Prije svega želim Vam čestitati Uskrs.

Nadam ste da ste dostojno i pravedno proslavili neshvatljivu ljubav Očevu koji je, da roba otkupi, Sina predao. Nadam se da ste proslavili blagdan koji ništi grijehe, pere krivice, nedužnost vraća palima, a radost tužnima; dokida mržnju, uspostavlja slogu i svladava nasilje. Nadam se da ste dopustili da u Vama neugasivo svijetli plamen noći u kojoj se nebesko sa zemaljskim i božansko s ljudskim povezuje. Nadam se da ste, moleći za one koji su u uskrsnoj noći primili sakramente inicijacije, razmišljali o Crkvi koja se neprestano rađa i obnavlja vjerom muškaraca i žena koje nepristrani Božji Duh bira iz svakog plemena i naroda, puka i jezika. Nadam se da ste, obnavljajući krsna obećanja, načinili temeljno opredjeljenje za Isusa koji je Krist i za življenje njegove Radosne vijesti u Zajednici pozvanih. Nadam se da ste, slušajući kako je Bog u prošlosti spašavao svoj narod i kako je u punini vremena poslao svoga Sina Spasitelja, molili da to vazmeno djelo spasenja Bog dovrši u nama punim otkupljenjem.

Ja sam ove godine radost Uskrsa doživio malo ranije. Na četvrtu korizmenu nedjelju. I te sam nedjelje, kao i bezbroj puta do sada, sudjelovao u euharistijskom slavlju. Ovaj put sam sudjelovao na tzv. dječjoj misi. Prije početka sam molio Gospodina da meni i svim prisutnima takne um i srce.

Prva lijepa stvar koja me je ugodno iznenadila tijekom te mise dogodila se za vrijeme čitanja biblijskih tekstova. Kad sam vidio da prilaze djeca koja su jedva malo viša od oltara Riječi, pomislio sam da ćemo još jednom slušati dječje mrmljanje u bradu ili nerazgovjetno brzinsko iščitavanje. No, Bogu Milosrdnome hvala, nije bilo tako. Djeca su izuzetno jasno i s razumijevanjem pročitala tekst o tome kako je Samuel pomazao Davida za izraelskoga kralja, izabravši njega, najmlađega među svim sinovima Betlehemca Jišaja, po volji Boga koji gleda što je u srcu, te tekst iz poslanice Efežanima u kojoj nas Pavao potiče da hodimo kao djeca svjetla, odlučujući se za ono što je milo Gospodinu, a nemajući udjela u jalovim djelima tame.

Onda je oltaru Riječi pristupio prezbiter koji je trebao pročitati evanđelje o ozdravljenju slijepca od rođenja. No, iznenadivši me, nije prionuo čitanju evanđelja. Započeo je riječima "Draga djeco!" kao da će održati propovijed. Potom je, obraćajući se djeci, ali istovremeno govoreći i svima nama koji želimo pred Bogom biti poput djece da bismo baštinili Kraljevstvo Nebesko, ukratko prepričao evanđelje koje slijedi ističući koje se osobe pojavljuju i moleći djecu da obrate posebnu pažnju na određene dijelove. Nakon toga je pročitao cijelo deveto poglavlje Ivanova evanđelja.

Premda evanđelje četvrte korizmene nedjelje dugo traje, nikome od sudionika euharistijskoga slavlja nije bilo dosadno. Pogotovo ne djeci koja su očekivala pojavak spomenutih osoba i obraćala posebnu pažnju na određene dijelove. Kad smo na kraju zahvalno uzviknuli: "Slava tebi Kriste!", učinilo mi se da smo to ovaj put izrekli uvjerljivije.

Prezbiter je onda prošao ispred oltarâ i nastavio s djecom razgovarati o pročitanim biblijskim tekstovima, poglavito o evanđelju. Doista se radilo o razgovoru u kojemu su željela sudjelovati sva prisutna djeca. A ja sam sve slušao zadivljen činjenicom da Crkva razmišlja o Riječi Božjoj, da zajedno govorimo svoje dojmove i slušamo nauk Učiteljstva. A prezbiter je tako nadahnuto govorio da je istodobno bio djeci zanimljiv, a odraslima poučan. S time da je i djecu poučavao, a i odrasle je obogatio razdraganošću osjećaja sigurnosti da smo za vrijeme euharistije ljubljena djeca u Očevom domu.

Kad je završila raspjevana i razigrana misa krenuo sam polako doma. Usput sam slušao ljude koji su bili na misi, posebno djecu, kako razgovaraju o propovijedi i o biblijskim čitanjima. Bio sam Bogu zahvalan na daru kojim mi je omogućio ovo iskustvo. I poželio sam da svako naše misno slavlje upravo tako izgleda: opušteni, bogoljubni i čovjekoljubni susret, razmjena misli i otvoreno srce za pouku, intenzivna sudjelujuća prisutnost, dijaloško razmišljanje o doživljenome i učinkovito djelovanje.

Sljedeće nedjelje sam bio daleko od te župe i nisam imao priliku sudjelovati na tzv. dječjoj misi. A pretpostavljam što se sve moglo napraviti s evanđeoskim izvještajem o Lazarovu uskrsnuću.

Eto, tako sam primio uskrsni dar već prije samoga Uskrsa. I radi toga sam radosnije proslavio Uskrs, blagdan nade i središte liturgije.