Nije nam poznato kako je sv. Antun Padovanski slavio Božić. Njegovi najstariji životopisci o tome šute. No, Antun je sigurno slavio Božić s vjerom, dubokom i živom vjerom. On je, naime, bio učenik sv. Franje Asiškoga, koji je na poseban način slavio Božić. Antun sigurno nije mogao biti prisutan na proslavi Božića-Ponoćke u prirodi u Grecciu, 1223. godine, gdje su s Franjom bili mnogi njegovi učenici. Naime, iako je već tada bio u Redu manje braće i počeo stasati kao propovjednik, Antun je koncem te godine vjerojatno bio u Bologni, gdje je udarao temelje franjevačkim studijima. Ne zna se je li Antun molio onaj lijepi Franjin božićni psalam iz Časoslova Muke Gospodnje, u kojem stoje i ovi reci: "Jer presveti Otac s neba, Kralj naš od davnine, posla ljubljenoga Sina svoga s visine, koga rodi blažena Djevica, sveta Marija"; i "Jer nam je presveto ljubljeno dijete darovano i rodilo se za nas na putu i bi položeno u jasle, jer za nj ne bijaše mjesta u svratištu."

No Antun je vrlo lijepo i sadržajno govorio i pisao o Božiću. To je ostalo zapisano u njegovim govorima, propovijedima.

U pogledu zapovijedi cara Augusta da se izvrši popis stanovništva njegova carstva, na koji su Marija i Josip morali poći u Betlehem, Antun lijepo primjećuje da grešnik čini prvi popis svojih grijeha kad marljivo i skrušeno istražuje što je zlo učinio i dobro propustio.

Zanimljiva je teološka misao sv. Antuna, kad govori o Isusovu rođenju od Marije: "O ti, najsretnija od svih žena, koja si imala sina zajedno s Bogom Ocem. Kakvom bi slavom sjala jedna siromašna žena, koja bi imala sina s carem ovog svijeta! Kudikamo je viša Marijina slava, koja s Bogom Ocem dijeli Sina. Otac je dao božanstvo, Majka čovještvo; Otac je dao veličanstvo, Majka nemoć."

Govoreći o radosti koja je zahvatila pastire, kad im je anđeo navijestio da im se danas rodio Spasitelj, Antun primjećuje: "Ako bi se netko nalazio na smrtnom času ili bio osuđen na doživotni zatvor, pa mu bilo naviješteno: Evo, došao je onaj koji će te spasiti! Zar se taj ne bi smijao, možda i klicao od radosti? Sigurno da bi! Stoga, kličimo i mi od radosti u vedrini savjesti i autentičnoj ljubavi, jer nam se danas rodio Spasitelj, onaj koji će nas spasiti od ropstva đavla i od vječne osude pakla."

Uspoređujući rođenje Izaka od Sare i Isusa od Marije Antun zaključuje da se u Kristu rodio smiješak po uzoru na Izaka koji znači smiješak. Sara je rekla nakon rođenja sina Izaka: "Dade mi Bog da se nasmijem, i tko god to čuje, nasmijat će se." (Post 21, 6)

Komentirajući anđelove riječi pastirima da će naći Djetešce, Antun piše: "Naći ćete mudrost koja muca, snagu koja je postala slabost, sniženo veličanstvo, neizmjernoga koji je postao dijete, bogataša koji je postao siromašak, kralja anđela koji počiva u štali, hranu anđela koja je postala kao sijeno za životinje."

Antun donosi primjer iz života djeteta da naglasi zašto se Isus Krist želio zvati djetetom: "Ako nekom djetetu učiniš nepravdu, ako ga izgrdiš, ako ga udariš i potom mu pokažeš cvijet, ružu ili nešto drugo, sa željom da mu to i daruješ, dijete se više ne sjeća nepravde, prolazi ga srdžba i trči da te zagrli. Isto tako ako uvrijediš Krista smrtnim grijehom ili mu učiniš bilo koju drugu nepravdu, pa mu poslije toga pružiš cvijet pokajanja ili ružu ispovijedi orošenu suzama - suze su krv duše - više se on ne sjeća tvoje uvrede, oprašta ti grijeh pa leti da te zagrli i izljubi." Naime, govoreći o rasipnom sinu, koji se pokajao, Luka piše: "Opazi ga njegov otac, i sažali mu se, te poleti, pade mu oko vrata i izljubi ga." (15, 20)

Komentirajući u propovijedi na Božić riječi Svetog pisma: "Rodilo nam se dijete" i "Ako se ne obratite i ne postanete kao ovo dijete", Antun zapaža: "Kad je dijete u svojoj kolijevci budno, ono plače; ako je golo, ne crveni se; ako ga se udari, trči u majčine ruke. Kad ga majka želi odbiti od sise, maže dojke nečim gorkim. Dijete ništa ne zna o zlobi svijeta, nesposobno je griješiti, ne čini zla bližnjemu, nije kivno ni na koga, nikoga ne mrzi, ne traži bogatstva, nije opsjednuto ljepotom ovog svijeta, ne daje prednost osobama." Dijete simbolizira obraćenika koji postaje malen, ponizan i prezren u vlastitim očima. Kada je budan, to jest kad se sjeća svoga prethodnog života, gorko plače; kad je postao gol i siromašan zbog Kristove ljubavi, ne crveni se niti se stidi postati golim u ispovijedi; ako podnosi nepravdu, ne vrijeđa se, nego trči u crkvu i moli za one koji ga potvaraju i progone. Crkva ga takoreći odbija od sise, kad mu gorčinom kazne prska dojku tjelesnog užitka, koji je običavao sisati.

I na kraju donosimo božićnu molitvu sv. Antuna blaženoj Djevici Mariji: "Neka ti je hvala i slava, o blažena Djevice, jer smo danas ispunjeni dobrima tvoje kuće, to jest tvoje utrobe. Mi, koji smo prije bili prazni, puni smo; koji smo prije bili bolesni, zdravi smo; koji smo prije bili prokleti, blagoslovljeni smo."