VERITAS - br. 1/2003.

>[SADRŽAJ]<

Vatikanska prisjećanja (1)

10. siječnja 1999.
Svršetak božićnog vremena. Manje emotivno i nostalgično negoli u Zagrebu, ali ni ovako nije loše. Proteklih dana malko sam obilazio jaslice po rimskim bazilikama i crkvama i nisam bio baš previše oduševljen. Možda su mi najljepše bile baš one u vatikanskoj bazilici sv. Petra, dok mi se ne sviđaju previše one na samome Trgu, ispod glasovitog bora koji svake godine daruju druge zemlje ili pokrajine.

11. siječnja
Pokraj svoje ispovjedaonice imao sam dva zanimljiva susreta. Jedan Sirijac htio se ispovjediti na arapskom jeziku, a kad sam ga nekako uvjerio da arapski nitko ne pozna, izvukao je ceduljicu i pročitao ispovijed na talijanskom. A neka starica, nakon ispovijedi, gledajući pažljivo natpis na tri jezika, upita me odakle dolazim. Priznala je s radošću da je i ona iz Istre, iz središnje Istre, negdje kod Boljuna. Skoro je zaplakala. Ni meni nije bilo svejedno.

21. ožujka
I ovdje je prvi dan proljeća. Nedjelja, u Bazilici više posla nego obično, posebno za poljske ispovjednike. U Rimu ima puno njihovih zemljaka, mnogi od njih rade i na crno, bez radnih dozvola, ali gradske vlasti nekako žmirkaju na Papine zemljake. Imao sam susret s dvjema rumunjskim pravoslavkama, koje su se htjele ispovjediti, ali sam ih uputio na rumunjsku pravoslavnu crkvu u Rimu. Rado su primile blagoslov. Zanimljiv je bio susret s jednom talijanskom novinarkom, koja me čekala da završim dežurstvo, kako bi dobila izjave o problemu zla i đavla, jer da o tome piše reportažu i želi obaviti istraživanje. Baš je na mene naletjela! Imamo precizne upute da izbjegavamo razgovore za novine, jer najčešće žele doći do senzacionalizma.

28. ožujka
Cvjetnica. Kiša je pokvarila nekoliko dana pomnjivo pripremljeni program na Trgu. Alternativan izbor bila je unutarnjost Bazilike, gdje se s mnogo blještavila, ali manje neposrednosti, obavio obred blagoslova grančica, procesije i mise, koje je predvodio Sveti Otac. Vani bi sigurno bilo spontanije, posebno jer se radi o mladima koji su masovno sudjelovali. Na ispovijedi je bio i jedan albanski katolik s Kosova, teško se izražavao, ali je bio sretan što je našao nekoga koji ga je bar malko razumio. Žena mu se nije mogla ispovjediti jer govori samo albanski. Bila je prethodno muslimanka, ali je prije vjenčanja prihvatila katoličku vjeru, što je doista rijetka pojava. Ovdje su u bijegu pred užasom koji potresa Kosovo.

29. ožujka
Sve više ima kozmopolitskih susreta. Danas me posjetio neki libanonski maronit koji je nešto slovkao na talijanskom, a posebno me se dojmio susret s dvoje postarijih vijetnamskih katolika, koji su prvi put napustili zemlju. Plakali su od ganuća što mogu biti na grobu sv. Petra. Bazilika je zaista pravo susretište svih naroda, rasa, jezika, pa i vjera - pravo međunarodno središte svijeta. Da je samo bolje poznavati svjetske jezike, kakvih sve ne bi bilo dojmova i prisjećanja!

30. ožujka
Dosta naporan dan, možda najviše posla otkako sam u Vatikanu. Bilo je dosta ispovijedi i na hrvatskom, pa i na slovenskom jeziku. Imao sam i zgodan susret s jednim "Jugoslovenom" iz Pariza, koji je inzistirao da mu sredim primanje kod Pape, kao da je to nešto svagdanje. Prilično egzaltirani tip, pa sam bio jako rezerviran, premda nemam doista nikakvih kompleksa prema onima koji govore "ćirilicom". Dosta sam ga se lako riješio uputivši ga švicarskoj straži, koja lako uvjerava da je teško, gotovo nemoguće ostvariti takve želje.