Prve potvrde o blagoslivljanju vode u krsne svrhe dolaze krajem drugoga stoljeća iz sjeverne Afrike. Molitve uz blagoslov vode, često s uljem, sve su se češće počele širiti na Istoku početkom trećega stoljeća. Posebno se spominje blagoslovljena voda za liječenje bolesnika. Po svemu sudeći, čini se da se ovakvi blagoslovi nisu obavljali posebno svečano, već su se često sastojali od običnoga svećenikova znaka križa nad vodom.

Bilo na Istoku, kao i na Zapadu, prihvaćen je zarana običaj da se prije molitve peru ruke, kao znak duhovne čistoće, opet pod utjecajem židovske ili poganske prakse. Iz toga razloga, kad su se početkom četvrtog stoljeća počele slobodno graditi crkve, na njezinu se ulazu postavljaju kamene školjke, koje u početku ne sadrže blagoslovljenu vodu, već onu za pranje ruku. Svećenici su čistili ruke pred samo služenje euharistije ili za vrijeme samoga svetog čina. Čini se da su i laici prali ruke prije primanja pričesti, ali to ubrzo nestaje praksom primanja posvećene hostije izravno u usta.

Blagoslovljena se voda koristila u raznim prigodama i u obrednim knjigama nalazimo različite molitve za blagoslov vode. Papa Grgur Veliki pozvao je sv. Augustina Kanterberijskog da blagoslovljenom vodom poškropi poganske hramove prije nego što ih pretvori u kršćanske crkve, a u istom vremenu u Rimu i Španjolskoj uvode se posebne molitve za blagoslov vode pri posveti crkvenih zdanja. Anglosaksonski kršćani vrlo rano poznaju praksu uzimanja blagoslovljene vode radi škropljenja vlastitih kuća iz kojih su na taj način željeli udaljiti nečiste duhove. Upotreba "svete" vode u tu svrhu poprima opće razmjere u desetom stoljeću. Kasnije se razvija godišnji običaj blagoslivljanja domova vodom koja je bila posvećena pri bdjenju na Veliku subotu.

U Istočnoj Crkvi obred blagoslova vode, sve tamo od četvrtog stoljeća, uveden je na blagdan Bogojavljenja, kao podsjećanje na Gospodinovo krštenje u rijeci Jordanu. Neki su vjernici uzimali takvu vodu i nosili kući, pili je pri obrocima ili koristili za škropljenje vlastitih kuća.

LJ. M.