Blagdan kojim završava božićno vrijeme i počinje vrijeme kroz godinu je blagdan Krštenja Isusova. Uz Isusovo krštenje na Jordanu vezano je pomazanje Duhom Svetim. Isus iz Nazareta od onda djeluje kao Mesija, Krist, Pomazanik.

Kod krštenja na Jordanu objavljuju se sve tri božanske osobe. Ivan Krstitelj svjedoči kako je vidio gdje Duh Božji silazi u tjelesnom obliku kao golub na Isusa. A s neba se zaorio Očev glas: "Ti si Sin moj, Ljubljeni moj, koga sam odabrao!" Bog se objavljuje ovdje kao Otac, Sin i Duh Sveti. Isusovo krštenje na Jordanu označava početak njegovog mesijanskog djelovanja. Nedugo nakon tog događaja Isus za sebe kaže: "Na meni je Duh Gospodnji, jer me pomazao. Poslao me da donesem Radosnu vijest siromasima... (Lk 4, 18).

Riječ - pomazanje upotrebljavala se još u Starom zavjetu. Pomazani su bivali kraljevi i svećenici. Ali pomazanicima su se nazivali i proroci pa i patrijarsi. Pomazivalo se i predmete. Obred pomazanja značio je da su oni određeni za Božju službu, da nisu za svjetovnu upotrebu, da na osobit način pripadaju Bogu. Kad se u Starom zavjetu govori o Spasitelju, govori se o Mesiji-Pomazaniku na kojemu će biti punina Duha Svetoga, na kojemu će "počivati Duh Jahvin, kako kaže prorok Izaija" - duh mudrosti i umnosti, duh savjeta i jakosti, duh znanja i straha Gospodnjeg (Iz 11, 2).

Isus se nije trebao krstiti zbog toga da mu se oprosti istočni grijeh. Kao čovjek je od začeća bio pun Duha Svetoga. Božanska osoba je oduvijek, od vječnosti, jedno s Ocem i Duhom Svetim. Ali uranjanjem u vodu kod krštenja na Jordanu solidarizira se s grešnicima. Uranjanjem u vodu simbolizira nastajanje nečeg novog što prije nije postojalo. Tim činom Isus naviješta da će zbog grešnika ići dokraja, da će umrijeti za njih.

Krštenjem Isus na otajstveni način umire. Uranjanjem u vodu "zavjetuje" se Ocu na poslušnost do smrti na križu. A pomazanjem Duhom koji siđe na njega u tjelesnom obliku poput goluba biva potvrđen od Oca kao Mesija. Kod Isusovog krštenja Bog Otac svima objavljuje da je Isus ljubljeni Sin Božji. Bog je govorio u prošlosti preko proroka. A onda najedanput nastupa Božja šutnja i traje do Ivana Krstitelja, posljednjeg starozavjetnog proroka. Božji je glas sada upućen cijelome svijetu, ali isključivo preko Sina. Po Sinu će se događati nova stvarnost. Po Sinu će Bog sklopiti novi i vječni savez. Sin će krstiti Duhom Svetim.

Po krštenju Duhom Svetim počinje novi život. Obraćenja su upravo plodovi tog Božjeg Duha. Krštenjem Duhom Svetim nužno je za ulazak u vječnost s Bogom, u nebesko kraljevstvo. Krštenjem u Duhu događa se ono što zovemo obraćenje. Obraćenje Bogu. A to znači da je Bog središte našega života i da nam je Bog na prvom mjestu u životu. Život ima novi smisao. Počinje najljepše i najintimnije prijateljstvo. Potpuno drugačije "stvari" su važne, a ne one prije obraćenja za koje smo mislili da su važne. Najvažnije je biti s Isusom. Ostati zauvijek s njim. Ne ispustiti se iz Isusove ruke. A to znači ne ispuštati sakramente i molitvu.

Mnoga, mnoga obraćenja dogodila su se otkako je Bog postao čovjekom. Jedno od najzanimljivijih je obraćenje sv. Pavla, koje su u Crkvi slavi 25. siječnja. Savao progonitelj kršćana postaje Pavao apostol. Vatreni progonitelj kršćana biva srušen s konja od Onog kog je progonio i postaje vatreni navjestitelj Radosne vijesti. "Svjetlo s neba jače od sunca" što ga iznenada obasja u blizini Damaska pobijedi ga u trenu. Pavao apostol neustrašivom vjerom naviješta Krista sve do mučeničke smrti. Naučava kako Zakon nije sredstvo spasa, jer nas "Krist otkupi od prokletstva Zakona , postavši za nas prokletstvom." Otkupljeni primamo posinstvo i tada kao sinovima Bog odasla u srca Duha Sina svoga koji kliče: "Abba! Oče!" Tako se "čovjek ne opravdava po djelima Zakona, nego vjerom u Isusa Krista" (Gal 2, 16). Vjera ljubavlju djelotvorna je ona što uistinu vrijedi i donosi spasenje. Pouzdati se u Božju riječ i povjerovati u nadi protiv svake nade. To je kršćanska vjera, vjera koja pokreće planine, koja spasava.

Jedan od najljepših primjera takve vjere pruža nam - upravo sv. Pavao apostol.