MARIJANSKO HODOČAŠĆE 

PRISUTNA SKROMNOST 

Još od najranijega djetinjstva volio sam svibanj. Ponajviše radi svibanjskih pobožnosti. Rado sam, zajedno s drugom djecom iz Zastražišća, dolazio u crkvicu Gospe Karmelske gdje bi se molila krunica i litanije Blažene Djevice Marije, Majke Božje.

Opredjeljenje za slavljenje Boga molitvom krunice i traženje zagovora Blažene Marije vazda Djevice toliko su se usjekle u mene da sam uvijek rado sudjelovao u marijanskim pobožnostima. Premda me je Josipa jednom zbunila kad mi je, nakon što sam je upitao kako stoji s marijanskom pobožnošću, odgovorila da ne stoji nikako jer smatra da nije u redu govoriti o marijanskoj pobožnosti jer pobožnost pripada jedino Bogu, a da sa štovanjem Blažene Djevice Marije stoji dobro.

Imao sam sreću tijekom gimnazijskih i fakultetskih dana biti u zavodima koji su bili stavljeni pod zaštitu Majke Božje. Ipak, najintenzivniji susret s Bogom, posredovanjem Blažene Djevice Marije, dogodio mi se od 15. kolovoza do 2. rujna 1989. dok sam bio na hodočašću po najznačajnijim marijanskim svetištima među Hrvatima.

Na hodočašće sam krenuo auto-stopom, bez novaca i najave, vozeći se s dobrim ljudima, hraneći se onim što su mi dobri ljudi davali i spavajući gdje bi me dobri ljudi primili. Od doma sam krenuo na blagdan Uznesenja Blažene Djevice Marije, na taj najveći njezin blagdan, a s hodočašćem sam započeo u Zagrebu, sutradan, na blagdan sv. Roka, hodočasnika. Krenuo sam iz Remeta i obišao Trški Vrh, Mariju Bistricu, Voćin, Aljmaš, Tekije, spuštajući se kroz Srbiju svratio sam dakako i u Đunis pa sam nastavio hodočašće posjećujući Letnicu, Škrpjel, prolazeći kroz Hercegovinu svratio sam dakako i u Međugorje, zatim je slijedio Široki Brijeg, Olovo, Vepric, Sinj, Solin, Trsat i završetak hodočašća na Kamenitim Vratima.

O Blaženoj Djevici Mariji i o tome što nas ona svojim primjerom može naučiti, naslušao sam se tijekom života propovijedi i propovijedi, načitao sam se knjiga i članaka te sam bio svjedok brojnih rasprava. Ipak, čini mi se, da se poruka Bezgrešne Bogorodice može sažeti u svega dvije riječi - prisutna skromnost.

Blažena Djevica nas prije svega uči skromnosti, stvaranju prave slike o sebi. One koji su u opasnosti da se podcjenjuju vazda opominje da nitko nije u Božjim očima malen i nevažan, ma koliko bio takvim smatran po ljudskim mjerilima. Ta ona je neznatna nazaretska djevojka, poput svih svojih vršnjakinja i suvremenica, a ipak bijaše dostojna da ju Bog zamoli za pomoć i da je upita želi li biti majka njegova Sina, Bogočovjeka Krista. Utješna je to spoznaja u danima upitnosti, u danima kad nam ponestaje snage, u danima kad se smatramo ništavnima i beskorisnima.

No, istodobno nas Blažena Djevica Marija uči da se ne precijenimo i da ne pomislimo kako smo nezamjenjivi, veći od sebe te da smo vrhunac tijeka povijesti i umijeća. Ta ona je, unatoč činjenici da je bila jedina od svih žena učinjena majkom Sina Božjega, Spasitelja ljudi, koji nam je navijestio Oca i ostavio Duha, do kraja života ostala skromna nazaretska žena, puna strahopoštovanja pred događajima u kojima je bila sudionica i koje je pohranjivala u svom, žalošću i bolju, ranjenom srcu.

Osim skromnosti, Blažena Djevica Marija nas poučava i prisutnosti. Trajnoj, nenametljivoj i djelatnoj prisutnosti. Ta prisutnost je dvostruka - prisutnost u Božjoj blizini i prisutnost u blizini ljudi. S jedne strane nas Bezgrešna uči da u svakoj prilici budemo uz ljude u njihovim potrebama, u njihovim mukama, tugama i radostima. Uči nas osjećaju za mjeru i osjetljivosti za one koji traže pomoć i blizinu. S druge pak strane pokazuje nam kako je svako čovjekovo nastojanje besplodno i uzaludno ako se istovremeno ne nalazi u Božjoj blizini te ako molitvom i poniznim prihvaćanjem Božje volje ne podupire svoje djelovanje.