MARIJA NAM JE UZOR SAVJESNOSTI 

ZA CIVILIZACIJU LJUBAVI 

Nakon proslave 40 godina neprekinutoga izlaženja "Veritas" nastavlja svoje putovanje kroz vrijeme, ususret novim zadaćama, izazovima i nadanjima. Ono što je svojim čitateljima do sada značio, nadamo se da će značiti i ubuduće, uz našu stalno prisutnu želju da list dopre do još više čitatelja, da ih obogati svojim tekstovima i da ih ohrabri na njihovim putovima.

Nedaće na koje građani Lijepe naše, a među njima su i brojni vjernici, u posljednje vrijeme sve češće nailaze, svakako nas potiču ne da im ulijevamo lažnu nadu u stilu već otrcane fraze: Bit će bolje!, nego da ih potaknemo na zauzetije življenje vlastitoga kršćanskog poziva. Ostvarivati evanđeoske vrednote u vlastitom životu siguran je put u boljitak, bez obzira na to što takvo ponašanje vjernika može naići na nerazumijevanje ili može izazivati podsmijeh i prezir od strane onih kojima evanđelje ništa ne znači i kojima je jedino životno mjerilo: imati i to - što više imati.

Živimo u vremenu kriza različitih ljudskih vrijednosti. Dostojanstvo ljudske osobe, pravo na rad i na dostojan život svake obitelji koja bi trebala (pre)živjeti od rada roditeljskih ruku, neotuđiva su prava koja ne smiju ugrožavati nikakvi ljudski zakoni i nikakvi predstavnici bilo koje vlasti. S druge strane i sami građani pozvani su boriti se za dobre i pravedne zakone, zatim ih poštivati i ravnati se po njima, a ne samo tražiti načine na koje će ih izbjeći, zaobići ili tendencioznim tumačenjem iskriviti smisao samih zakonskih odredbi. I oni građani koji ne vjeruju u Boga imaju vlastitu od Boga darovanu savjest pa u skladu s njezinim poticajima mogu i moraju postupati ispravno u svojim odlukama i u provedbi tih odluka. Vjernici pak još više trebaju svojim životnim primjerom svjedočiti da su Krista i njegovu radosnu vijest prihvatili kao Božji zakon za svoj život. Zato je tužno slušati kako pojedini kršćani, bilo kao radnici, bilo kao poslodavci, razmišljaju, govore i postupaju, stavljajući sebe iznad svih ljudskih i Božjih zakona, a opet nadajući se da će sve njihove pogrešne i grešne aktivnosti ipak uroditi dobrim plodovima.

Pred problemima koji ga uvelike nadilaze čovjek može očajan pasti, ali može i hrabro i uz Božju pomoć s njima se uhvatiti u koštac. Svima je jasno da Hrvatska neće sama od sebe postati zemlja blagostanja. Jalova politička i gospodarska obećanja već odavno su pokazala svoje pravo lice. Stečaji, umanjivanje radničkih prava i rasprodaja vlastitih dobara nikada nisu bili znakovi da je napredak u tijeku i da je dobrobit na pomolu. Jedini način da dođe do tako željenoga poboljšanja u našoj Domovini sigurno je uporan i pošten rad, savjesno zalaganje, molitva Bogu za pomoć i odlučna borba protiv svega što se protivi Bogu i čovjeku. Ta borba uključuje i obračun sa svime što se u nama samima protivi Kristovu zakonu ljubavi prema Bogu i prema bližnjemu, a zatim i borbu sa svim negativnim pojavama, odredbama i zakonima u društvu. U tom pogledu glas vjernika još uvijek je samo tiho gunđanje, a što prije bi morao postati glasno i složno vikanje protiv svega što ljudski rod polako vodi u propast, te zauzimanje za ono što sve ljude vodi u ono blagostanje koje Bog želi darovati svakom čovjeku kao svom ljubljenom stvorenju.

Duh Sveti nadahnjuje ljudska srca da ispravno djeluju. Oni koji se tom nadahnuću protive u svojoj savjesti sigurno osjećaju grižnju, nemir i protivljenje. Marija je uzor cijelome ljudskom rodu, uzor slušanja poticaja Duha Božjega. Uzor je kao sveta djevojka, kao djevica i kao majka, uzor kao odgojiteljica i radnica. Ona je žena koja je znala poslušati Božji glas, prihvatiti njegovu volju i postupati s njom u skladu, skupa sa sv. Josipom, svojim zaručnikom i uzorom svetih radnika. Svojom dobrotom i poniznošću, iako je najuzvišenija od svih ljudi i jedina je bila dostojna postati Majkom Boga Isusa Krista, ona sve uči poniznom služenju i ljubavi. To su vrijednosti kojima se gradi civilizacija ljubavi, ona civilizacija koja nadilazi sve ljudske želje za dobrom, mirom, blagostanjem i srećom.