|
Vatikanska prisjećanja (1)
Kozmopolitsko središte
Prošlo je skoro pola godine od povratka iz
Rima našeg suradnika Ljudevita Maračića. Četiri godine bio je na službi u
vatikanskoj bazilici sv. Petra. Budući da je u tom razdoblju vodio detaljni
dnevnik, za čitatelje našeg lista izdvaja one pojedinosti i događaje koji mogu
biti zanimljivi za širu javnost.
LJUDEVIT MARAČIĆ
10. siječnja
1999.
Svršetak
božićnog vremena. Manje emotivno i nostalgično negoli u Zagrebu, ali ni ovako
nije loše. Proteklih dana malko sam obilazio jaslice po rimskim bazilikama i
crkvama i nisam bio baš previše oduševljen. Možda su mi najljepše bile baš one u
vatikanskoj bazilici sv. Petra, dok mi se ne sviđaju previše one na samome Trgu,
ispod glasovitog bora koji svake godine daruju druge zemlje ili pokrajine.
11. siječnja
Pokraj svoje ispovjedaonice
imao sam dva zanimljiva susreta. Jedan Sirijac htio se ispovjediti na arapskom
jeziku, a kad sam ga nekako uvjerio da arapski nitko ne pozna, izvukao je
ceduljicu i pročitao ispovijed na talijanskom. A neka starica, nakon ispovijedi,
gledajući pažljivo natpis na tri jezika, upita me odakle dolazim. Priznala je s
radošću da je i ona iz Istre, iz središnje Istre, negdje kod Boljuna. Skoro je
zaplakala. Ni meni nije bilo svejedno.
21. ožujka
I ovdje je prvi dan proljeća.
Nedjelja, u Bazilici više posla nego obično, posebno za poljske ispovjednike. U
Rimu ima puno njihovih zemljaka, mnogi od njih rade i na crno, bez radnih
dozvola, ali gradske vlasti nekako žmirkaju na Papine zemljake. Imao sam susret
s dvjema rumunjskim pravoslavkama, koje su se htjele ispovjediti, ali sam ih
uputio na rumunjsku pravoslavnu crkvu u Rimu. Rado su primile blagoslov.
Zanimljiv je bio susret s jednom talijanskom novinarkom, koja me čekala da
završim dežurstvo, kako bi dobila izjave o problemu zla i đavla, jer da o tome
piše reportažu i želi obaviti istraživanje. Baš je na mene naletjela! Imamo
precizne upute da izbjegavamo razgovore za novine, jer najčešće žele doći do
senzacionalizma.
28. ožujka
Cvjetnica. Kiša je pokvarila
nekoliko dana pomnjivo pripremljeni program na Trgu. Alternativan izbor bila je
unutarnjost Bazilike, gdje se s mnogo blještavila, ali manje neposrednosti,
obavio obred blagoslova grančica, procesije i mise, koje je predvodio Sveti
Otac. Vani bi sigurno bilo spontanije, posebno jer se radi o mladima koji su
masovno sudjelovali. Na ispovijedi je bio i jedan albanski katolik s Kosova,
teško se izražavao, ali je bio sretan što je našao nekoga koji ga je bar malko
razumio. Žena mu se nije mogla ispovjediti jer govori samo albanski. Bila je
prethodno muslimanka, ali je prije vjenčanja prihvatila katoličku vjeru, što je
doista rijetka pojava. Ovdje su u bijegu pred užasom koji potresa Kosovo.
29. ožujka
Sve više ima kozmopolitskih
susreta. Danas me posjetio neki libanonski maronit koji je nešto slovkao na
talijanskom, a posebno me se dojmio susret s dvoje postarijih vijetnamskih
katolika, koji su prvi put napustili zemlju. Plakali su od ganuća što mogu biti
na grobu sv. Petra. Bazilika je zaista pravo susretište svih naroda, rasa,
jezika, pa i vjera - pravo međunarodno središte svijeta. Da je samo bolje
poznavati svjetske jezike, kakvih sve ne bi bilo dojmova i prisjećanja!
30. ožujka
Dosta naporan dan, možda
najviše posla otkako sam u Vatikanu. Bilo je dosta ispovijedi i na hrvatskom, pa
i na slovenskom jeziku. Imao sam i zgodan susret s jednim "Jugoslovenom" iz
Pariza, koji je inzistirao da mu sredim primanje kod Pape, kao da je to nešto
svagdanje. Prilično egzaltirani tip, pa sam bio jako rezerviran, premda nemam
doista nikakvih kompleksa prema onima koji govore "ćirilicom". Dosta sam ga se
lako riješio uputivši ga švicarskoj straži, koja lako uvjerava da je teško,
gotovo nemoguće ostvariti takve želje.
(Nastavlja
se.)
|