Kada je 1985. Theodor Levitt naslovio svoje djelo Globalizacija tržišta, jamačno nije ni mogao slutiti kako će riječi globalizacija i globalizam zaživjeti kao moderni slogan koji se tako često rabi na sve moguće načine, te prerasti u suvremeni -izam, dakle ideologiju koja nudi sustavan i cjelovit pogled na svijet, na novo uređenje svijeta. Ponesen krili­ma elektroničke i informatičke revolucije, globalizam se umrežio u sve pore suvremenosti. Na sceni su: novi svjetski poredak (Novus ordo seculorum), novi Gospodari svjetova, novovjeki mesijanizam sa zamamnim obećanjima povra­tka u Izgubljeni ovozemaljski raj… Više puta čitali smo i slušali o Levijatanu, Utopiji, komunističkome raju na zemlji, ali tek na kraju mukotrpnoga procesa i krvavih revolucija. Iz svih konclogora, Gulaga, nakon svih procesa i prekrajanja kraljevstava i granica nacionalnih drža­va, nakon svih svjetskih ili regionalnih ratova, ostala su samo iznevjerena obećanja, gorak okus prevare, grobovi, pepeo i krv, i refren "Plači voljena zem­ljo!".

Crkva je također global­na ustanova. I tako se može prereći njezino bitno i trajno obilježje katolištva, koje nije tek geografska univerzalnost, nego mnogo dublji i sadržajniji pojam. Mnogi joj i zavide jer Katolička je Crkva jedina mnogostruko globalna institucija koja već gotovo dva tisućljeća opstoji i funkcionira. Snaga za takvu učinkovi­tost dolazi joj od Isusa Krista koji čini da je "ni vrata paklena neće nadvlada­ti" (Mt 16, 18)! Crkva shvaća što je globalizam i mudro odmjerava sve njegove aspekte. Postoji mnogo toga što je i za Crkvu u projektu globalizacije kao pozitivno prihvatljivo: promicanje i ukrjepljenje mira među svim narodima, poštivanje temeljnih ljudskih pravu, skrb za svladavanje ekološke poremeće­nosti, zaštita i pomoć ugroženim ljudima, ekumenski susret religija...

Ima Crkva radi čega biti i zabrinuta 
jer ciljevi globalizacije i metode koje se primjenjuju 
stoje katkad u suprotnosti s nekim neotuđivim pravima 
ljudi, narodâ, vjerâ, kulturâ, jezikâ... 
Ne može sve biti podređeno isključivo ciljevima 
ekonomske, vojne i političke naravi 
i to samo nekih država ili interesnih udruženja.

No, ima Crkva radi čega biti i zabrinuta jer ci­ljevi globalizacije i metode koje se pri­mjenjuju stoje katkad u suprotnosti s nekim neotuđivim pravima ljudi, narodâ, vjerâ, kulturâ, jezikâ... Ne može sve biti podređeno isključivo ciljevima ekonomske, vojne i političke naravi i to samo nekih država ili interesnih udruženja. To tim više što je znano da 20 posto najbogatijih na svijetu imaju čak 86 posto cjelokupnog bogatstva svijeta, a 20 posto onih najsiromašnijih "uživa" tek 1 posto svjetskoga bogat­stva, dok preostalih 60 posto, koji pokrivaju širok raspon srednjeg sloja, ima ostatak - 13 posto svjetskoga bogatstva.

Globalizam je pun obećanja, ali treba vidjeti ostvarenja. Služi se deklarativnim govorom koji je medeno sladak i pun humanističkih i demokratičnih slogana, ali u akcijskom govoru poznaje samo goli interes, dobit, silu i premoć jačega. Stoga je za mnoge globalizam nalik na negdašnje imperijalne sile, na kolonija­lizam...

Tragični događaji koji su otpočeli 11. rujna 2001., rušenjem newyorških blizanaca WTC-a i Pentagona, navještaj i tzv. rat protiv terorizma u svijetu, nemili događaji na Bliskom Istoku, nužno izazivaju svakoga čovjeka i društvo u cjelini na dublja promišljanja. Pitanja etičnosti, pravednosti, odgovornosti za političke i gospodarske postupke, postavljaju se na nov način i ozbiljno zamagljuju utopijsko naziranje kontura tog jedinstvenoga novoga svjetskog poretka. Euforija globalizma doživjela je neočekivan i brutalan udarac. Osim svih drugih posljedica, to bi trebao biti i poziv na povijesnu katarzu i o tome valja voditi brigu.

A ono što najvećma zabrinjava Katoličku Crkvu jest svijest i spoznaja da proroci i planeri globalizma, koji bi trebao dotaknuti sve krajeve svijeta i sve razine života, već odavno kuju planove o novoj globalnoj religioznosti, a to je izravno smišljeno protiv katoliciteta. Stoga je Katolička Crkva u Jubilarnoj 2000. godini i objavila Deklaraciju o jedincatosti i o spasenjskoj univerzalnosti Isusa Krista i Crkve.