DOZIVLJU NAS ONI ŠTO ODOŠE PRED NAMA

Mirišu vosak i tamjan i pune radošću blage, guste rubove bezbrojnih plamičaka. Groblja su puna upaljenih svijeća, a spokoj i toplina kade oči, srca i duše. Struji nevidljivi fluid kroz pore nadgrobnih spomenika, slijeva se niz miomirisne vijence i stručke cvijeća, silazi na ugažene puteljke umrežene tragovima stopala iz kojih cvjetaju zahvalnice i zagovorne riječi; zatim se penje do podignutih ruku sklopljenih na molitvu, prolazi kroz srca ganuta milosrđem što sipi iz vječnog svjetlobraza.

Dozivlju nas oni što odoše pred nama, zasipaju nam čela izljevom nježnosti i mekoćom poljubaca. Dok se plamenovi u nedogledu zanosno njišu i vrte kao plesni parovi u ritmu hvalospjevne glazbe, dodiruju nas tabani anđela što su se spustili s nebesa na bijelim oblačićima, utirući staze kroz bespuća tišine, pokazujući nam pute do vječne domovine.

Kroz odškrinuta nebeska vrata izlijevaju se zvuci razdraganih harfa i lepršaju note s rajskog glasovira na kojem, u Ljubav uronjen, blago prstima prebire arkanđel Rafael. U nama, istkani od srebra i zlata, cvjetaju glasovi vječne melodije: "Svet, svet, svet..!"

Stopilo se nebo i zemlja, vječno i tvarno. Šapuću zajedno molitve pomirenja i razumijevanja, prožimlju se i dišu u toplini svenazočne ljubavi, dodiruju se, šire i rastu kao valovlje na obalama beskraja. U dušama se prelijevaju odrazi Kristova lica, plamsaju vatroskoci iz čeznutljivih srdaca. S visina sipe svjetlosne kapi i stapaju se u rijeku u kojoj teku sveci zaogrnuti milostima što ih za nas isprosiše pred Božjim prijestoljem.

Meka kao baršun vijugavo se spušta spiralna zraka nad zagrebačke krovove, prelijeće preko trgova i ulica, obgrljuje Selsku cestu i blagim pokretom sjeda na Zid boli. Crvene i crne cigle iskre srebrom, a plamenovi svijeća plamsaju zlatnim sjajem. Pred začuđenim očima moliteljica i molitelja iznenada iščeznu ograda koja ih je dijelila od dragih i nestalih. Struja beskrajne radosti plovi iz milosrđa Božjega, Svemogući ukida vrijeme, primiču nam se drage osobe nasmiješenih lica, u svjetlost odjevene, u ljubav preobražene. Rascvjetao se oganj vjere i nade, obujmljuje srca toplinom praštanja, hlape mržnja i gorčina, tope se obruči mraza i boli na okrajcima sjećanja, patnja se utapa u radost Duha Životvorca. Rasplinjuje se malovječnost u dodiru sa životom, vrijeme zajedno s raspadljivošću napušta granice svijeta i smrt se kotrlja prema mračnom tunelu bezdana.

Sliko živa, stvarnosti milostiva! Ti si utočište, mir i radost onima koji baštine kraljevstvo Gospodinovo, ti si uzdah i čežnja vatre čistilišne. Nebeska domovino, prijestolje ljepote! U tebi Majka umornu i vojujuću djecu na kraju puta svečano dočekuje, priprema svjetlosno jelo, odijeva ih u raskošne haljine i privodi stolu Gospodnjem, slavlju praštanja i zajedništvu ljubavi.