VERITAS - br. 2/2002.

>[SADRŽAJ]<

GOSPA LURDSKA

Bl. Alojzije Stepinac preminuo je 10. veljače 1960. u 14 sati i 15 minuta. Malo potom sva zvona zagrebačkih crkava navijestila su da ih je napustio ljubljeni pastir. Gospođa Rojs kaže: "Čim sam čula zvona, pomislila sam koja je to dobra duša koju Lurdska Gospa želi imati u raju." Ta "dobra duša" bio je Alojzije Stepinac.

Sv. Maksimilijan Kolbe 8. rujna 1940. ovako je izrazio svoju želju: "Želio bih umrijeti na blagdan Blažene Djevice." I molba mu je bila uslišana. Završio je ovaj život kao žrtva prinosnica - holokaust, 14. kolovoza 1941., kada započinju svečanosti Velike Gospe.

Bl. Alojzije je bio veliki štovatelj Lurdske Gospe. Još kao dječak i kasnije kao mladić dugo je proklečao pred Lurdskom špiljom u župnoj crkvi u Krašiću. Apostolskom administratoru nadbiskupu Franji Šeperu poručio je da iz Rima mora hodočastiti u Lurd. Za svog zatočeništva u Krašiću, za vrijeme šetnje, piše krašićki župnik velečasni Vraneković, rado bi ulazio u crkvu sv. Ivana Krstitelja na brijegu i tu bi se zadržao najviše kod oltara Gospe Lurdske. Nije mu se svidjelo papirnato kamenje, pa je župniku govorio kako treba to ukloniti i postaviti pravo kamenje, da snažnije dočarava špilju. Pobrinuo se da umjetnica Mila Wood obnovi crkvu, posebno oltar Gospe Lurdske.

Kao zagrebački nadbiskup piše krašićkom župniku Vranekoviću, 19. siječnja 1958., glede uređenja kapele sv. Ivana Krstitelja. Glavni je oltar posvećen sv. Ivanu Krstitelju, desni sv. Antunu pustinjaku, a lijevi nema ništa i nije posvećen. Zato predlaže da prigodom 100. godišnjice Lurdskih ukazanja bude posvećen: "Aparitionis Deipare Mariae Virginis Immaculatae" (ukazanju Bogorodice Marije Djevice Bezgrešne) i neka se slavi 11. veljače svake godine. Per Mariam ad Iesum - Po Mariji k Isusu. Gdje je Bogorodičino štovanje proželo srca i duše vjernika tu nema straha da bi taj puk otpao od jedinstva svete Crkve i svete vjere katoličke, kako to dokazuje duga povijest Crkve kršćanske skoro dvije tisuća godina."

Kad je podignuto svetište Naše Gospe Lurdske u Zagrebu, uvedena je marijanska procesija kojoj se bl. Alojzije rado odazivao i predvodio je. Tom prigodom je izrekao nekoliko važnih propovijedi. Tako 31. svibnja 1938. u propovijedi veli: "Narod naš neće propasti dok bude imao vjeru u Majku Božju. Neka i ova svečanost potvrdi vjeru u njezinu pomoć. Njezin zagovor neka vas štiti, i molite da hrvatski narod bude Božji i Marijin."

Posebno u ratnim godinama bl. Alojzije u svibnju vodi potresne procesije. Na završetku svibanjske procesije, 31. svibnja 1942., govori odvažno o novom poretku. On veli: "Bilo bi neozbiljno govoriti o nekom novom poretku u svijetu, ma dolazio s koje strane, ako se u tom poretku ne bude poštivala ljudska ličnost, neumrla duša, koja ide iznad svih sistema, koja se ničim ne može izmijeniti, koja ima svoja neotuđiva prava, koja joj nijedna ljudska vlast ne može i ne smije ograničiti. I bilo bi krivo misliti, da bi katolička Crkva u obrani elementarnih prava ljudske ličnosti i slobode svijesti poznavala straha pred ikojom ljudskom silom." I nastavlja: "Čitav svijet vapi danas za mirom i željno očekuje čas kad će se maslinova grančica mira pojaviti na obzorju ljudske zajednice, koja danas krvari iz stotinu rana. Pravu maslinovu grančicu mira, uzročnika mira na zemlji, Isusa Krista, nosila je u svojim rukama Majka Božja, kad su anđeli u svetoj badnjoj noći zapjevali: ‘Slava Bogu na visini, mir ljudima koji su dobre volje!’ K toj Božjoj Majci dolazimo po savjetu Svetog Oca i mi svi na koncu mjeseca svibnja sklopljenim rukama i uzdignutim očima, riječima na usnama: ‘Kraljice mira: moli za nas!’"

Svoju pobožnost i zanos prema Majci Božjoj posvjedočio je bl. Alojzije 1958. godine, prigodom 100. godišnjice Lurdskih ukazanja. Propovijeda trodnevnicu po temama: "Marija je naša Majka", koju moramo djetinjim srcem ljubiti; "Marija je naša Posrednica", imajmo neograničeno povjerenje u njezin zagovor; "Marija je naša Kraljica", koja zaslužuje štovanje i pobožnost kakvu se ne daje nijednom svecu.

Na svetkovinu Bezgrešne godine 1959. kaže: Bezgrešna je "kao utvrda, koju neprijatelj nije nikada osvojio. Ona je kao kraljevstvo, koje nije bilo ničije, osim Božje. Ona je kao sunce bez ijedne mrlje. Ona je kao dan, koji ne poznaje tamne noći. Ona je kao bistro gorsko jezero koje ne pozna mutnih valova, od Božjeg sunca do dna prozirno. Ona je divno zrcalo božanske ljepote bez ikakva praška. Ona je kao čisti neokaljani ljiljan usred trnja. Ona je kao svetohranište Božje od najčišćeg zlata načinjeno u kojem je prebivao Krist." Ona je "remek djelo Božje moći, milosti i dobrote".

Sve je to Marija posvjedočila u ukazanju u Lurdu, kad se predstavila: Ja sam Bezgrešno Začeće.

C. T.