Uveo si me u šutnju
osjenio si me mirom
okružio si me tišinom
sve si mi uze razvezao
sve lance koji me sapinjahu
rastrgao ko niti paukove mreže 

Anđeoski glasovi
ko raskošni slapovi svježine i radosti
spuštahu se u moju žudnju
budeći u meni želju
da se sjedinim s Bogom svojim 

Duh Sveti
ušao je u moje srce
donoseći sa sobom najdivnije miomirise
i poput titanskog vala
kojeg nevidljive sile napinju
digoh se
raskrilih ruke i čežnju
ko anđeo krila

DANICA BARTULOVIĆ

On je taj rubni vjernik
Što hodi rubom dobrote
I čeka
Biti gurnut
Sam nikako da padne
U tu toliko žuđenu
Provaliju
Duha

MLADENKO SPAHIJA

(U ČAST SV. DUJE) 

Posvećujuća proljet
pouskršnjih dana
uokol. 

I držim da je
istoznačno sunce,
sebedarja zlato
na licu ljudskom. 

Skoro će Sudamja.
Tad reći ću dvostih znan:
Svet je tek hrabri, kom je dato
priznati ko ja: krv i zlato.

MILJENKO GALIĆ