VERITAS - br. 4/2001. |
>[SADRŽAJ]< |
OPREZNO S KNJIGAMA O HARRYJU POTTERU
NA PUTU PREMA ZLOME
Nedavno me svojim telefonskim pozivom uzbunila majka jednoga djeteta drugoga ili trećeg razreda osnovne škole. Sva ogorčena i razočarana nazvala je naše uredništvo tražeći savjet što da kaže svom djetetu koje, poput tolikih svojih vršnjaka, želi čitati knjige o Harryju Potteru. "Izgleda da samo ja svom djetetu branim čitati te knjige, a mali mi se žali da ga druga djeca zadirkuju, da ga vrijeđaju, te ga smatraju glupim i staromodnim", ističe ta zabrinuta majka. "Ne mogu djetetu preporučivati ili dati da čita ono što nije dobro za njegovu dob ili što podmuklo može štetiti njegovoj duši", više puta je ponovila mlada mama, tražeći od nas u Uredništvu katoličko mišljenje o sadržaju knjiga o Harryju Potteru.
Oglasne ploče pojedinih naših osnovnih škola oblijepljene su reklamnim plakatima koji privlače dječje poglede i izazivaju ih da se upuste u avanturu čitateljskog istraživanja još nepoznatoga svijeta vještica i čarobnjaka. Neupućenim nastavnicima i učiteljima koji propagiraju tu novu lektiru (iako nepropisanu nastavnim planom i programom), sve to izgleda zabavno, čarobno i neodoljivo. Knjige su vjerojatno veoma rado pročitali, možda isuviše površno, ali samu bit knjiga, očito, nisu shvatili.
* * *
Pozivajući se na nedavno objavljenu knjigu našega suradnika Josipa Blaževića "Proroci novoga doba", kako drugačije protumačiti neodgovorno propagiranje inicijacije djece u "bijelu magiju", u vještičarstvo, čarobnjaštvo, u svijet pokojnika i duhova, a osobito u svijet zloga: Voldemort je "gospodar tame", čije je obilježje "vrhunsko poznavanje crne magije". Slobodno i odgovorno možemo ustvrditi da je opasno učiti djecu o tome da se magijom može na nekoga baciti "moćna, opaka kletva" i "smrtonosna kletva", ili je bar neprimjereno dobi male djece koja u svojoj bujnoj mašti sve shvaćaju na sebi svojstven način.
S kršćanskog stajališta ni na koji način ne možemo opravdati, a još manje podržati, nemoralno nametanje knjiga poput serijala o Harryju Potteru ili drugih priručnika koji djecu i mlade uvode u duhovnost New agea, koja nema ništa bitno zajedničko s kršćanstvom. O zagrobnom životu u tim knjigama govori se na sumoran način, a o smrti kao o "velikoj pustolovini" duha. Djecu se potiče na nošenje "talismana, amajlija i drugih zaštitnih sredstava", dok bi svako opravdano promicanje nošenja kršćanskih simbola, kao što su križić ili krunica, škole smatrale neprimjerenom katoličkom propagandom.
Opasno je najmlađe naraštaje uvoditi u svijet okultnoga i podsvjesnoga, u "astralni svijet, paralelan s ovim našim, do kojega se dopire samo određenim kanalima", tj. određenim magijskim praksama i pomagalima, kao što su čarobna kugla ili ogledalo. Priručnici koji se proučavaju u čarobnjačkoj školi na Hogwartsu, u kojoj Harry uči već nekoliko godina, gotovo su identični onima kojima se služe današnje vještice. Jedan od romana u seriji nosi alkemijski naslov "Kamen mudraca", uz tumačenje samoga sadržaja navodne znanosti, te izričito spominjući "eliksir života koji čini besmrtnima one koji ga piju".
* * *
Sve što je spomenuto nikako nije u skladu s osobom, djelom i naukom Isusa Krista - s evanđeljem. S tog razloga ni na koji način ne možemo preporučivati roditeljima i djeci da se upuštaju u čitanje knjiga o Harryju Potteru, pa makar se radilo i o čistoj znatiželji. Apeliramo na roditelje da pripaze na to što im djeca kod kuće ili u školi trebaju, a negdje već gotovo i moraju čitati. Nastavno osoblje, nakladnike, kao što je "Algoritam", i "sve bolje hrvatske knjižare", kako ih naziva Tanja Tolić u "Nedjeljnom Vjesniku", u tekstu o predstavljanju četvrte knjige o Harryju Potteru, potičemo da ne gledaju samo na vlastite financijske interese, nego prije svega na dobro djece i mladih koje, nadamo se i vjerujemo, doista žele bar ljudski pravilno odgojiti. Ovakva literatura je prvi korak, a sotonizam posljednji, na putu prema Zlome.
MARKO PUŠKARIĆ
>[SADRŽAJ]<