Iz dubine vremena, sjećanja i proročanstva izniču riječi jedre od punine i svijetle istinom u blagoslovljenom času, preplavljuju predanja i duše zvjezdoznanaca, kojima se na obzorju srca pojavljuje zlatonosna zvijezda vodilja. Upućena iz Betlehema na adrese iščekivatelja, u sebi je nosila sjaj početka i stvaranja, radost pripremanu tisućljećima, ostvarenje svekolikih snova i obećanja. Obistinjuju se legende koje su rasle i prenosile se s koljena na koljeno u svim kulturama, narodima i predanjima, u svim vremenima nestalne i nemirne ljudske povijesti.

Znakoznancima, kraljevima srca, dano je iščitavati planove Božje da bi svjedočili i potvrdili vjerodostojnost događaja i činjenica, da bi se poklonili pred prijestoljem Mudrosti koje se u liku Djeteta rodilo u štalici na kraju judejskog sela, okruženo slamom, anđelima i pastirima. S istoka su krenula trojica već spomenutih kraljeva, napuštajući područje u kojem je nekoć bio edenski vrt, sad prekriven prašinom zaborava i čežnjom mnogih pokoljenja. Pođoše prema Betlehemu, vođeni zvijezdom s ruba srca i okrajka očiju koja se, kako su se primicali prema cilju, sve više približavala središtu čula vida i osjećaja, sve dublje lepršavo tonula u tišinu iz koje je osvjetljavala put koji je prolazio kroz tamu neznanja. Krenuli su Gašpar, Melkior i Baltazar s tri različite adrese na konju, mazgi i devi, preko brda i dolina, natovareni darovima, uputivši se u zemlju Herodovu. Tamo se susretoše i prenoćiše.

Na nebu zamiriše prvi tračak zore i trojica uzjahaše životinje te nastaviše putem koji će im pokazivati zvijezda, koja se u međuvremenu u srcima rasplamsala punim zlatnim sjajem. Pokazivala im je tajnu Rođenja i snagu Božje svemoći koja se očitovala u nevinom pogledu Novorođenčeta i u Djevičinoj blaženoj poslušnosti. U tom trenutku pobjegoše vrijeme i prostor, zamirisaše ljiljani i mudraci se stvoriše pred štalicom u kojoj je gorjela blaga svjetlost što se rasipala iz jasala, a na podu još uvijek stoji kablić napunjen svježim mlijekom, dar pastira i ovaca. Kroz niska vrata uđoše u štalicu i pokloniše se Djetetu, a On ih podari radošću spoznaje od koje im se srca ispuniše blagom ljubavlju. Milina im oblije duše i ničice počnu zahvaljivati.

Gašpar iz torbe izvadi komadiće kruha koji se pretvore u zlatno grumenje, a ono u žitku tekućinu iz koje proplamsa raskošna svjetlost i pozlati strop išaran otiscima anđeoskih krila i Stvoriteljevim osmijehom. Iz njega sipe rajski miomirisi i omotavaju se oko Melkiorovih ruku ispruženih prema Djevičinu licu. On otvori dlanove iz kojih poteče miris tamjana, ulije se u jaslice i Djetetu probudi osmijeh koji zaleprša zrakom i sleti na Baltazarova ramena. Ganuti prorok ispusti uzdah, srećom mu se zaiskriše oči i suze radosnice natopiše mu kraljevsku odoru. Odjeća se pretvori u smirnu, mirišljavu pomast u kojoj se zrcalilo djetetovo lice i Baltazar prepozna onoga koji će, umirući na križu, navijestiti smrt grijehu, zlu i tami, Krista koji će nakon trodnevlja odsutnosti uskrsnuti od mrtvih i pripraviti nam život vječni u ime Oca, Sina i Duha Svetoga. Amen!