VERITAS - br. 7-8/2001. |
>[SADRŽAJ]< |
SCIJENTOLOGIJA U HRVATSKOJ - RAZGOVOR S DR. FUSSOM
MAGIJA NAŠIH DANA
Scijentologija, jedan od najkontroverznijih pokreta današnjice, koji je oko sebe okupio slavne ličnosti, osobito Hollywoodske (redatelj Oliver Stone, rock-glazbenik i skladatelj Isaac Hayes, tv-voditelj Larry King; glumci: Tom Cruise, John Travolta, Anne Archer, Dustin Hoffman, Goldie Hawn, Nicole Kidmann, Kristie Alley i dr.), a koji je u brojnim zemljama, osobito u Njemačkoj, Velikoj Britaniji, Australiji, i drugdje, izazvao rasprave na najvišim državnim razinama, uključujući i sudske sporove, pred nekoliko godina svoje misionarsko djelovanje započeo je i u Hrvatskoj. Scijentolozi su u Hrvatsku stigli preko Mađarske, zahvaljujući misionarskoj djelatnosti scijentološkog pastora J. Nanuka i njegove supruge Jasmine te su, od ove godine, u Zagrebu otvorili i svoju prvu scijentološku misiju.
Pri moralnoj prosudbi scijentološkog pokreta, za razgovor smo zamolili dr. Michaela Fussa, Nijemca, profesora povijesti religija na rimskom Sveučilištu Gregoriana, i uvaženog eksperta za budizam i nove religiozne pokrete koje on naziva "konfliktnim pravcima".
![]()
Danas
se o scijentologiji mogu čuti vrlo oprečne procjene i sudovi, počevši od
onih vrlo negativnih, prema kojima su oni tek "organizacija gospodarskih
kriminalaca", ili pak, "moderna znanost o mentalnom zdravlju", pa do onih
koji ih tretiraju kao pravu Crkvu, odnosno, religiju. Tko su, zapravo,
scijentolozi?

Scijentolozi sami za sebe kažu
da su oni religija budućnosti. Religija koja će osvojiti cijeli svijet. Već
iz same ove njihove tvrdnje rađa se određena sumnja. S jedne strane,
scijentologija već od svojeg osnutka cilja biti neka, mentalna, znanost. Dakle,
nikakva religija, napose ne religija u tradicionalnom smislu. Opet, s druge
strane, scijentologija se predstavlja kao religija različitih korijena: bilo kršćanskih,
bilo onih iz budističke tradicije, već prema tome kako paše njihovim vođama.
To da se scijentologiju naziva religijom ja radije vidim u činjenici što oni
kompletnu osobu podređuju pažnji grupe. Hoću reći da pokazuju gotovo pravo
religiozno ponašanje, u kojemu se osoba tradicionalno potpuno posvećuje Bogu
ili dobru Crkve, odnosno kraljevstvu božjem. Nakon ozbiljne analize lako je uočiti
kako scijentologija zapravo nema stvarnih religioznih elemenata, u tradicionalno
teološkom smislu. Ipak, scijentologija, poput religije, impregnira čitavu
osobu za ostvarenje vlastitih ciljeva.
Dakle, scijentologija je danas, bez ikakve dvojbe, jedna komercijalna udruga koja djeluje na međunarodnoj razini, ali upotrebljava ovo religiozno isticanje u svrhu zaštite vlastitih komercijalnih djelatnosti. Ništa iznad toga.
Kad bismo
prihvatili teoriju da je scijentologija zaista religija, iz perspektive
povijesti religija, koje biste joj mjesto pridali?
Prema mom mišljenju, treba
razlikovati dva oblika religije. Prvi oblik ja volim nazivati dijaloškom
religijom. Drugi oblik bi bila autonomna religija. Dijaloška religija
ima za cilj čovjeka otvoriti za susret s Bogom, za susret sa svijetom i s
vlastitim bližnjim. Dok drugi oblik religije, dakle autonomna religija, teži
razvijanju vlastitih čovjekovih potencijala i kreiranju gotovo diviniziranog čovjeka.
Čini mi se da scijenolozi odgovaraju ovom drugom obliku religije. To je
religija koja teži samo isticanju i razvijanju vlastitih ljudskih potencijala.
Ovo je jako dobro izraženo na kraju scijentološke knjižice koja nosi naslov: Put
do sreće. Vodič do boljeg života zasnovan na zdravom razumu, u
kojoj stoji: "Put do sreće je autocesta kojom mogu brzo putovati oni koji
znaju gdje su rubovi ceste. Vi ste vozač. Sretan put." Hoće zapravo reći da
su "rubovi" tog puta zapravo scijentološke "zapovijedi". Treba poštivati
scijentološke propise i u tom smislu pojedinac postaje vozač koji više ne
treba gledati na druge. Scijentologija je, zapravo, religija čistog egoizma.

Scijentologiju je 1954. godine,
u Kaliforniji, osnovao pisac romana znanstvene fantastike, Lafayette Ronald (Ron) Hubbard (1911-1986). Zna se pouzdano da je na svojim mnogobrojnim
putovanjima obišao Afriku, Aziju, Kinu, Indiju i druge zemlje, te se, među
ostalim, upoznao sa šamanizmom i okultizmom, a ima ozbiljnih indikacija da je
bio i u dobrim odnosima s mračnim magijskim redom O.T.O (Ordo Templi Orientis),
napose preko druženja s Jackom Parsonsom, jednim od učenika crnomagijskog
umijeća Aleistera Crowleya. Po povratku u Ameriku studirao je nuklearnu fiziku
i matematika ali, uslijed aktivnog uključenja u rat, nikada nije dao ispite.
Njegova knjiga Dijanetika u Sjedinjenim
Državama je prihvaćena kao "objavljena od Boga", a scijentolozi su
registrirani kao religija. Kakav je Vaš sud o Lafayette Ronald (Ron) Hubbardu?
Sam Habbard je bio vrlo mutna
osoba. Još do danas ne postoji ni jedna njegova službena biografija, ili bar o
njemu prihvaćena biografija. Postoji samo njegova fantastična biografija
sastavljena od samih scijentologa koja sadrži mnogo sumnjivih elemenata.
Postoje brojni znanstvenici koji su provjerili neke biografske podatke te
dokazali njihovu netočnost. Činjenica je koju treba zapaziti da je Habbard
umro (1986.) skoro u deliriju. To je potpuno protivno njegovoj vlastitoj
doktrini koja čovjeku obećava potpuno ostvarenje, clear, jasnoću,
bistrinu i razumijevanje svih misterija svemira. Dakle, Habbardova vlastita smrt
pokazala je suprotno. S druge strane, svakako treba i to reći, Habbard je svoj
život proveo kao pisac knjiga znanstvene fantastike. Njegove knjige o Dijanetici
nisu različite od postavki znanstvene fantastike. Bilo kako bilo, on je bio
vrlo inteligentan u smislu da je i drugima predao vlastiti izraz: kad treba
zaraditi novac, treba osnovati religiju. U tom smislu Habbard je doista postigao
uspjeh.
Što
je predmet scijentološkog naučavanja?
Scijentološki sustav je
strukturiran na razini stupnjevanja. Sastoji se od beskonačnog broja tečajeva
koje treba pohađati, a svaki tečaj stoji zaista lijepu svotu novca. Kasnije,
na jednom od tih tečajeva otkriva se scijentološki mit, koji bi mogao biti
upravo mit znanstvene fantastike. Spomenuti mit pripovijeda kako je u prapočecima
Zemlja bila zauzeta od zlog galaktičkog imperatora Xenua, koji je iz nje
protjerao "thetane" koji se mogu poistovjetiti s dušama, ili duhovima, i
protjerao ih je na zemlju. Ovi "thetani" poslije su se zaodjenuli u ljudska
tijela i tako se začeo ljudski rod. U hodu kroz vrijeme ovi "thetani",
koji bijahu čista spiritualna energija, naprosto su se onečistili različitim
zastranjenjima. Sada, kao rezultat pohađanja scijentoloških tretmana nazvanih
"dijanetika", trebalo bi uslijediti ispravljanje i brisanje ovih poremećaja
koji se u scijentološkom rječniku tehnički nazivaju "engrami". Cilj
dijanetike bio bi, dakle, otkloniti "engrame". Jednom izbrisani "engrami"
osobu nanovo čine "clear", bistrom, za sve sposobnom, i ona opet na
raspolaganje dobiva sve svoje energije. Dakle, ovo je jedan mit koji svoj izvor
nalazi u maštovitosti znanstvene fantastike samog osnivača, ali na kraju
projektira diviniziranog čovjeka, čovjeka koji je istovjetan s Bogom, u punom
posjedu neograničenih snaga.
Iz
upravo rečenoga, čini mi se, proizlazilo bi da scijentolozi vjeruju i u
reinkarnaciju, zar ne?
Da. Scijentolozi vjeruju u
reinkarnaciju utoliko što bi ovaj "thetan" bio nerazorivi element koji se
seli iz jednog tijela u drugo. Možda bi, na ovom mjestu, bilo uputno navesti
jedan od njihovih tekstova iz priručnika njihovog pastora, scijentološkog
redovnika, koji daje savjet jednom mužu kojemu je preminula žena, te veli: "Nema
razloga za žalost, samo trebaš otvoriti oči i vidjeti gdje se ‘thetan’
tvoje žene reinkarnirao". Treba, dakle, naći drugu mladu ženu i oženiti se
njome i tako nema razloga za žalost. U ovoj točci se jasno vidi da njihova
poruka nije religiozna, niti poruka koja bi poštivala ljudsko dostojanstvo.
Koji je konačni
cilj scijentologije?
Namjera scijentologa najlakše
se dade prikazati na dvije razine. Prva razina bi bila njihova težnja da
pomognu pojedincima u razvijanju vlastite osobe. Drugi njihov cilj je postizanje
moći u političkom i gospodarskom smislu. U ovom, potonjem smislu se najbolje
prepoznaje prava strukturirana organizacija koja teži ući u područje politike
i javne administracije, upravo u svrhu javne dominacije. Dakle, ova dva cilja
treba jasno razlikovati. Sigurno je da pojedine osobe, koje pohađaju scijentološke
tečajeve, kupovanjem njihovih usluga doprinose ostvarenju i njihovog drugog
cilja, tj. postizanja svjetske moći.

9. listopada 1999. i
u Hrvatskoj je bio službeno predstavljen upravo prevedeni bestseler L. Rona
Hubbarda Dijanetika o kojemu je
vijest prenijela i Hrvatska televizija. I odviše je upadljiva činjenica da,
prema našem zapažanju, niti na samom predstavljanju knjige (na kojemu je slušateljima
bio ponuđen i tečaj dijanetike), a niti prilikom televizijskog izvještaja,
nitko ni jednom nije spomenuo riječ "scijentologija". Kako objašnjavate ovu
činjenicu?
To je tipično za scijentološko
ponašanje također i u drugim zemljama. Već prema prilikama scijentološka
organizacija je u svojim predstavljanjima vrlo prevrtljiva, tj. lako mijenja
boje. Jednom se predstavlja kao religija, u svrhu postizanja izuzeća od poreza,
ili se naprosto predstavlja kao psihološka metoda, poput dijanetike, kao
priručnik mentalnog zdravlja. Dakle, prema njihovoj strategiji, predstavljaju
se u različitim slikama. Već ovo je dio njihove neiskrenosti i područja
opasnosti.
Sada bih želio prijeći na pitanje njihove propagande. No, ne bi li se i
njihovo, upravo spomenuto, skrivanje vlastitog identiteta moglo uvrstiti u
strateški plan propagande?
Da. Doista, ovo se već susreće
i kod samog osnivača scijentologije Habbarda koji scijentologiju predstavlja,
jedanput kao da proizlazi iz drevne kršćanske tradicije dok, drugi put, govori
da scijentologija proizlazi iz budističke tradicije. Dakle, ovo znači da, u
stvarnosti, zapravo ne postoji nikakva povezanost scijentologije niti s jednom
religijom. Osobito ne s budizom, jer centralna točka budističkog nauka je
ispražnjenje vlastite osobe. Dok bi, naprotiv, glavna scijentološka dogma bila
potencirati individualnost pojedinca. Dakle, upravo suprotno. Moj je utisak da
se scijentolozi igraju s ovom religioznom idejom jer pouzdano znaju da mnoge
osobe, napose u našim kršćanskim zemljama, ne posjeduju neko znanje o
budizmu. Onda im je lako scijentologiju predstavljati kao nekakvu Orijentalnu
religiju, što ona u stvarnosti doista nije.
Za vrijeme prošlog novogodišnjeg
blagoslova kuća, u jednoj obitelji susreo sam mladu majku s djetetom u naručju.
Na polici s knjigama imala je nekoliko primjeraka knjige Dijanetika na
hrvatskom jeziku. Kad sam ju pitao o njihovom porijeklu, žena je odgovorila bez
okolišanja: "upravo ja sam ih prevela!". I ne samo to. Ona je uporno branila
scijentološku organizaciju opetovanim pitanjem: "Što je loše u scijenologiji?" To pitanje i ja sada prosljeđujem Vama. Koji
se prigovori mogu uputiti scijenologiji?
Prvi problem je njihova
neiskrenost. Svoju metodu nastoje predstaviti kao drevnu religioznu metodu, što
apsolutno nije istina. Nadalje, sa psihološkog gledišta, njihova "tehnologija
duševnoga liječenja" također se nije pokazala učinkovitom. Naprotiv,
scijentološka praksa, na duge staze, ne pomaže osobama, tj. nije u skladu s
obećanjima što ih scijentolozi daju u javnosti. Scijentološka doktrina
zapravo je vrlo jednostavna, utemeljena je na "vitalnom instinktu" koji je u
Habbardovoj knjizi Dijanetika opisan kao "veliki misterij univerzuma".
Međutim, ovaj "vitalni instinkt" ni po čemu se ne razlikuje od "vitalnog
instinkta" neke životinje, ili bilo kojeg drugog živog bića. Ovaj "vitalni
instinkt" nikako se ne može uzdići na religioznu razinu.
Prema
Vašim saznanjima, koliko članova scijentologija ima u svijetu?
Osobno ne vjerujem u do sada
publicirane statistike, bilo od scijentologa samih, bilo od drugih. Očito je da
je broj članova puno manji od službeno objavljenoga. Pred nekoliko godina se
govorilo o, oko sedam milijuna scijentologa u svijetu, međutim, puno
vjerodostojnije statistike ukazuju da ih ima samo 40.000 u cijelom svijetu.
Dakle, broj je puno manji. Moram reći da je promatranje scijentologa u Njemačkoj
pokazalo kako je broj aktivnih članova u toj zemlji vrlo mali ili je smanjen.
Ovo je kasnije potkrijepljeno činjenicom da su, na primjer u Njemačkoj
scijentolozi već sad u velikoj financijskoj krizi. Svoje urede održavaju samo
novcem koji im stiže iz Sjedinjenih Država.
Što
biste nam mogli reći o scijentološkom hijerarhijskom uređenju?
Njihova je hijerarhija vrlo
rigorozna, skoro militaristička. Ne možemo sada ulaziti u pojedinačne slučajeve,
ali treba imati na umu da unutar scijentologije postoji i tajna služba, služba
špijunaže, bilo prema vlastitim članovima koji nisu dovoljno vjerni, ili koji
im stvaraju probleme, bilo prema vanjskim kritičarima, kao na primjer, prema
novinarima, ili drugim osobama koje se o njima izražavaju na kritički način,
odmah ih se proglasi neprijateljima organizacije i mogu biti proganjani na različite
načine.
Može se istaknuti i jedan drugi vid opasnosti od strane scijentologa. On se sastoji u kreiranju novog načina izražavanja koji potpuno mijenja značenje izrazima i pojmovima, osobito na području etike. Prvi primjer mijenjanja značenja izrazima bio bi ovaj, upravo spomenuti, da osobu koja se o njima izjašnjava kritički, odmah proglašavaju i neprijateljem. Dakle, daju mogućnost njezinog proganjanja. Drugi vid promjene značenja izrazima prepoznatljiv je i u ranije spomenutoj publikaciji koja se u svijetu distribuira na mnogim jezicima (tiskana je i na hrvatskom - op. JoB), takozvani Put do sreće. Bilo bi interesantno analizirati ovu knjigu koja se sastoji od 21 scijentološke zapovijedi. To je, dakle, prvo predstavljanje njihovog učenja. U toj knjizi, u njihovoj četvrtoj zapovijedi, kaže se: "Volite djecu i pomažite im." Bez sumnje, ovo je zapovijed koju su svi dužni ostvarivati. Međutim, odmah zatim slijedi scijentološka interpretacija riječi "ljubav prema djeci" gdje se kaže: "Kolika god bila nečija sklonost prema djetetu, ne zaboravite da dijete neće opstojati dobro na duže vrijeme ne pomognu li mu roditelji da zakorači putem prema opstojanju". Ovo ukazuje da bi "ljubav prema djetetu", prema scijentolozima, značila upućivanje djeteta na put scijentologije. Dakle, jedna potpuno drugačija interpretacija značenja riječi, a ovo je tek samo jedan od niza primjera. Deseta njihova zapovijed, nadalje, kaže: "Podržite vladu planiranu, kreiranu i upravljanu za dobro svih", uz komentar: "Putem do sreće teško je putovati ako je zasjenjen tlačenjem tiranije; susretljiva vlada planirana, kreirana i vođena za dobrobit svih može olakšati put". Ovdje se pravi razlika između dobre i opasne vlade. Dobra vlada bila bi ona koja podupire scijentologiju.
Kad smo već dirnuli područje politike,
poznato je da je Vaša država, dakle Njemačka, kao i još neke druge države,
imala ozbiljnih problema sa zakonskim uređenjem
odnosa prema scijentologiji. Molimo Vas za komentar.
Sve ovisi o zakonodavstvu
pojedinih država. Dok su, na primjer, u Sjedinjenim Državama, scijentolozi
konačno uspjeli postići da budu priznati kao religija, ali samo u zakonskom
smislu, u svrhu postizanja oslobađanja od poreza, razumljivo je da se guverner
Sjedinjenih Država time nije izjasnio o njihovoj religioznoj doktrini. U drugim
zemljama problematika se očituje na drugačiji način. Tako u Njemačkoj
naprosto postoji teškoća što se na scijentologiju gleda tek kao na obično
trgovačko udruženje. Dakle, scijentolozi su u Njemačkoj samo podređeni
trenutno važećim zakonima prema kojima su, kao trgovačko udruženje, obvezani
plaćati porez. To nikako ne znači da je riječ o nepriznavanju nečije vjerske
slobode. U stvarnosti, njemačke vlasti ne ulaze u vrednovanje njihovih
religioznih elemenata, nego jednostavno provode porezni zakon.
Kao
što sam već ranije spomenuo, članove scijentološke crkve susrećemo i među
kršćanima koji u svojoj istovremeno dvostrukoj pripadnosti ne vide nikakvog
proturječja, što Crkvu stavlja pred nove izazove. Kako na njih odgovoriti na
zadovoljavajući način, bilo kao Crkva, bilo kao društvo uopće?
Dva su odgovora. Odgovor s kršćanskog
stajališta je jednostavno taj da je scijentološka pripadnost u isto vrijeme
nespojiva i s kršćanskom vjerom. Nespojiva je jer se, kako sam već rekao,
radi o dva različita pojma religije, o pojmu dijaloške religije i autonomne
religije, ili religije Boga i religije sebe. Druga je stvar ta da, tko prihvaća
scijentološko vjerovanje, ne može u isto vrijeme vjerovati i u Boga
stvoritelja, osobito u milosrdnog Boga, jer scijentološki sistem ne poznaje ni
opraštanje, ni milosrđe. Svatko treba misliti samo na sebe samoga kako bi
mogao pojačati vlastite energije. To gledanje na čovjeka potpuno je protivno
kršćanskome. Također vidim i kontrast na kulturnoj razini, u javnom životu,
jer scijentolozi, prije svega, prodiru u političke sfere sa svrhom potpune
promjene kulturne svijesti koja stoji u temelju zapadne kulture, tj. mijenjaju
kršćansku viziju ljudske osobe.
![]()
Želio bih završiti riječima da je scijentološka vizija i želja, u konačnici, izmijeniti današnju sveukupnu etičku viziju o čovjeku. Dakle, kad se u naš svijet uđe s različitim pojmom osobe, mijenjaju se i svi odnosi našeg kulturnog sistema. Jedan jednostavan primjer bi bio: kad ja susretnem drugu osobu, i pri tome na njezino tijelo gledam tek kao na sporednu stvar, u stvarnosti nikada nisam siguran s kojom se osobom zaista susrećem, jer se ne zna koji se tip "thetana" u njezinom tijelu nalazi. U ovoj točci je upravo razoren svaki međuosobni odnos bilo u braku, bilo među ljudima uopće. Na ovom primjeru se vidi opasnost od scijentologa, ne samo za pojedince, nego i za čitavo društvo, jer pretendiraju promijeniti čitavu našu kulturu.
Razgovarao: JOSIP BLAŽEVIĆ
NOVA KNJIGA
dopunjeno i prošireno izdanje
Josip Blažević: PROROCI NOVOGA DOBA
- Paulo Coelho
- James Redfield
- Joanne K. Rowling
- Neale D. Walsch
- Gerda Johst
- Lyssa Royal
Marom Teovizije izašlo je drugo, izmijenjeno i dopunjeno, izdanje knjige Josipa Blaževića: Proroci Novoga doba. Knjiga baca novo svjetlo na glasovite svjetske pisce: P. Coelha, J. Redfielda, J. K. Rowlingovu, N. D. Walscha, L. Royal, i druge. Analizira njihov doprinos širenju ideja New agea, alkemije, magije, vještičarstva, NLO-a, i dr. Posljednje poglavlje posvećeno je eshatologiji New agea u svjetlu kršćanske objave, a završava pogovorom s nekoliko istaknutih autorovih refleksija i smjernica. Opseg knjige je 323 stranice; cijena joj je 89 kuna, a za čitatelje našega lista 65 kuna (+ poštanski troškovi). Knjiga se plaća pouzećem.
Narudžbe isključivo na adresu:
BERISLAV BLAŽEVIĆ, J. Kozarca 16, 32272
Šiškovci, ili na telefon
Pozivamo sve čitatelje da svoja (ne)iskustva, informacije, zapažanja, materijale… vezane uz duhovnosti Novog doba (sekte, alternativce…) dostave na adresu našeg Uredništva, s naznakom: Za rubriku "Vodenjaku ususret...", ili da nam pišu na našu e-mail adresu: veritas@veritas.hr. Unaprijed zahvaljujemo za suradnju! |
>[SADRŽAJ]<