Pregibaju se rubovi neba kao modro sukno i prekrivaju oštre vrhove planina mekoćom pokrivača. Iz nedogledne tišine pomalja se zvijezda repatica i zlatnim svjetlom obasjava brda i doline, rijeke i mora, pustinjski pijesak i šumska prostranstva. Skuplja molitve vjernih i riječi proročanske, bajkovite predaje izrasle iz obećanja, uranja u sjećanja puna nade i iščekivanja. Prelijeva zvijezda u svoja njedra svu radost i toplinu što se još od početka nastanila u ljudskim srcima, upijajući iz njih čežnje i snohvatice. Zatim lagano nadlijeće judejsko selo, budi ptice u gaju i ruže u vrtovima, miluje stada ovaca i betlehemske pastire, prelijeće raspjevani potočić i približava se štalici na kraju naselja.

Kroz poluotvorena vratašca nazire se silueta trudne žene, prignute nad lojanicom i zavežljaj u kojem su zamotani sir, kruh i glavica luka, mjehić vina, te nekoliko listova lovora i tamjana. Doziva ogladnjelog pratitelja koji iz jasala izvlači slamu i suhu djetelinu, te pokušava u kutu štale pripremiti prikladan ležaj za mladu trudnicu.

Josipe, pomolimo se! - prozbori Marija. - Vrijeme je za počinak, a trebalo bi i nešto pojesti.

- Samo časak - odgovori Josip i pažljivo odveže rubac u kojem je čuvao pregršt suhih smokava i dva novčića namijenjena za prijeku potrebu. Rastvori maramicu, napuni je sijenom, brižljivo zaveže čvorove i tako pripravi improvizirani jastučić za Marijinu glavu. Ona ga uze uz zahvalu, stavi pokraj sebe i započeše zajedno moliti. Poslije svake izgovorene rečenice oko njih su se rojili milozvučni titraji kao da su dolazili iz glazbala smještenog u dubini beskraja, onkraj zviježđa i vremena. Vibrira potleušica naslonjena na stijenu, kamenu gromadu koju je izdubio zub vremena, potpomognut rukama stočara i ratara. U prigušenom svjetlu podrhtavaju jaslice i slamke kao pahuljice padaju na tjemena likova što se, okrenuti jedan prema drugom, dodiruju hvalama upućenim Svesilnome i njegovoj dobroti. Zatim tiho, sve tiše i polaganije s mirom u srcima i blagošću u očima, privedoše zazive kraju. U polutami krajičkom oka uhvati Josip pramen Marijine kose što joj se, pobjegavši ispod vela, prosuo niz bijelo, čisto čelo. Oduvijek se divio njezinoj poniznosti, poslušnosti i nezahtjevnosti. Nikada se nije žalila i uvijek je izvršavala sve što se od nje tražilo. Vani se već dobrano zanoćalo i on uz kratki pozdrav napusti štalicu te pođe prema pastirima što su se na obližnjem brježuljku odmarali pod malim šatorima, s nakanom da od njih isprosi malo toploga mlijeka za Mariju.

Čim se Josip udaljio, prostoriju ponovno ispuni glazba. Preplaviše je lepršavi zvuci predvođeni zlatnom kuglom u koju se preobrazila zvijezda repatica. Pretvoreni u raskošne vodopade, izlijevaju se ufanja, molitve i obećanja, a zlatna svjetlost obujmi Majčin struk i pomiješa se s dijamantnim svjetlom što se isijavalo iz njezina tijela.

Sažela se dva svjetlosna izvora u lik Djetetov i premještaju ga iz Majčine utrobe u kolijevku svijeta, pod betlehemsko nebo, na miris slame i sijena, u neznatnost štalice. K njoj će, kroz uska vratašca, do kraja vremena ljude voditi puti prema istini i životu.

U pratnji anđela, s kablićem mlijeka u ruci, na pragu, okružen pastirima i radosnim blejanjem razbuđenih ovaca, stajao je Josip. Pred njim je Marija na jasle naslonjena, zračeći miomirisnom svjetlošću, u krilu držala Sina. On je širio rukice, milosnim okicama pogledavao Majku, pokazujući prema zvijezdi što je hitala u susret prorocima i blagozvučnim glasom punim dobrote, suzvučja i sveznanja, nježno uskliknuo i prosuo riječi koje i danas dopiru do raskajanih ljudskih srdaca, šireći se do granica svemira: "Ja sam svjetlo svijeta!"

Zvjezdana svjetla, nebeske lanterne,
miluju ponoć, nad štalicom kruže,
rasiplju raskoš sreće neizmjerne
u znaku križa, plamena i ruže.

Stari se zavjet u Novi ulijeva,
donose vjetri riječi proročanske,
Majčinom srcu Golubica pjeva,
otkriva mudrost tajne djevičanske.

Djetešce prstom na slamici riše
pahulje cvjetne, čipkastu bjelinu,
milosnim glasom u vječnosti piše
blaženo ime, ljubav Marijinu.

Kolijevku neba obasjala zora,
sva svjetlost svijeta u jaslice stala,
na zvuke trublje podigla se mora,
Djevici Majci hvalu zapjevala.