VJERA U MARIJINO UZNESENJE

Kristova milost je na osobit način djelotvorna u svecima, zato štujući svece Crkva navješćuje milost Krista Gospodina. I u prva tri stoljeća kršćanstva kršćani su štovali mučenike i apostole, one koji su zbog vjere u Krista trpjeli progonstvo, mučenje, mučeničku smrt. Štovanje se sastojalo, slično kao i da­nas, od spomena na dan smrti, molitve za njihov zagovor i narav­no nasljedovanja njihovih kreposti. Sveci su na osobit način svjedoci samog Krista i njihov život je slavljenje Boga. Bog se proslavlja po onome što u njima i preko njih čini.

To dokazuje i sljedeća zgoda o kojoj priča sv. Augustin u svojim "Ispovijes­tima". Piše kako su prilikom prenošenja tijela mučenika Ger­vazija i Protazija od mjesta gdje su sahranjena do bazilike bis­kupa Ambrozija, ozdravljali oni koje su mučili nečisti duhovi, i kako je jedan dugogodišnji slijepac molio da smije rupcem dotak­nuti nosila na kojima su bila tijela davno umrlih mučenika Kris­tovih. I kad je rupcem dotaknuo nosila i zatim rubac primaknuo očima - oči mu se otvoriše i on progleda. Kad je to čula kraljica Justina koja je progonila sv. Ambrozija, odustala je od progona.

Ova zgoda me toliko fascinira da ne mogu odoljeti da je ovdje ne napišem. Ona dokazuje koliko je važno štovati svece i moliti ih za zagovor. Čudesna su djela što ih Bog čini ili ih je činio po sve­cima, tako da častiti svece odnosno mučenike jest - slavljenje Boga, a ne poklonstvo, odnosno idolopoklonstvo, kako misle neki.

Što se tiče čašćenja Djevice Marije, u prva tri stoljeća kršćanstva i nema nekih jasnih svjedočanstava, naročito ne o nekom "kultnom" štovanju. Ali od četvrtog stoljeća sve više kršćani čas­te Mariju - Isusovu Majku. To se štovanje Marije bitno "raširilo" nakon sabora u Efezu 431. godine. Na tom je saboru odlučeno da se Mariju smije nazivati i Bogorodica (Theotokos), kako su je neki kr­šćani već i nazivali jer je Krist kako čovjek tako i Bog. Bog nije prestao biti zato što je postao čovjekom.

Naravno Marija je rodi­la Isusa-čovjeka, a ne drugu Božansku Osobu koja se u Isusu-čovje­ku objavila. Bogorodicom se Marija naziva samo zbog toga jer su Isusova božanska i ljudska narav nepomiješano i nedjeljivo sjedi­njene u osobi Sina. Neki na žalost krivo shvaćaju taj naziv Bogo­rodica, pa misle da marijanska pobožnost pripisuje Mariji božans­ka svojstva. Marija je stvorenje, iako je bez grijeha i za nas ljude zapravo savršena, ali je stvorenje. Njena ljubav prema nama je prevelika i često je molimo za zagovor što ona rado usliši i moli za nas. Da je Marija Bogorodica priznavali su i reformatori 16. stoljeća. U Mariji Bog otkriva kakav bi čovjek bio i kako bi mu završio ovozemaljski život da se nije pobunio protiv Boga pos­lušavši stvorenje i to zlo (Post 3) i tako zgriješio.

Od četvrtog stoljeća pa nadalje, nastao je niz blagdana i spomendana u čast Mariji. Veći dio blagdana nastao je najprije na Ist­oku, a onda je preuzet i na Zapadu. U današnje vrijeme postoji za­ista velik broj blagdana, svetkovina, spomendana u čast Majci Božjoj. U sedmom i osmom mjesecu osim svetkovine Majke Božje Bistričke, koja se slavi 13. srpnja, i svetkovine Uznesenja BDM, koja se slavi 15. kolovoza, Crkva slavi još nekoliko spomendana u čast Mariji. Tako se 16. srpnja slavi spomendan Gospe Karmelske, 2. kolovoza je Gospa od Anđela, a 5. kolovoza Gospa Snježna - Posvećenje bazilike Svete Marije Velike i još 22. kolovoza - Blažena Djevica Marija Kraljica. Zapovjedani je blagdan samo Uznesenje bl. Djevice Marije ili Velika Gospa. Iako je dogmu o Marijinu uznesenju proglasio papa Pijo XII. 1950. godine, vjera u Marijino uznesenje potječe iz davnih vremena.

O događaju Mariji­na uznesenja nema "očevidaca" pa o toj dogmi nema povijesne preda­je već dogmatske. Marijino uznesenje na nebo je Marijina proslava, Marijino uskrsnuće. Crkva vjeruje da je i Marija u tijelu uskrsnula te da je njeno tijelo doživjelo preobražaj kao i Isusovo. Prije nego što je papa Pijo XII. proglasio dogmu o Marijinu uznesenju, pi­tao je za mišljenje biskupe svega svijeta. Oni su odgovorili kako je Marijino uznesenje istina koja je sadržana u objavi i da smat­raju korisnim definirati je. Istina je da o Marijinu uznesenju govori apokrifni spis (Transitus Mariae, iz 4/5. st.) ali je i istina da su mnogi oci vjerovali u Marijino uznesenje, a s njima i veliki dio kršćanskog puka. Liturgija od 7. stoljeća slavi Marijino uznesenje, a od 10. stoljeća većina teologa to i naučava. Mnogi teolozi smat­raju da Marija, budući da je više nego itko drugi od ljudi bila sudionik Kristova otkupljenja, da je pravedno da više nego itko od ljudi sudjeluje u Kristovoj pobjedi tj. slavi.

Gledajući ono što piše u evanđelju o Mariji, primjećuje se kako se Marija nala­zila u zaista neuobičajenim i jedinstvenim situacijama. Posebno se to vidi u njenom djevičanskom majčinstvu. Njeno djevičansko majčinstvo upućuje na to da je Marija jedinstvena osoba s kojom je Bog imao poseban i za ljude neshvatljiv plan, i u kojoj se Bog proslavio na jedinstven način.