| VERITAS - br. 10/2002. |
>[SADRŽAJ]< |
|
KRUNICA ZALJUBIMO SE U GOSPINU KRUNICU BLAGOSLOVLJENE RUŽE
Tek ruže, samozatajne, mirišljave i nježne, raskošne u svojoj ljepoti, nedodirljive u svome dostojanstvu, neponovljive u svojim bojama i mirisima, okrenute čistoći neba i Duha, skupljaju se u vijence, primiču se Križu i okupane njegovom svjetlošću, hvale ga, grle i ljube. Primiču mu se dok se njiše u kolijevci Vjerovanja, časte ga molitvom Očenaša i Slava Ocu, okreću lica prema mekoći Kraljičinih dlanova, preko čijih se prstiju penju i rastu do granica svemira. Njišu se u ritmu Marijina hoda, u slatkoći njezina glasa i modrini milostivog pogleda, otvaraju se Srcu Gospinu i pune ga čeznutljivim molbama i zagovornim Zdravomarijama. Zasipaju ga molitvama dječice koja vapiju da im od Isusa isprosi čvrstu vjeru, da im umnoži ufanje i usavrši ljubav. Otvaraju se ruže kao srca pokajnička, kao duše obraćeničke, ganute milinom i dobrotom. Okreću se visini i mirisima grade most između Boga i čovjeka, ružičnjak kroz koji teku bezbrojni zazivi i želje, htijenja i nadanja, staza nad kojom brižno nagnuta Majka uči djecu hodati. Zato molimo dok nam molitva ne postane radost, a kad nam se radost nastani u srcu, molit ćemo se i zahvaljivati u radosti, s radošću, zbog radosti i radi radosti. Svjedočit ćemo životom, riječju i djelom, mijenjati sebe i bližnje, otvarati se izljevu Duha Svetoga, slijediti volju Božju, ne zastajati pred poteškoćama, osloniti se na Providnost, izgarati u plamenu ljubavi.
Zaljubimo se u Gospinu krunicu što izrasta iz srca Marijina, iz vrta razumijevanja, praštanja i ljepote, zavolimo ogrlicu od ruža u kojoj za nas kuca milosrđe Isusovo. Zahvalimo Bogu kad nas i ove jeseni u svojoj dobroti, šaljući vjetar s planina, osim šarenilom lišća, zaspe i mirisima blagoslovljenih ružinih latica. JAKOV DŽOLIĆ |
|
>[SADRŽAJ]<