ČISTILIŠTE JE ISKAZ BOŽJE LJUBAVI I PRAVDE

"Tko vjeruje u mene, ako i umre, živjet će" veli Isus (Iv 11, 2). Prvi dan mjeseca studenoga posvećen je upravo onima koji žive iako su umrli, onima koje nazivamo proslavljena Crkva u nebu. Oni koji pri­padaju proslavljenoj Crkvi zaista su sveti. Blagdan SVI SVETI je upravo njihov blagdan. Blagdan onih koji već baštine vječni život, uživajući Boga u pravom smislu te riječi. Mnogi misle da je blagdan Svih Svetih dan mrtvih, jer su za nas mrtvi oni koji su umrli. Ali tko su mrtvi pred Bogom? Doista mrtvi pred Bogom su oni koji mrze Boga, oni koji se klanjaju đavlu na ovaj ili onaj način. Nažalost ima i takvih i to ne mali broj. Smrt je napuštanje tijela. Sveti Pavao kaže:"...više volimo otići iz ovog tijela i vratiti se (u domovi­nu) kod Gospodina" (2 Kor 5, 8). Oni koji pripadaju proslavljenoj Crkvi u nebu Kristovo su mistično Tijelo, kao što je to na osobit način Crkva na zemlji, ali i Crkva u čistilištu koja se naziva i trpeća Crkva.

Ali gdje je nebo i proslavljena Crkva i gdje je čistiliš­te i trpeća Crkva? Postoji vidljivi i nevidljivi svijet. Znamo da je otkriveno oko 10% svemira. Tih 10% svemira "tvori" vid­ljivi i nevidljivi svijet, materijalno i duhovno, ali o preostalih 90% svemira ne znamo gotovo ništa. Za kršćanina nije toliko bitno da znade objasniti misterij neba, jer je nebo zapravo drugo ime za Boga. A Bog je vječno, neograničeno biće koje svemu daje postojanje. Onaj koji jest, koji bijaše i koji će doći (Otk 1, 8). Nego je bitno da se svatko od nas nakon smrti nađe u nebu.

Dan nakon blagdana Svih Svetih, Dušni dan, posebno je posve­ćen dušama u čistilištu. Stanje duša nakon smrti kad one zadovoljavaju za svoje grijehe naziva se čistilište. Te duše su u milosti Bož­joj, ali njihova ljubav prema Bogu nije bila tolika da bi mogle o­dmah nakon smrti uživati Boga. I čistilište je iskaz Božje ljubavi. Čistilište se u Bibliji spominje na nekoliko mjesta. Naravno, ne spominje se riječ čistilište jer je to hrvatska riječ, a hrvati su primili kršćanstvo u sedmom stoljeću. Tekstovi koji sačinjavaju Bibliju nastali su puno ranije, ali neke rečenice iz Biblije oz­načavaju onaj misterij koji nazivamo čistilištem. "Zato je za pokoj­ne prinio žrtvu naknadnicu, da im se oproste grijesi" (2 Mak 12, 45). U prvoj poslanici Korinćanima sv. Pavao kad govori o propovjed­nicima, Božjim "suradnicima", odlomak završava riječima "...a onaj čije djelo izgori, štetovat će. On sam spasit će se, ali kao kroz vatru." (1 Kor 3,15). A sam Isus kaže: "Dakako, kad ideš sa svojim protivnikom k poglavarstvu, nastoj još na putu da ga se nagodbom riješiš, da te ne bi izveo pred suca, sudac predao sudskom ovrši­telju, a ovršitelj bacio u tamnicu. Kažem ti da nećeš odande izi­ći dok ne platiš i posljednji novčić" (Lk 12, 58-59).

Ovi tekstovi govore o misteriju koji katolička Crkva naziva čistilište. O tome Biblija kaže dovoljno, a spisi mistika puno više. Crkvena naučiteljica, sv. Terezija Avilska iznosi u svojim djeli­ma brojne primjere iz svojih mističnih doživljaja. Kaže kako se jednom začudila kad je vidjela da duša jedne njene redovnice ulazi u nebo gotovo neposredno nakon smrti, iako njen dug pred Gospodi­nom nije bio tako malen. Tada joj je Gospodin objavio kako se ses­tra za vrijeme ovozemaljskog života trudila postići sve moguće op­roste i tako je zadovoljila za sve dugove pred Bogom.

Sv. Gertruda (čiji je spomendan 16. studenoga) svoja je djela zadovoljštine poklonila u korist umrlih vjernika, tj. u korist duša u čistili­štu. Imala je mnoštvo mističnih doživljaja. Kad je bila na umoru razmišljala je kako je sva svoja djela prikazala kao zadovoljšti­nu za grijehe drugih i pomislila je da bi možda mogla biti osuđe­na u vječnosti jer nije imala nikakve zasluge pred Bogom, već je sve prikazivala Bogu kao zadovoljštinu za druge. Tada joj se uka­zao Gospodin i rekao joj da njena ljubav prema dušama u čisti­lištu neće biti njoj ni na kakvu štetu, nego su naprotiv i one pa­tnje koje bi ona morala podnijeti za svoje grijehe u čistilištu - poništene. I rekao joj je da će kao nagradu za njenu plemenitost i ljubav povećati njenu slavu u nebu.

Mi dušama u čistilištu možemo pomoći. Naravno najizvrsniji način je prikazivanje svete Mise za njih. Ali isto tako izvrstan način pomaganja dušama u čistilištu je pričešćivati se za njih. Jedna svetica (sv. Magdalena de Pazzi) imala je viđenje svog brata u čistilištu. Ono što je shvatila iz viđenja je to da se treba pričešćivati za svog brata, i to više od stotinu puta. I ona je zaista, u stanju milosti, primala svetu pričest toliko puta koliko je bilo potrebno da se njen brat oslobodi čistilišta.

Sv. Bernard kaže kako ništa nije tako važno i uspješno za os­lobođenje od čistilišnih muka kao ta sakramentalna pobožnost pričešćivanja. I mnogi drugi sveci Katoličke crkve smatraju da je taj način pomaganja dušama u čisti­lištu posebno drag Bogu.