Već duže vremena razmišljam, poštovani čitatelji "Veritasa", da vam napišem pismo o čitanju ovog lista, o vašem sudjelovanju u listu, te o još nekim stvarima. I, evo, pružila mi se prilika za to početkom ove godine.

Prije svega uredništvo lista zahvalno vam je, da ste odabrali upravo ovaj vjerski časopis za čitanje. Naime, u hrvatskom jezičnom području postoje mnogi vjerski časopisi. Možda bi bilo bolje da ih je manje, a da su kvalitetniji. No, "Veritas" je jedan od prvih vjerskih časopisa, koji se pojavio poslije 2. svjetskog rata na našem tlu (1962.), pa je stoga i prepoznatljiv.

Kad čovjek uzme u ruku neku knjigu ili časopis i počne ih čitati, tog trenutka ta knjiga ili časopis ožive. Naime, pisana riječ traži komunikaciju s čitateljima. Najgore što se može dogoditi nekoj knjizi ili časopisu jest da ih nitko ne čita ili ako ih pročita pa ih nezainteresirano odloži.

List "Veritas" raznolik je i nudi vam mnogo toga. Jedan pisac donosi ovo, drugi ono, jedan vas na nešto potiče, a drugi upoznaje s ovim ili onim. A oni koji pišu u listu žive su osobe, koje žele s vama razgovarati, komunicirati. Žele da se čitatelji osvrću na njihove napise. U protivnom, to jest ako izostane taj razgovor, autori napisa mogli bi misliti kako nikoga ne zanima ono što pišu te doći u napast da odustanu od pisanja.

Istina, velika većina ljudi čita, možda razmišlja o pročitanom, ali nije naučena komunicirati s listom i u listu. Želim vas potaknuti na tu komunikaciju. S druge strane postoje oni koji vole tu komunikaciju, ali traže dlaku u jajetu, to jest traže samo ono što bi mogli spočitnuti; ni to nije dobro. Napisanim tekstovima treba pristupati pozitivno, shodno tome iznositi ono što smo u njima doživjeli pozitivno. Dakako, ako ima stvari s kojima se ne slažemo, onda je potrebno i to iznijeti, jer se na taj način bistre pojmovi. Poželjno je da čitatelji postavljaju i pitanja, koja su u vezi s pročitanim tekstovima ili iz života, a tiču se vjere; vjera nije samo unutrašnja stvar svakog pojedinca, nego ona ulazi u sve pore ljudskoga, društvenog života zajedno s čovjekom koji vjeruje u Boga.

Drugi vid komunikacije odnosi se na sv. Antuna Padovanskoga. Naime, "Veritas" je "Glasnik sv. Antuna Padovanskoga". Istina, trebalo bi u njemu biti više prostora za ovog sveca. Stranice lista mogle bi donositi i vaše preporuke ovom svecu; naime, svakog utorka slavi se sv. misa u svetištu sv. Antuna u Zagrebu za štovatelje i dobročinitelje sv. Antuna. Dakle, preporučivati ovom svecu u zagovor svoje osobne potrebe ili potrebe drugih; ali isto tako preporučivati se u molitve čitatelja ovog lista. Molitve drugih mogu mnogo pomoći. U ovom časopisu mogle bi pronaći mjesto i brojnije zahvale dobrom Bogu, Isusu Kristu, Majci Božjoj, sv. Antunu…; i to konkretne zahvale iz kojih je vidljivo u čemu je netko bio uslišan. Dakako, kod objavljivanja preporuka i zahvala može se sačuvati anonimnost osobe objavljivanjem njenih inicijala i mjesta. Tako bi ovaj list postao vama čitateljima blizak, živ, postao bi vaš prijatelj kojeg željno iščekujete svakog mjeseca.

Dobro bi bilo kad bi čitatelji, po uzoru na mnoge listove u svijetu, pokrenuli i akciju širenja lista traženjem novih pretplatnika, ali i pretplatom za one koji bi željeli primati list ali nisu u mogućnosti pretplatiti se na njega. Oni koji se zahvaljuju sv. Antunu na udijeljenoj milosti mogli bi, ako su u mogućnosti, ponekad popratiti zahvalu pretplatom lista za nekoga drugoga, koji to nije u mogućnosti učiniti..

I još nešto. Ovaj časopis pokrenuo je već u svojim počecima, zahvaljujući pokretaču lista "Veritas", o. Ivonu Ćuku, hvalevrijednu akciju "Limenka sv. Antuna", novčano pomaganje siromasima i potrebnima. Ta akcija donijela je vrlo lijepe rezultate. Domovinski rat i sadašnja društvena kriza osiromašili su mnoge koji su aktivno sudjelovali u toj akciji, tako da je akcija skoro prestala i postojati. Bila bi prava šteta, ako se s ovom plemenitom akcijom ne bi nastavilo. I ovdje vrijedi ona narodna: "Zrno po zrno - pogača, kamen po kamen - palača". Tako bi "Veritas" nastavio i svoje karitativno djelovanje. Siromasima ponajviše pomažu upravo siromašni ljudi. I to pomaganje je dragocjeno u Božjim očima. Naime, ona udovica iz evanđelja, koja je u hramsku riznicu ubacila dva novčića, ubacila je, prema Isusovim riječima, "više od svih koji ubacuju u riznicu. Svi su oni zapravo ubacili od svog suviška, a ona je od svoje sirotinje ubacila sve što je imala, sav svoj žitak". (Mk 12, 43-44) Sv. Pavao govori o pravoj mjeri davanja: "Ne dakako: drugima olakšica, vama oskudica, nego - jednakost. U sadašnjem trenutku vaš suvišak za njihovu oskudicu da jednom njihov suvišak bude za vašu oskudicu - te bude jednakost". (2 Kor 8, 13-14) Dakako, mnogi ljudi nikada neće doći do svog suviška. No i bogataši, poput Zakeja u evanđelju, mogu doživjeti obraćenje i spasenje po velikodušnom darivanju.

Na kraju sam ovog pisma. Izgleda mi da bi na gore opisani način list "Veritas" postao mnogo bogatiji, osmišljeniji i življi. Pokušajmo nešto od toga učiniti, dragi čitatelji, pa će ovaj naš i vaš list biti puno privlačniji, sadržajniji i ljepši!