>[SADRŽAJ]<
POZIV NA ZAJEDNIŠTVO U KRISTU
USKRSLI JE PRISUTNI!
Piše: CELESTIN TOMIĆ
Evanđelist Matej završava svoje
evanđelje: "I evo, ja sam s vama u sve dane - do svršetka svijeta." Po
Mateju Isus se ne udaljava od učenika. Prisutnost Boga, zajedništvo, savez
koji se proteže kroz cijelu povijest spasenja u Isusu Kristu dobiva svoj
vrhunac i dovršetak.
Uskrsli Gospodin objavljuje u punini vjernost Boga prema čovjeku. Abrahama poziva da ostavi svoju sigurnost i prošlost i da se povjeri Božjoj riječi i dobit će potomstvo i zemlju i velika obećanja. I kad nastane sumnja u istinitost Božje riječi, Bog mu se javlja: "Ne boje se, Abrame, ja sam ti zaštita." (Post 15, 1) Vrhunac kušnje za Abrahama jest žrtva jedinca Izaka, jamstvo budućnosti i obećanja.
U židovskoj predaji žrtva Izaka je ključ ispravnih odnosa s Bogom i daje vrijednost svim žrtvama i molitvama vjernika. Targum, prijevod Biblije Starog zavjeta na aramejski jezik, stavlja u usta Izaka značajne riječi: "Oče, dobro me sveži, da se ne bi oteo žrtvi." I molitva Abrahama: "Sjeti se vezivanja Izaka u korist Izraela i oslobodi i oprosti grijehe."
Novi zavjet Abrahamovu žrtvu Izaka čita u kristovskom smislu. Žrtva Izakova najavljuje Kristovo uskrsnuće. Abraham je uvjeren "da Bog može i iz mrtvih uskrisiti. Zato ga, u predslici, i ponovno zadobi." (Heb 11, 19) Pavao u poslanici Rimljanima piše: "Nije samo za nj (Arahama) napisano: Uračuna mu se, nego i za nas kojima se ima uračunati, nama što vjerujemo u onoga koji od mrtvih uskrisi Isusa, Gospodina našega, koji je predan za opačine naše i uskrišen radi našeg opravdanja." (Rim 4, 23-25)
Obećanja Božje vjernosti proroci će prenijeti na dom Davidov (2 Sam 7, 5-17). U najkritičnijem času, kad je izgledalo da su propala sva obećanja dana domu Davidovu, prorok Izaija izriče veliko proroštvo domu Davidovu: "Evo, začet će djevica i roditi sina, i nadjenut će mu ime Emanuel." (Iz 7, 14)
U Isusu, kako nam donosi Matej na početku svojeg evanđelja, sva su se ta obećanja i proroštva ispunila. Isus je Emanuel - S-nam-Bog (Mt 1, 23).
"Ja sam s vama u sve dane - do svršetka svijeta!" (Mt 28, 20)
Uskrsli dvaput nalaže ženama da idu javiti braći, da pođu u Galileju (Mt 28, 7. 10). Jedanaestorica pođu u Galileju na goru. Nestaju otpor i sumnje u Isusovo uskrsnuće. Uskrsli im se objavljuje kao Sin Božji i Gospodin u punini svoje slave, kao jedini Posrednik i Objavitelj Oca (11, 27).
U snazi ove punine vlasti, daje učenicima univerzalno poslanje. Uskrsli Isus nije sada samo pastir Izraela, da skupi raspršene i izgubljene ovce, ili pastir sinova Izraelovih (10, 5-6), "Sin Davidov" (15, 21-28), nego i "Sin Božji", Pastir svih naroda, a kao "Sin čovječji" on je Kralj posljednjeg suda (25, 31-40). Učenici moraju "učiniti sve narode njegovim učenicima".
Mjerilo pripadnosti Kraljevstvu nije više etnička pripadnost tjelesnom Izraelu, nego slijediti Isusa, postati njegov učenik i krstiti se "u ime Oca i Sina i Duha Svetoga". I drugo: ispuniti volju Oca, objavljenu u Isusu Kristu (28, 20), a to je ljubav, koja ima svoj izvor i uvir u Ocu koji je ljubav, i dijeli svoje darove i "zlima i dobrima" i "pravednicima i nepravednicima" (5, 43-48).
I u ovom susretu naglasak je na savezu i zajedništvu s Kristom, na njegovoj prisutnosti: "Ja sam s vama - u sve dane do svršetka svijeta." Prisutnost izriče uvijek blizinu, lice ili biće u odnosu. Prisutnost, ona osobna, znači biti u uzajamnom odnosu, ali ne nestati, utopisti se u drugoga. Prisutnost označava i ljubav, radost, slobodu. Prisutni možemo biti samo u osobama koje nas ljube i koje ljubimo. Uključuje dar života, prisnost, ljubav. Ova prisutnost stvara zajedništvo života i ljubavi. Isus veli: "Ja dođoh da život imaju, u izobilju da ga imaju." (Iv 10, 10). Možemo prevesti: "Došao sam da budem prisutan u izobilju."
Uskrsli nam je postao prisutan u sakramentima, posebno u euharistijskom slavlju; prisutan u "braći", posebno u onima koji trpe, gladuju, goli su, progonjeni, izbjeglice, prognanici, zatvorenici; prisutan je i u događajima svjetske povijesti, koju možemo ispravno shvatiti samo ako znamo čitati "znakove vremena".
Prisutan je u životu vjernika. Isus nije samo s nama i za nas, već i u nama: Krist u nama i mi u Kristu, reći će Pavao, a Ivan: "udomio se" među nama. I to "do svršetka svijeta".
Tada će se pojaviti "novo nebo i nova zemlja" i "Sveti grad, novi Jeruzalem opremljen kao zaručnica za svoga muža" i "Šator Božji s ljudima! On će prebivati s njima... Bog s njima. I otrt će im svaku suzu s očiju, te smrti više neće biti, ni tuge, ni jauka, ni boli više biti neće jer - prijašnje uminu." (Otk 21, 1-4)
ISTINA O KUMRANU (1)
KRALJEVSKO BLAGO
Sve počinje kao priča. Ne znamo ni dana ni mjeseca, samo da
je to bilo u proljeće godine 1947., po židovskom kalendaru "od postanka
svijeta" godine 5707., po muslimanskom godine 1366.
Muhamed ed-Dib, petnaestogodišnjak, iz beduinskog plemena Taamira, iz okolice Betlehema, čuvaše svoje maleno stado, i tražeći zalutalu ovcu, uđe u špilju na kršnim obroncima brda... Bacio je kamen u jednu špilju da vidi da se nije ondje sakrila izgubljena ovca. Kamen udari u jedan ćup i razbije ga. Pastir uđe u spilju. Pred njim se otvori čudesni prizor: krhotine razbijenih amfora, samo neke još su bile cijele. Misleći da kriju sakriveno blago, pohlepno pretraži špilju. Našao je samo pergamene od janjeće kože u tim amforama. Uzme sedam sačuvanijih, misleći dobro će doći za papuče. Kad je izišao da svjetlo, vidio je da su ispisane nekim čudnim slovima. Poveseli se da će to ipak moći dobro unovčiti. Nije bio svjestan da je našao "kraljevsko" bogatstvo, da je to početak "najvećeg otkrića rukopisa modernih dana", da je to otkriće dvadesetog stoljeća.
Tako započinje napeti detektivski roman sa sretnim završetkom.
Muhamed ed-Dib pokaže rukopise staretinaru u Betlehemu. Ovaj, misleći da se radi o sirskom pismu, pošalje ga u Jeruzelem sirskom jakobitskom metroplitu mar Atanaziju, koji stanuje u samostanu Sv. Marka. Ovaj otkupi četiri svitka: Izaija I (svitak dug 7,34 m), Priručnik discipline, Pešer Habakuk i aramejski Apokalipsa Pent. Propita se kod stručnjaka i uvidje da se radi o dragocjenim spisima. Kako je tada bjesnio arapsko-izraelski rat, nakon proglašenja države Izrael, a samostan Sv. Marka bio je na prvoj crti bojišnice, mar Atanazije uzme rukopise i odletje u Sjedinjenje Američke Države, u nadi da će tamo moći prodati spise za veliki novac.
Elizer I. Sukenik, pročelnik katedre za arheologiju na Hebrejskom sveučilištu u Jeruzalemu, uz životni rizik uspije otkupiti tri preostala rukopisa: Izaija II, Rat sinova svjetla protiv sinova tame i Damašćanski spis. Njegov sin Jagael Jadin uspije u Americi otkupiti od mar Atanazija ostala četiri svitka, 30. lipnja 1954. Otkupio ih je za 250.000 dolara, što je razmjerno povoljna cijena za takovu dragocjenost. Britanski muzej platio je godine 1933. za Codex Sinaiticus iz 4. stoljeća 100.000 funti. Tako se od tada u Izraelu nalazi svih sedam svitaka iz prve špilje. Podignuto je posebno zdanje - Hram knjige, uz Izraelski muzej u Jeruzalemu, osiguran protiv klimatskih nepogoda i atomskog zračenja. Krov sliči na poklopac amfora u kojima su spisi bili čuvani. Otvoren je za javnost već godine 1955.
Nakon sklopljenog mira, područje nalaza rukopisa potpalo je pod Jordan. U veljači godine 1952. beduini istog plemena nađu ulomke spisa u drugoj špilji. U ožujku iste godine stručnjaci pod vodstvom arheologa dominikanca R. de Vaux, direktora francuskog biblijskog instituta - École biblique i L. Hardinga, direktora Uprave za starine u Transjordaniji, pretraže sve špilje u promjeru od 10 km - ukupno 37 špilja. U njih 25 su naišli na krhotine amfora i ulomaka. Samo u jednoj, trećoj po redu, našli su jedan bakreni svitak.
Beduini su se pokazali mnogo spretnijima od stručnjaka. U rujnu iste godine otkriju četvrtu špilju, koja je krila najviše tekstova: 25.000 ulomaka od preko 400 rukopisa. Zastupljene su sve prvokanonske knjige, osim Esterine, i neke drugokanonske (Sir, Tob i Jeremijino pismo). Kad se tražila pripomoć da se mogu od beduina otkupiti svici iz četvrte špilje, Vatikanska biblioteka prva je dala prilog od 700 funti i dobila neke ulomke iz bogate kumranske knjižnice.
Malo zatim beduini su otkrili i petu i šestu špilju. U godini 1955. pronalaze sedmu, osmu, devetu i desetu špilju. Godine 1956. otkrivaju i jedanaestu špilju, u koje je nađen svitak Psalama (dug 4 metra).
Do arheološkog istraživanja na Kirbet (gradina) Kumranu, spisi se nazivaju "Rukopisi s Mrtvog mora" ili "Rukopisi iz Judejske pustinje". Kad se otkrilo da su spisi povezani s Kumranom, nazivaju se "Kumranski spisi", a kratica je Q. Spis je označen kraticom dotične knjige, a ispred arapskom brojkom iz koje je špilje. Tako 1 Q Iza znači: prvi Izaijin rukopis iz prve špilje.
Od bogate kumranske Biblioteke sačuvalo se samo nešto preko 600 rukopisa. To je samo stoti dio njihove Biblioteke. Potpunih rukopisa ima samo desetak. Ostalo su ulomci, neki sadrže samo poneko slovo ili riječ.
Trećinu rukopisa čine biblijske kanonske knjige hebrejske Biblije, osim knjige Esterine. Nema ni jednog novozavjetnog spisa. Najzastupljenija je: Knjiga Postanka, u 15 primjeraka, a slično i Knjiga Izlaska. Knjiga Levitskog zakonika je u 9 primjeraka pisana feničkim pismom, kojim su Židovi pisali do 3. stoljeća prije Krista.
Slijede starozavjetni apokrifi: Knjiga jubileja, Henok, Oporuka XII Patrijarha i druge.
Obilno je zastupljena literatura sljedbe kojoj pripadaju rukopisi: Damašćanski spis, Priručnik discipline, Rat sinova svjetla protiv sinova tame, Hramski svitak, Bakreni svitak i drugi.
Nije to ipak bila prva provala u špilje. Rimski vojnici, koji su neko vrijeme logorovali u Kumranu, otkrili su neke špilje. Origen (2. na 3. st.) piše kako su nađeni neki rukopisi u jednoj amfori pokraj Jerihona. Nestorijanski patrijarh oko 786. godine govori također o otkriću rukopisa kod Jerihona. Ali, trebalo je čekati godinu 1947. da nam padnu u ruke rukopisi ovog basnoslovnog otkrića.
CELESTIN TOMIĆ