RIMSKI VIDICI - Lj. Maračić: MIŠJA RUPA U SAKRISTIJI

VERITAS - br. 3/2002.

RIMSKI VIDICI

KATOLIČKA CRKVA U RIMU I U SVIJETU

MIŠJA RUPA U SAKRISTIJI

Iz Vatikana: LJUDEVIT MARAČIĆ

Kako je Papa uzbudio javnost isticanjem tradicionalnog stava prema braku Dan posvećenog života podsjeća na visok broj onih koji su se posvetili Bogu, ali i na stalan pad novih zvanja Prema najnovijem Papinskom godišnjaku broj katolika u svijetu premašio je jednu milijardu Očekujući najzvučnije kanonizacije ove godine…

Pogled na Baziliku sv. Patra kroz kolonade U ne tako daleko vrijeme, osobito u totalitarističkim zemljama, govorilo se porugljivo kako je Crkvi mjesto jedino u mišjoj rupi. Zna se kakva je to rupica i kakav je njezin podstanar. Mnogi su se i među nama poveselili da je to daleko prošlo vrijeme, pluskvamperfekt, ali najnovije reakcije na jedan Papin govor potvrđuju da je to ipak surova slika vremena sadašnjeg.

Dogodilo se to svega jedan dan nakon što je krajem siječnja, u govoru djelatnicima vatikanskog sudišta Sveti Otac podsjetio katoličke odvjetnike da se odupru rastućoj pojavi razvoda i rastava, o čemu statistike mogu samo hladno svjedočiti. Papa se svojim pobudnim riječima obratio katoličkim pravnicima, onima koji dakle prihvaćaju i ispovijedaju katolički nauk, da se u svojoj službi uzdrže od surađivanja u pitanju crkvenih rastava, nazvavši ovu pojavu "društvenom ljagom". I kao u nekom orkestru, počelo je zviždati i grmjeti sa svih strana da se Crkva miješa u ono što joj nije posao, da je to povratak u mračni srednji vijek, da je to crni katolički fundamentalizam, i tako dalje. U svemu tome vjernika može iskreno zaboljeti što su slično reagirali i neki katolički krugovi, pa se npr. oglasio i milanski Centar teoloških studija, čiji je odgovorni voditelj, Giovanni Mapelli, u intervjuu rimskom dnevniku "Il Tempo" izjavio kako "sve to vraća Crkvu natrag, u mračna vremena, i poništava svaki pozitivni napredak koji je stvorio Drugi Vatikanski koncil".

Crkvi, dakle, ne preostaje drugo nego se povući i prikriti, šutjeti i onda kada mora progovoriti, iz pažnje da ne poremeti lažno uspostavljeni mir, povlađujući i tamo gdje je činjenica u očitoj suprotnosti s njezinim naukom. Valja pri tom uočiti da se Papa obratio katoličkim odvjetnicima, dakle onima koji bi se morali ravnati prema smjernicama katoličkog morala. Njih je podsjetio na opasnost lakih rastava, kad je poznato da u samomu Rimu oko dvije trećine crkveno sklopljenih brakova završava na crkvenom sudištu, koje opet sa svoje strane pozitivno rješava tek jednu trećinu zaprimljenih molbi. Sveti Otac ne niječe da je ustanova braka u teškoj krizi, ali želi samo podsjetiti da se pravni izražaj rastave ne smije poistovjetiti s njegovim moralnim vidikom. Učinio je ono što po svojoj pastoralnoj dužnosti mora učiniti, kao da npr. katoličkim liječnicima govori o suzdržavanju od vršenja pobačaja. A današnji mediji, kao najbučniji glasnogovornici javnoga mišljenja, i takav intervent optužuju kao miješanje Crkve u javne poslove društva. No, nisu samo novinari neskloni takvim pobudnicama. Iz jednog istraživanja objavljenog nekoliko dana nakon ovoga Papina govora, doznajemo da je čak 87 % Talijana protivno ovom Papinom naputku. Crkva ipak ima prebogato tisućljetno iskustvo da bi se pobojala javnog mišljenja i da bi se uvukla u mišju rupu, pa bila ta i u sakristiji.

Na Svijećnicu i ove godine, kako se pomalo već ustaljuje običaj, u Vatikanu je svečano proslavljen Dan posvećenoga života. U Bazilici sv. Petra oko Pape okupilo se više tisuća redovnica i nešto manje redovnika, kao i pripadnika svjetovnih ustanova. Koliko zapravo posvećenih osoba ima u Vječnom gradu, kažu da samo dobri Bog zna. Doista, na svakom mjestu naići ćete na žene, ali i muževe, odjevene u razne krojeve, najčešće u višebojnim kombinacijama. I sve se češće mogu susresti osobe tamnopute boje kože, što znači da Vječni grad sve postupnije postaje međunarodno susretište i posvećenih osoba, posebno mlađih koji ovdje studiraju i primaju redovnički odgoj.

Premda u svijetu, posebno pak na Starom kontinentu, godinama opada broj posvećenih osoba, ipak objektivni podaci govore o kvantiteti koja plijeni pažnju. Preko 195.000 redovnika i oko 810.000 redovnica otvorenog tipa (kojima valja pribrojiti 56.000 klauzurnih sestara kao što su benediktinke, klarise, karmelićanke, i slične redovnice), uz preko 35.000 članova i članica svjetovnih ustanova, predstavljaju milijunsku vojsku katoličkih muževa i žena koji su se posvetili Bogu i Crkvi. Ono što zabrinjava, posebno starije redove u tzv. Prvom svijetu (ovamo spadaju zemlje višega standarda, kao one u Zapadnoj Europi i Sjevernoj Americi), jest manjak zvanja, stalan pad broja i povišenje prosječne dobi, što se donekle nadomješta porastom broja posvećenih osoba u zemljama tzv. Trećega svijeta. Proslava Dana posvećenog života upravo smjera k tome da u svijesti svih katolika produbi i pojača zanimanje i pažnju prema ovom duhovnom bogatstvu koje Crkvi služi na korist i ponos, kao avangardni dio vjernika odanih Bogu u raznim službama ljudima.

Početkom veljače, po običaju, na posebnoj svečanosti papi Ivanu Pavlu II. uručen je prvi primjerak Papinskog godišnjaka za 2002. godinu. Učinio je to državni tajnik, kardinal Angelo Sodano, u ime svih onih koji su priredili ovo bogato izdanje, koje vjerno oslikava stanje Katoličke crkve u svijetu. Sveti otac je zahvalio za dar, pokazujući zanimanje za objavljene podatke i izrazivši iskrenu zahvalnost svima koji su surađivali u ovom ostvarenju.

Iz tog Godišnjaka doznajemo da trenutno katolici predstavljaju 17,3 % cjelokupnoga svjetskog pučanstva. Od preko šest milijardi ljudi, krštenih katolika ima nešto preko milijardu. Najviše su nazočni na području Amerika, gdje predstavljaju gotovo 50 % žitelja, dok u Europi katolici predstavljaju oko 27 % stanovnika ovoga staroga kontinenta. Svih biskupa Katoličke crkve sada ima oko 4.500, svećenika ima nešto preko 400.000 (od toga dvije trećine spadaju u dijecezanski kler, ostali su redovnici). U misijama djeluje 127.000 misionara, a svih kateheta u svijetu ima 2,640.000, što predstavlja brojčano nesumnjivo najveći kapital.

O. Pijo iz Pietrelcine S obzirom na zvanja, već više godina Katolička crkva bilježi spor ali stalan rast svećenika, doduše samo dijecezanskih, kojih je npr. 2000. godine u odnosu na prethodnu godinu bilo za 800 više, dok su redovnički svećenici u istom razdoblju opali za 600, što ukupno ipak predstavlja porast od oko 200 svećenika godišnje. Isto tako su u velikoj ekspanziji stalni đakoni, laički članovi i kateheti. A i broj bogoslova u stalnom je usponu. S obzirom na 1978. godinu, na primjer, njihov je broj povećan za 73 %, od čega je najveći broj porastao u Africi (trostruko) i Aziji (više nego dvostruko), dok je Stari kontinent zabilježio manji porast bogoslova u posljednjih dvadesetak godina, za svega 12 %. Malo, ali ipak znakovito, s nadom da je definitivno zaustavljen onaj ubrzani pad koji je uslijedio odmah nakon Koncila, pa sve do osamdesetih godina.

Na nedavno održanom konzistoriju papa Ivan Pavao II. okupljenim kardinalima obznanio je program kanonizacija i beatifikacija najpoznatijih ovogodišnjih kandidata. Tako će kapucinski blaženik o. Pijo iz Pietrelcine (1887-1968) biti svečano kanoniziran 16. lipnja, a osnivača Opus Dei, španjolskog blaženika Josemarija Escriva de Balaguera (1902-1975) u nedjelju, 6. listopada. Gotovo je sigurno da će meksički Indijanac Juan Diego (1474-1548) biti proglašen svetim 30. srpnja, kada je predviđen Papin pohod Meksiku. Za 19. svibnja predviđeno je proglašenje svetim pet blaženika.

U Italiji sve više raste popularnost kapucinskoga blaženika, skoroga sveca, o. Pija, neumornog ispovjednika, poznatoga karizmatičara i velikog dobrotvora ljudi. Tome će nesumnjivo pridonijeti novootvoreni televizijski centar "Tele Padre Pio", koji su pokrenuli talijanski kapucini, sa svrhom da se sve više upozna ovaj popularni svetac, ali još više da njegovo djelo u San Giovanni Rotodno, gdje je podignut golem bolnički centar, dobije što širu podršku. Kapucini namjeravaju ovaj televizijski program povezati s većim bolničkim centrima u Italiji, i tako omogućiti brojnim pacijentima svakodnevno praćenje liturgijskih obreda i ostaloga religioznoga programa ovog centra, čiji se program zasad može pratiti samo u pokrajini Apuliji.

POBOŽNA ZNATIŽELJA

Posjetitelji Bazilike sv. Petra rado usmjeruju svoj pogled na izlizani brončani kip apostolskog prvaka, koji se nalazi s desne strane, nešto ispred Berninijeva baldahina, nad grobom sv. Petra. Često se može vidjeti kako pobožni vjernici, uz čuđenje stranih turista, prolaze ispred kipa, rukom dotiču stopala, a čelom dodiruju koljena ovoga sveca, koji ponešto preukočeno sjedi, odjeven u rimsku odjeću, s ključem u lijevoj ruci. Dugo se mislilo da ovaj kip potječe iz rimskih vremena i da je prvotno predstavljao nekoga rimskog cara, ali se nakon temeljite tehničke i kemijske analize ustanovilo da djelo pripada firentinskom umjetniku Arnolfu di Cambio, istom majstoru koji se proslavio svojim radovima u katedrali svojega rodnoga grada. Ovaj crni brončani kip u rimskoj bazilici izrađen je oko 1300. godine. Za blagdan sv. Petra kip dobiva crveni plašt i papinsku tijaru.

Osim Michelangela u Rimu je mnoge tragove ostavio njegov kasniji nasljednik Giovanni Lorenzo Bernini, koji je svojim baroknim zahvatima u unutarnjosti, a isto tako i pred samom Bazilikom sv. Petra, podijelio kritiku. Od njegovih radova u Vatikanu zasigurno najveću pažnju i danas privlači kolonada koja zatvara velebni Trg sv. Petra. Tu je poznati umjetnik zorno ostvario ideju da katolicizam, predstavljen crkvom sv. Petra nad kojom se visoka kupola izdiže kao glava apostolskog prvaka, prihvaća u zagrljaj svakoga koji mu pristupa, pa dva kraka golemih stupova predstavljaju raširene ruke koje obgrljuju onoga koji ulazi u crkvu ili izlazi u svijet. Kolonada broji 284 okrugla i 88 četvrtastih stupova, nad kojima se uzdiže 140 kipova poznatijih svetaca, koje su po umjetnikovim naputcima izradili njegovi učenici. Ako želite otkriti sv. Antuna Padovanskoga, kada promatrate pročelje, uz lijevu fontanu, pogledajte lijevo iznad kolonade i prepoznat ćete sveca s ljiljanom u ruci i malim Isusom u zagrljaju.

Većina posjetitelja Bazilike sv. Petra ne zna da i na samom Trgu mogu doživjeti neka optička iznenađenja. Treba samo zastati na okrugloj podlozi crnoga mramora, nekoliko metara od svake fontane prema obelisku i pogledati prema stupovima koje je Bernini postavio u obliku zagrljaja. Ako je dobro postavljen, posjetitelj će opaziti samo prvi red stupova i steći dojam kako ni ne postoje ostali stupovi koje je umjetnik po četiri postavio u svakom redu. Treba se samo malko pomaknuti s naznačene podloge i ponovno će se pojaviti dotad prikriveni stupovi. Ovu optičku iluziju tipa "sad te vidim, sad te ne vidim" stvorio je razigrani genij ovoga velikoga baroknog umjetnika, koji se znao češće i zabavljati u građevnom oblikovanju svojih djela.

U središtu Trga sv. Petra nalazi se visoki stup, 23-metarski egipatski obelisk, koji je prethodno ležao unutar Kaligulina (odnosno Neronova) cirkusa, s lijeve strane današnje Bazilike sv. Petra. Papa Siksto V. naredio je 1586. da se ovaj kameni monolit od 320 tona prenese iz stare rimske arene na središte trga. Radilo se o vrlo teškom i vrijednom teretu, pa je papa uz prijetnju strogim kaznama naredio pri ovoj operaciji posvemašnju šutnju radi koncentracije onih koji su sudjelovali u ovom delikatnom zadatku. Kako je teret ipak bio pretežak, konopi su počeli popuštati, a uslijed trenja neki su se dijelovi počeli dimiti te je prijetilo da se zapale. Kažu da je unatoč strogoj zabrani neki mornar iz Genove, koji je sa strane promatrao pothvat, uzviknuo: "Bacite vodu na konope!", što su radnici i učinili te tako od rušenja spasili skupocjeni obelisk. Premda je mornar prekršio zabranu, nagrađen je od pape i stekao je doživotno pravo za sebe i svoju obitelj da za Cvjetnicu opskrbi vatikansku baziliku maslinovim grančicama, što je bio unosan posao i u ono vrijeme.

>[SADRŽAJ]<