U ZNAKU VODENJAKA - J. Blažević: DOBA VODENJAKA - Astrološke spekulacije o godinama i erama

Pad Njujorških blizanaca (11. rujna 2001.) utjecao je na kapitulaciju optimizma New agea isto koliko je i Einsteinova teorija relativnosti vremena utjecala na odbacivanje satova. Baš naprotiv! Nedugo nakon tragedije osvanula je knjiga s "dokazima" kako je već Nostradamus prorekao i tu katastrofu! "Dokazi" izneseni u ovakvoj literaturi često su vrijedni koliko i dokazi jednog Hindusa koji je Zapadnjaka uvjeravao riječima: "Sva arheološka istraživanja koja su provedena u mojoj zemlji nisu otkrila niti jednu jedinu žicu. To dokazuje da smo već u drevnoj Indiji posjedovali bežične sustave."

Nasuprot trivijalnostima koje susrećemo nadasve (i) u literaturi New agea, učinilo nam se kako, u New ageu, nije bez utemeljenog značenja njegovo promišljeno lučenje između Novog doba i Doba Vodenjaka, koje D. Spangler u svome djelu A Piligrim in Aquarius (Hodočašće u Vodenjaka) komentira sljedećim riječima: "Prema astrologiji, Doba Vodenjaka započet će neovisno o našoj volji: astrološka doba su kao i mjeseci jedne velike kozmičke godine i neizbježiv je prijelaz iz jednoga doba u drugo. Ali Novo doba, shvaćeno ne samo kao neka novost ili neki kronološki slijed, nego kao rađanje preobražene svijesti i srca, kao zreo i prijateljski odnos čovječanstva sa samim sobom i sa svijetom, ne događa se automatski. Može se dogoditi samo izborom."

Astrologija. Francuski ezoterist Paul Le Cour (1871-1954) prvi je upotrijebio pojam Aquarijanska era 1930. godine. Prema njegovom učenju svijet se preobražava svakih 2.160 godina, tj. prilikom svakog sunčevog ulaska u novi zodijakalni znak. Era Bika, po ovoj spekulaciji, trajala je od 4320-2160. godine prije nove ere i bila je obilježena egipatskim kultom bika. Posljednja preobrazba dogodila se s pojavom kršćanstva, događajem koji korespondira s astrološkim prelaskom iz zodijakalnog znaka Ovna (koji je trajao od 2160. prije nove ere do nulte godine) u znak Ribe (od 0-2160. godine), a sljedeća preobrazba bi se trebala dogoditi sunčevim prelaskom iz znaka Ribe u znak Vodenjaka (od 2160-4320.). Slične spekulacije susrećemo u Platonovoj godini, u raznim ezoterijskim i hermetičkim pokretima i društvima, te im ovdje nećemo posvećivati posebnu pažnju. Neka bude dovoljno spomenuti da New age ističe važnost planetarne konstelacije, u kojoj se nalazimo, zbog jedinstvenih kozmičkih zračenja koja utječu na transformaciju ljudi koji im se otvaraju.

Hinduizam. Prema hinduističkom učenju trajanje materijalnog svijeta je ograničeno, a očituje se u periodičnim ciklusima nazvanim kalpa. Kalpa označava jedan dan boga Brahme, a isto toliko traje i Brahmina noć. Jedna kalpa je podijeljena na tisuću manjih vremenskih ciklusa (ili yuga) nazvanih mahā-yuge. Jedna mahā-yuga traje tisuću božanskih godina koje, preračunate u zemaljske godine, daju zbroj od 311 bilijuna i 40 milijardi naših godina, što je ujedno i životni vijek boga Brahme, te on potom umire. Nadalje, jedna mahā-yuga (u prijevodu: "Veliko Doba") nazvana i catar-yuga (tj. "Četverostruko Doba"), koja traje 4.320.000 ljudskih (ili sunčanih) godina, razdijeljena je u četiri još kraća vremenska perioda, ili yuge, nazvane: kŗta, tretā, dvāpa i kali. Spomenute četiri yuge kronološki nisu ujednačene i imaju vlastita obilježja, kako slijedi: 1. kŗta-yuga (ili satya-yuga) traje 1.728.000 ljudskih godina i predstavlja Zlatno ili savršeno doba čije obilježje je mudrost, religija i krepost bez trunke poroka i neznanja; 2. tretā-yuga traje 1.296.000 ljudskih godina, a predstavlja Srebrno doba u kojemu se pojavljuje porok; 3. dvāpara-yuga traje 864.000 godina i predstavlja Brončano doba u kojemu religija i vrlina opadaju, a porok se umnožava; 4. kali-yuga traje najkraće, 432.000 godina, i predstavlja Željezno ili Mračno doba u kojemu je nereligioznost, slobodoumlje i porok dosegao svoj vrhunac, a vrlina je skoro potpuno ugasla. Ovaj matematički račun vjerujemo da će biti zorniji na sljedećoj shemi:

Prema ovom hinduističkom učenju, čovječanstvo će se naći na prijelazu iz kali-yuge (ili Mračnog doba) u kŗta-yugu (ili Zlatno doba). Što se čovječanstvo više udaljava od Zlatnog doba i primiče Mračnome, to više iz duhovnosti tone u materijalizam. Zbog toga su, prema učenju svete hinduske knjige Bhagavad-Gīte (usp. 4, 6-8), u svakom periodu na zemlju silazila utjelovljenja raznih bogova (avatāri) kojima je, zapravo, nemoguće utvrditi točan broj ali, tradicionalno, deset ih se drži najvažnijima: 1) Riba - pojavila se kao spasitelj u vrijeme indijskog potopa; 2) Kornjača - spasila je blaga od poplave; 3) Vepar - izdigao je zemlju iz poplave; 4) Čovjek-lav - pobijedio je demone; 5) Patuljak - i njemu se pripisuje pobjeda nad demonima; 6) Rāma sa sjekirom - oslobodio je svijet od ratničke kaste Kşatria koja je prijetila svijetu; 7) Rāma - junak iz epa Rāmayana, koji se borio protiv zla u svijetu; 8) Kŗsņa - avatār boga Vişņu, često prikazan kao ljubavnik, ratnik i kralj; 9) Buddha - što znači "Prosvjetljeni", osnivač budizma, došao je ubrzati propast palih ljudi; 10) Kalki - slijedeći i posljednji avatār našeg doba, koji istom ima doći i razoriti svijet, suditi opakima, a nagraditi dobre. Ponekad se pravi razlika između potpunih (pūrņāvatāra) i nepotpunih (amśāvātara) avatāra, a prema Bhāgavatapurāņi (I 3.28; X 1.22), Kŗsņa bi bio jedini potpuni avatār.

Ja sam nerođen
i moja je narav nepromjenjiva;
ja sam Gospodar
svih razumnih bića,
ipak, u isto vrijeme,
spuštam se u svakom mileniju
svojom stvaralačkom energijom.
Svaki puta kada zakon pravednosti opadne
i bezakonje procvate, o Bharato,
ja samog sebe začinjem na zemlji.
Da spasim pobožne i uništim bezbožne,
kao i da ponovno uspostavim pravila religije,
osobno se pojavljujem vijek za vijekom."

(Bhagavad-Gītā, 4, 6-8)

Sada slijedi ono najzanimljivije pitanje: Kada točno započinje Kŗta-yuga, ili Novo doba? Ako se zadržimo unutar hinduskog računanja vremena, Kali-yuga je, prema nekim kalkuliranjima, započela 18. veljače 3102. godine prije Krista u 0 sati. Njezino trajanje, kako smo ranije rekli, iznosi 432.000 godina. To znači da nam preostaje u njezinom mraku i neznanju boraviti još oko 427.000 godina. Ovdje hinduističko učenje o dobima prestaje. Ali!

Budući je Kali-yuga period mraka, obilježen neznanjem, nije li moguće da se u hinduističkom računanju vremena potkrala kakva pogreška? Swami Kriyananda, najistaknutiji učenik Paramhanse Yoganande (1893-1952), koji je bio učenik "kristolikog" učitelja Sri Yuktesvara, piše o njegovom "senzacionalnom" otkriću: "On (Sri Yukteswar) je tvrdio da se prije nekoliko stoljeća u izračunavanju drevnih yuga sistema potkrala ozbiljna greška. Sama greška, rekao je on, bila je posljedica neznanja kojeg je Kali-yuga podarila čovječanstvu", te nastavlja: "Stvarno trajanje Kali-yuge, kao i svakog drugog doba je, prema Sri Yukteswarovoj tvrdnji, mnogo kraće od nezamislivo dugog vremenskog razdoblja koje mu se uobičajeno pripisuje. Umjesto 432.000 godina, Kali-yuga traje svega 1.200 godina. Godine 1600. poslije Krista zemlja je počela izlaziti iz Kali-yuge, a taj je proces završen stotinu godina kasnije, 1700. godine poslije Krista". Sljedeća izmjena koju isti autor navodi jest obrnuti smjer kretanja koji, umjesto da krene u Zlatno doba (tj. Kŗta-yugu), vraća se u bakreno doba (tj. Dvāpara-yugu) koje, i opet prema istome autoru, predstavlja "energetsko doba": "U godini 1900. poslije Krista nad horizontom se podiglo ono što možemo nazvati suncem Dwapara-yuge. Počelo je doba energije". Bilo kako bilo, ovakvom, i njima sličnim interpretacijama brojeva, sigurno smo odstupili od tradicionalnog hinduističkog učenja i zakoračili u učenje New agea, ili Novog doba, što upravo želi dokazati i swami Kriyananda svojim kalkulacijama.

Budizam. Nasuprot Isusu Kristu, koji se objavio kao "Prvi i Posljednji" (Otk 1,17), i jedini, Buddha za sebe nikada nije naučavao niti da je on prvi, niti da je posljednji, niti jedini. Baš naprotiv! Budisti vjeruju da je povijesni Buddha, tj. Siddhatta Gotama (563-483. prije naše ere), zapravo bio dvadeset i četvrti avatār Buddhe Dîpanakara (što, prevedeno, znači Lucifera koji, ako bi ga se željelo uspoređivati s Biblijskim, pripada onomu prije pobune), te da će poslije njega doći još jedan, tj. Maitreya (kineski Mi-lo, a japanski Miroku) koji će, prema mahāyāna učenju, biti posljednji u nizu od pet zemaljskih Buddha. Sve do njegovog "spuštanja" na zemlju budisti ga zamišljaju kao transcendentalnog bodhisattvu koji prebiva u nebu tuşita. Bodhisattva je, za budiste, kao neko polubožanstvo koje se svojevoljno odreklo ulaska u nirvanu (tj. "spasenja") kako bi pomogao izbavljanju ostalih. Njegovo utjelovljenje budisti očekuju kao završetak jedne kalpe, koja bi imala završiti u vatri, a on bi trebao predstavljati sveopće spasenje.

Ako želimo ostati vjerni budističkom učenju očito je da nas, po njegovom računanju vremena, od nove kalpe, tj. Novog doba, dijeli još oko 9.000 godina.

New age. Ne obazirući se posebno na cjelinu učenja pojedinih religija o njihovom iščekivanju Novog doba i njegovog Mesije, New age je iz mnogih religija preuzeo samo one elemente koji su išli na ruku njegovom sinkretističkom učenju, pa smo se tako, preuranjeno, zatekli na pragu Novog doba, Zlatnog i duhovnog, u kojemu se iščekuje novi Mesija, teško prepoznatljiv u religioznim tradicijama na koje se New age poziva kao na vlastiti izvor. U duhovnosti New agea dominantan je teozofski utjecaj, posebno u ezoterijskoj interpretaciji Maitreye

koji je, navodno, već "obukao ljudsko tijelo" ali se još uvijek čeka na njegovo javno očitovanje, međutim on preko svojih energija, u dušama usklađenim na njegovu frekvenciju, već djeluje kao "unutarnji Učitelj".

Kalkuliranje s elementima različitih religija, njihovo niveliranje i reduciranje svojstveno je i pojedinim novim religijskim pokretima koji se, i to s pravom, pribrajaju New ageu, poput Bahaja koji su, možda, najreprezentativniji primjer duhovnosti Novog doba s plejadom Mesija, od Abrahama, Kŗsņe, Mojsija, Zaratustre i Buddhe, preko Krista i Muhameda, pa sve do Babe i Bahá'u'láha.

Kršćanstvo. Nasuprot cikličkom poimanju vremena koje se vrti u krugu, kršćanstvo vrijeme poima linearno, što znači da vrijeme ima svoj početak, svoje trajanje i svoj kraj. U punini vremena, prema kršćanskom učenju, Bog je poslao svoga Sina, Isusa Krista, kao Spasitelja svijeta, čije djelo će biti dovršeno "kad (nje)mu (Isusu) sve bude podloženo, tada će se i on sam, Sin, podložiti Onomu koji je njemu sve podložio da Bog bude sve u svemu" (1 Kor 15, 28). Kristov ponovni dolazak više neće biti skriven kao onaj prvi, nego će biti u slavi, na kraju vremena, kako piše sv. Ivan: "Gle, dolazi s oblacima i gledat će ga svako oko, svi koji su ga proboli, i naricat će nad njim sva plemena zemaljska. Da! Amen!" (Otk 1, 7). Kršćanska objava ne ostavlja nikakav prostor ljudskom kalkuliranju o datumu Kristovog ponovnog dolaska, na što upozorava i sam Isus koji kaže da "o onome danu i času nitko ne zna, pa ni anđeli nebeski, ni Sin, nego samo Otac" (Mt 24, 36). Štoviše, Isus je prorekao da će doći mnogi koji će se predstavljati njegovim imenom: "Ako vam tada tko rekne: 'Gle, evo Krista!' ili: 'Eno ga!' - ne povjerujte! Ustat će, doista, lažni kristi i lažni proroci i iznijeti znamenja velika i čudesa da, bude li moguće, zavedu i izabrane. Eto, prorekao sam vam" (Mt 24, 23-25).

Novi svjetski Areopag se svakim danom sve više širi, njegovi bogovi sve se više multipliciraju, vjerojatno i pod nevidljivim direktivama moćnih svjetskih lobija, ali s veoma slabim korijenima u velikim svjetskim religijama, u odnosu na koje New age izražava superiorniji stav.