O. Ivon Ćuk je o Uskrsu 1962. godine pokrenuo i kroz jedanaest godina uređivao "Glasnik sv. Antuna Padovanskoga", naš prvi poslijeratni javnosti dostupni vjerski list, koji od 1968. godine do danas nosi novi naziv: "Veritas - Glasnik sv. Antuna Padovanskoga". Kad je prestao raditi kao glavni ured­nik, o. Ivon se najviše posvetio pisanju knjiga duhovnog sadrža­ja. U pisanju priloga i knjiga najčešće se služio pseudonimom Yves Ivoni­des.

Dugogodišnji urednički i spisateljski rad toliko mu je oslabio srce da se morao podvrgnuti teškoj operaciji, ali tada je već bilo prekasno. Pokopan je na zagrebačkom Mirogoju, 7. siječnja 1983. Pokop je vodio tadašnji zagre­bački nadbiskup kardinal Franjo Kuharić. Na pogrebnoj mi­si održao je prigodno slovo, nazvavši pokojnika "slugom Božje riječi" koji nije zakopao brojne talente, nego ih je "upotrijebio vjerno, velikodušno, neumorno", uloživši ih u svoje knjige i u svoje članke. Na pogrebu su bila prisutna još tri biskupa, više od 150 svećenika, brojne redovnice i nebrojeno mnoštvo prijatelja i poznavatelja. Na sprovodu se od pokojnika u ime matične Hrvatske provin­cije franjevaca konventualaca oprostio o. Nikola Roščić, a u ime djelatnika u vjerskom tisku govorio je don Živko Kustić, tadašnji glavni u­rednik "Glasa Koncila". O. Nikola naglasio je da je pokojnik sav svoj život posvetio pisanoj i govorenoj riječi – kao poznati autor brojnih priloga, komentator, putopisac i reporter, te kao vrsni propovjednik i voditelj duhovnih vježbi. Don Živko je o. Ivona prigodom posljednjeg ispraćaja nazvao "vjesnikom koncilske zore", jer je "Glasnikom sv. Antuna" pretekao Drugi vatikanski sabor, čovjekom koji je "znao ne slagati se, ali ne prezirati, protiviti se, ali ne mrziti, kritizirati, ali ne razarati".

Dok se o 20. godišnjici smrti s pijetetom i s ponosom prisjećamo svojega osnivača, dugogodišnjega glavnog urednika i kasnijeg vrlog suradnika našeg mjesečnika, zahvaljujemo o. Ivonu za sve što je učinio za Crkvu u Hrvata kao obnovitelj našega poslijeratnog tiska. Hvala mu za svaki napisani redak, pa i za onaj koji se možda nekima nije svidio. Hvala mu za njegove knjige, koje će kao duhovna hrana i dalje jačati brojne čitatelje i sada kada ga već odavno nema među nama. Hvala mu na svemu, a Bog neka mu je vječna nagrada!