Jednoga dana Izidor reče svom učeniku:VERITAS - br. 4/2001. |
>[SADRŽAJ]< |
ZLATNE LEGENDE
PUSTINJAK I DRUMSKI RAZBOJNICI
SV. IZIDOR
Ime Izidor nije baš puno poznato u kršćanskom svijetu, a još se manje zna da ima nekoliko svetaca s tim imenom. Najslavniji od njih je sv. Izidor, Španjolac, biskup i crkveni naučitelj. Njegov se spomen slavi 4. travnja. To mi je povoda da vam ispričam zgode i nezgode jednoga drugog Izidora, koji se u pustinji posvetio Bogu i pokorničkom životu.
Izidorov učenik Metodije jednom upita svog učitelja:
- Učitelju, zašto mi pustinjaci moramo vječno živjeti u samoći, daleko od svijeta? Ne bismo li mu se mogli malo približiti i tako biti njemu na primjer, a sebi koliko-toliko olakšati život. Ovdje, kud god pogledam, ne vidim ništa osim pijeska i samo pijeska. I u stalnoj smo pogibli od otrovnih zmija i škorpiona!
- Sinko, odgovori mu učitelj, ne dolazimo u pustinju i ne živimo u samoći da nam bude lakše, nego da činimo pokoru, da se odrečemo sebe i da nasljedujemo Isusa Krista, koji je, iako bijaše bogat, za nas postao siromašan. I trpio je na križu.
Jednoga dana Izidor reče svom učeniku:
- Došlo je vrijeme da pohodimo svog brata Šimuna. On živi mnogo strože od nas, sam samcat, usred pustinje u kojoj caruju lavovi, a uzdržava se od onoga što mu mi donesemo svake pola godine. I uputiše se tamo.
Išli tako oni, učitelj i učenik, pod blijedim svjetlom mjeseca, jer je pod žarkim suncem nemoguće putovati onim predjelima. Malo su govorili, a više se Bogu molili.
Najednom, kad već bijahu na pola puta, začuju topot konja, zatim sve glasnije smijeh, dok napokon pred sobom ne ugledaše četiri spodobe koje izroniše iz oblaka prašine. Bijahu to beduini, zapravo drumski razbojnici, u potražnji za plijenom.
- Kamo će to naši sveti hodočasnici? I što to nose u svojim vrećama i košarama?, obrati im se jedan od njih, jamačno njihov vođa.
Izidor mu se na to duboko nakloni, u znak mira stavi svoj štap na zemlju i reče:
- Ja sam Izidor, pustinjak, a ovo je moj učenik. Idemo svom bratu, koji živi sam i u još većoj pustoši i provodi svoje dane u strožoj pokori nego što je naša. Nosimo mu neke skromne darove, potrebne za život. Košaru ječmena kruha, vreću oraha, ponešto meda, jednu mješinu ulja i pregršt soli da može začiniti gorku pustinjsku travu i, eto, ovaj konop za izvlačenje vode iz bunara. Stari mu se već zasigurno istrošio.
- O, imate dobrih stvari!, reče vođa, gladeći pritom držak svoga bodeža. I nastavi:
- I razbojnici rado jedu kruh s medom i orasima, zar ne, momci?
Oni mu to, podmuklo se smijući, klimanjem glave odobre, na što će im on:
- Uzmite sve po redu! I magarčića, neka i nama nosi robu. A vi, časni oci, zahvalite svom Bogu što vas, jer nam iskazaste poštovanje, ne smakosmo i ne ostavismo zvijerima zemaljskim i pticama nebeskim za hranu!
Jedan od njih siđe zatim s konja i iz Metodijevih ruku istrgne konop kojim je ovaj vodio magarčića. Metodije se međutim na trenutak zaboravi, pa čovjeka udari štapom po leđima. U isti čas bljesne na mjesečevu svjetlu bodež njihova vođe, koji se sav bijesan obrati Izidoru:
- Ovim sam bodežom nedavno zaklao nekog putnika samo zato jer mi se nije htio maknuti s puta. Zahvalite riječima koje vam rekoh, tj. da ću vam poštedjeti život. Jer - beduini što reknu, to ne poreknu! Ali ne izazivajte moju strpljivost!
Izidor se tada obrati Metodiju:
- Sinko, padni pred njim na koljena, poljubi mu vrhove čizama i moli oproštenje!
Kad je on to i učinio, vođa svojima dade mig da krenu. Izidor reče svom učeniku:
- U Evanđelju čitamo: "Tko od tebe zahtijeva tvoju košulju, podaj mu i ogrtač!". Svevišnji nas neće napustiti!
Učenik na to nadoda:
- Čitamo u Svetom pismu i ovo: "Anđelima svojim zapovijedi da te čuvaju na svim putovima tvojim."
Kada to ču vođa, podrugljivo im dobaci:
- Ne bojimo se mi ni anđela, ni đavla! Znate kako nas ljudi zovu? Vitezovima noći! Bolje bi tim anđelima bilo da nam se ne pojave pred očima!
Izrekavši te riječi, podbode konja i sa svojim drugovima krene u noć. Nisu međutim dugo jahali, kad se najednom iz pustinjskog pijeska počne pojavljivati nešto kao žarko i sjajno sunce, a zatim i dva svjetleća stupa. Zaslijepljeni i prestrašeni tim jarkim svjetlom, banditi kao mrtvi padoše na zemlju. Čim dođoše malo k sebi, trojica bandita, dozivajući svoje konje, pobjegoše, a vođa se trljajući oči obrati pustinjacima:
- Oprostite mi, sveti ljudi! Sada vidim da je vaš Bog zaista s vama. Poslao je svoje anđele, koji raniše moje srce i u prah pretvoriše svu moju oholost i preuzetnost. Želio bih poći s vama i postati jedan od vas.
- A jesi li uopće kršten?, upita ga Izidor.
Kada mu je ovaj odgovorio da niti ne zna za krštenje, Izidor ga povede sa sobom, pouči u vjeri, pokrsti i uzme za svoga drugog učenika. I tako on od prepotentna bandita postane ponizan pokornik i ljubitelj svoga bližnjega.
* * *
Nitko nije tako velik i moćan kao Bog. "Tko se uzvisi, bit će ponižen; a tko se ponizi, bit će uzvišen", kaže naš Gospodin Isus. Tako je to kod Boga. A za to je potrebna živa vjera i potpuno predanje u njegove ruke!
Priredio: ZVONIMIR ZLODI
>[SADRŽAJ]<