenica navodi nas na zaključak da mnogo može postići zajednička molitva Crkve! A 25. siječnja slavi se obraćenje sv. Pavla. Krist je srušio na zemlju vatrenog progo­nitelja kršćana i preobrazio ga u vatrenog propovjednika Radosne vi­jesti. Taj događaj poziv je svim vjernicima na zajednički navještaj Krista kao jedinoga Spasitelja svijeta.

Da bi se dogodilo istinsko jedinstvo i sjedinjenje svih kršćana, kršćani-ne­katolici trebaju prihvatiti svetoga oca kao namjesnika Kristova na ze­mlji jer je nasljednik sv. Petra. Petra je, pak, izabrao sam Gos­podin i rekao mu da je on stijena na kojoj će sagraditi svoju Crkvu i vrata je paklena neće nadvladati (Mt 16, 18).

Jedinstvo kršćana teži za tim da Euharistija svima bude znak zajed­ništva, da svi, Istočna i Zapadna Crkva, mogu na istom oltaru slaviti istu misu i imati istu Euharistiju. Zajednička molitva i suradnja se događaju, ali još nedovoljno da bi se jedinstvo kršćana u potpunosti ostvarilo. Kad će katolici i pravoslavni u zajedničkom slavlju slaviti istu Euharistiju, ostvarit će se jedinstvo kršćana.

Kad kršćanin kaže za sebe - "ja sam katolik ili ja sam pravoslavac, ili ja sam pro­testant" - nije li to slično onome o čemu piše sv. Pavao u Prvoj poslanici Korinćanima, kad govori o prepirci između kršćana: "Ja sam Apolonov, ja Petrov, ja Kristov". Pavao ih upozorava da Krist nije razdijeljen. "Zar je Pa­vao razapet za vas? Ili ste u Pavlovo ime kršteni?" (1 Kor 1, 12-13)

Oni u kojima stanuje Duh Sveti, dakle sam Bog, trebali bi željeti da svi kršćani budu jedno, da zajedno slave Boga i zajedno ga blaguju! A Bog će svakako odgovoriti na molitvu i izliti svoj blagoslov na one koji ga mole.