Davno, dok još bijah majušna djevojčica, moja mi je draga mamica ispričala sličnu priču:

U malenoj, sirotinjskoj kućici, živjeli majka i sin. Dječak još ne bijaše stasao za školu te ga je majka svugdje vodila sa sobom, a on se tome silno radovao. Dok bi ona radila u vrtu, spokojno se igrao nedaleko od nje u hladu kvrgave trešnje. Kad je marljivo dugo u noć šivala, krpala i peglala rublje, pričala bi mu najljepše priče sve dok ne bi utonuo u miran san. Ako je odlazila drugima pomagati u polju i tamo bi ga povela. No jedno nije volio - ići s majkom na potok. Tada nije, kao druga djeca, veselo skakutao obalom, bacao kamičke u zapjenjene valove, niti je niz male slapove puštao grančice i lišće. Stajao bi smrknut i ljutito gledao u vodu što se bljeskala poput srebra. Samo je jednom ručice zaronio u potok i odmah ih izvukao promrzle i crvene, a njegova je majka svakog ponedjeljka, ljeti i zimi, pogrbljena satima u tom potoku prala tuđe rublje. Njezine su ruke postale plave i ledene i ništa ih nije moglo ugrijati, čak ni njegovi topli poljupci. I zato nije volio taj potok. Zimi ga je majka ostavljala samog dok bi odlazila prati rublje. Umotan u tople pokrivače satima bi sjedio nosića pritisnutog uz malo okno i čekao. Puno je puta tako i zaspao.

Te godine zima bijaše jaka. U šumi je drveće pucalo od hladnoće i tko nije morao bez velike potrebe nije ni izlazio iz kuće. Preko noći u posudi u ostavi zamrzla se voda. Ponadao se da je i potok zamrznut i da će se majka brzo vratiti. No, ona je tog dana otišla rano i odnijela veliku hrpu rublja i dugo, dugo se nije vraćala. Već je i snijeg lepršao, nošen sve jačim vjetrom, i mrak se polako prikradao maloj kućici. Dječak se zabrinuo, silno uplašio i gotovo rasplakao.

Tada se sjeti majčinih riječi da ni jedan čovjek nije posve sam, uvijek je s njim njegov Anđeo čuvar. I dječak sklopi ručice i gle, još molitvicu ne privede kraju, a svjetlo čudesno i toplo ispuni sobu. Sred svjetla začu glas:

I dječak otvori svoje malo srce tom prijatelju od svjetla i topline. Ispriča mu o mrskom i hladnom potoku, o tuđem rublju i o promrzlim majčinim rukama. O strahu da se majka sigurno smrznula, jer evo već i snijeg sve gušći pada, a nje predugo nema. Zamoli Anđela neka mu, umjesto svih onih darova što ih željno priželjkuje i svake večeri moli da ih i on jednom dobije za Božić, dovede odmah s potoka majku živu i zdravu. Ništa mu drugo ne treba, možda još samo... "Neka nestane taj strašni i ledeni potok, da majčica ne mora tamo odlaziti i uvijek se vraćati plavih i ledenih ruku."

Anđeo ne reče ništa. Znao je da je dječak premalen i ne shvaća kako novac zarađen baš pranjem tuđeg rublja u njihov dom donosi svagdanji kruh i toplinu vatre u crnu peć. Obgrli dječaka svojom svjetlošću i na njega izli miran san.

Kad je osvanulo jutro i bijela svjetlost probudila dječaka, ugleda prostrt stol. Kraj raspela srebrnim orasima i rumenom jabukom okićenu granu jele i nasmiješenu majku sa šalicom mirisnog čaja kako mu prilazi: "Sretan ti Božić, sinko!" - i cjelov mu u čelo utiskuje. "Obuci se brzo, idemo do potoka!" - požuruje ga. Samo ne na potok, ne danas na Božić, u sebi tuži dijete, ali majku mora poslušati, ta sinoć je Anđelu obećao da će uvijek biti dobar, samo neka se majka sretno vrati.

Kroz dubok snijeg krenuše do mrskog potoka. Majka mu je putem pričala o jučerašnjem danu, o strašnoj hladnoći vode u kojoj su se ruke ledile i rublje teško pralo, o ledenom vjetru od kojeg se zamalo smrznula, a onda je neko toplo svjetlo sišlo nad potok, dotaknulo vodu i prozborilo: "Maleni Božić uslišava molitve i ljubav ljubavlju nagrađuje!"

Stigoše tako do potoka i dječak vidje da nije zamrznut, već kao sred ljeta radosno preskakuje kamenje, žuboreći i pjeneći se, a nad vodom se, kao nad loncem vrelog čaja, izdiže meka i topla para. Majka ga tada uhvati za ruke i gle, njezine ruke više nisu modre, grube i ledene, već tople i meke poput svile. Sagnuše se i zajedno uroniše dlanove u vodu, u toplu vodu potoka.

Vraćajući se svom domu, veselo su putem pjevali Božićne pjesme, oboje zahvalni znajući da je topli potok dar što im ga Nebo darova.

I za sva vremena voda tog potoka ostade topla i ljeti i zimi, topla kao ljubav majke i srce djeteta.