LJUBAV JE NAJJAČE ORUŽJE

Vrijeme došašća i božićni dani kao da čovjeka, na osobit način vjernika, nekako trgnu i probude iz polusna. Mnogi tako kroz došašće odluče redovitije ići na mise, osobito na zornice, prihvaćajući rano ustajanje kao žrtvu, pokoru, ali i kao radost ranojutarnjeg susreta s Gospodinom i s braćom i sestrama, članovima malo šire obitelji - s vjernicima vlastite župne zajednice.

Ohrabrujuća je činjenica da se vjernici nekako puno radije odazivaju i sudjeluju u onim programima koji od njih traže izvjesna odricanja, post, veći angažman, izravnije svjedočenje vjerničkim životom, nego kada im se nude samo uhodani oblici prakticiranja vjere. U dane u kojima se u crkvi događa nešto novo, mnogi rado dolaze u dom Božji, usrdnije mole, radosnije pjevaju i aktivnije sudjeluju u sakramentalnom životu svoje vjerničke zajednice. Mogu to biti i radni dani, ali dovoljno je termin sv. mise, klanjanja ili molitve prebaciti u rane jutarnje ili u kasne večernje sate i odmah su naše crkve punije. Nisu ni mladi lijeni ustati kada se to od njih izravno zatraži, iako većini bolje odgovaraju večernji sati vjeronaučnih i liturgijskih susreta. I oni sve više uviđaju tko je Onaj koji ih jedini može doista usrećiti, donijeti im toliko željeni mir, riješiti njihove mladenačke probleme, sumnje i donijeti im sigurnost da su voljena djeca Božja.

Ne radi se ovdje samo o običajnom ili o folklornom odazivanju, nego prije svega o želji da vjernik svojom požrtvovnom zauzetošću pokaže da mu je ipak Bog na prvome mjestu, iako to u svakodnevnom životu i ne izgleda uvijek baš tako. Jurnjava i nesmiljena životna borba čovjeka brzo iscrpe, dovedu ga do ruba besmisla i, na kraju, počnu mu dozivati u pamet one neprolazne vrijednosti od kojih su živjeli naši djedovi i bake, naši očevi i majke, osobito u trenucima teških životnih iskušenja.

Raduje i veliki broj ispovijedi u našim katedralama i svetištima povjerenim velikim redovničkim zajednicama, s većim izborom različitih ispovjednika - od onih posve starih, do tek nedavno zaređenih svećenika. Vjernici vrlo rado koriste to svoje pravo da slobodno mogu izabrati sebi najprikladnijeg ispovjednika, onoga pred kime će moći otvoriti svoju dušu i srce i njemu iznijeti sve svoje grijehe, boli, strahove i životne probleme - izjadati mu se kao samome Gospodinu Isusu i od njega zatražiti riječi evanđeoske utjehe.

Utjelovljeni Bog-s-nama dolazi čovjeka usrećiti, darovati mu nadu, podići ga i ponijeti naprijed, gore. Mali Božić svojim solidariziranjem s najsiromašnijima jasno pokazuje tko je pred njime najveći, do koga je njemu najviše stalo. Isus svojim dolaskom među nas svakoga upućuje kako otvoriti oči srca - onaj vid koji čovjeku pokazuje koje su trajne vrijednosti ovozemnoga i vječnoga života. Svakoga tko njega prima u svoj dom i u svoje srce obdaruje onim darovima za kojima bi svako ljudsko srce trebalo čeznuti, za blagom čija se vrijednost nikada ne smanjuje, za dionicama nebeskog Kraljevstva čiju vrijednost ni jedna burza nikada neće srušiti.

Brojni tekstovi "Veritas" koji je pred Vama žele Vas pozvati na radosno iščekivanje i na zahvalno slavljenje Onoga koji među nas dolazi kao Božić. Mir je njegov uzvišeni dar s Neba, mir koji izlijeva na cijeli svijet i na sva vremena, pa i na ova naša, izložena tolikim prijetnjama terorizma, međusobnih obračunavanja i otvorenih ratova. Isusov dolazak blagoslov je pun nade da se po Kristu, koji je svoju svemoć zaodjenuo ljudskom nemoću, i naša nemoć u njemu može preobraziti u neizmjernu moć, i to u onu moć koja druge i drugačije osvaja najjačim oružjem - ljubavlju.

S tim mislima i u tom duhu, svima želimo SRETAN BOŽIĆ i BLAGOSLOVLJENU NOVU GODINU!