MLADI
O PROBLEMIMA RAZLIČITIH VRSTA
OVISNOSTI
SUSRET SVJETOVA
"Neki dan čitajući novine (u
kojima se izvještavalo o nedavnoj pucnjavi na zagrebačkom Cvjetnom trgu) -
shvatila sam da postoji drugi svijet, u kojem žive ljudi drukčiji od onih
kakve ja poznajem, i da bi ti ljudi i taj svijet jednog dana mogli vrlo lako
ugroziti i mene", priča mi prijateljica i dodaje ponešto rezignirano: "I što
ja činim u vezi s time? I dalje živim u svom, ‘zaštićenom’, svijetu"…
Prijateljičine riječi potaknule
su me na razmišljanje o stvarima o kojima i svi mi ostali, koji živimo u
svojim ‘zaštićenim’ svjetovima, premalo razmišljamo. No, o susretu tih
dvaju svjetova, nažalost, često čitamo u crnim kronikama. Tko su ti "drugi"
ljudi? Neki čudaci, neznanci, vanzemaljci? Sasvim suprotno! To su ljudi koje
srećemo u trgovinama, na ulici, u kafiću. Ni na mjesto zločina nisu "pali s
Marsa". Negdje su rođeni i negdje odrasli, u nekoj obitelji, išli su u neku
školu, družili se s prijateljima… Nekad su možda živjeli i pored nas, ali
od nas nezamijećeni, sve do tog trenutka. Zašto zamjećujemo nešto tek kad je
šteta već učinjena? I taj je čovjek sigurno jednom nekoga pitao za pomoć,
ali mu ta pomoć nije pravodobno pružena. Ljudi se obično samo zgražaju nad
posljedicama, ne pitajući se koji je uzrok.
Upravo ta nezainteresiranost
velikog dijela društva također je jedan od "krivaca". Uopće ne razmišljamo
o nečemu što se izravno nas i naše bliže okolice ne tiče, jer "to su
problemi nekih drugih ljudi, ne naši", a kad dođemo u situaciju da smo i sami
prisiljeni razmišljati, teško se više bilo kakvo rješenje može domisliti.
* * *
Vrlo dobra ilustracija današnjeg
društva i jednog od njegovih rastućih problema, dana je u filmu koji smo ovih
dana mogli gledati u našim kinima. Riječ je o filmu "Traffic", a problem nam
je poznat pod imenom - droga. O filmu, o vrlo realnoj slici tog mračnog lanca
koji čine likovi od narko-bossova, onih koji drogu raspačavaju, do onih koji
je koriste (u filmu su to američki studenti iz imućnijih obitelji), moglo bi
se dosta pričati, ali… možda nekom drugom prilikom. Za ovu je priču najvažniji
jedan dio filma, onaj koji se odnosi na obitelj novoimenovanog američkog suca,
izabranog da predvodi ratni pohod protiv droge. Gledajući na vlastite ambicije
i na to kako da, ipak, predanim radom, dosegne vrhunac u svojoj karijeri, on i
ne primjećuje da problema s drogom ima i u vlastitoj obitelji. Njegova je kći
jedinica, koja studira na privatnom koledžu za "mlade bogataše", postala žrtvom
te bolesti suvremenog društva. On to ne primjećuje jer je zauzet karijerom.
Majka primjećuje, ali u početku sve opravdava, pod geslom "i mi smo bili
takvi dok smo bili mladi - to je faza isprobavanja, a kasnije će je to
pustiti…". No ne popušta je, i ona prelazeći postupno na sve teže droge,
pada gotovo na samo dno.
* * *
Filmska majka ovisnice, nažalost,
nije jedina koja tako razmišlja. Droga i alkoholizam nisu problemi strani
mladima u Hrvatskoj. Kako razmišljaju roditelji tih mladih ovisnika? Razmišljaju
li kao majka u filmu "nek’ se djeca druže i proživljavaju svoje lude
godine, pa će jednom i to proći", ili poput oca, prezauzeti drugim brigama, i
ne gledaju vlastito dijete - uopće ne razmišljaju?
No, mi opet nekako mislimo da je
naš svijet zaštićen, pa ne poklanjamo puno pažnje tom problemu. "Sudar
svjetova" dogodio se i meni nedavno. Razgovarajući s jednom mladom osobom,
između ostaloga, saznala sam i kako se "zabavlja" kada izlazi s društvom. "U
igri je samo nekoliko tabletica (ectasy) i, tu i tamo, kokain (koji si ipak može
priuštiti samo jednom mjesečno)." Na moju nevjericu, počeo me uvjeravati
kako je to "cool" osjećaj, i kako - ako si pametan - ne možeš postati
ovisnik. Govori kako nikada ne bi probao tešku drogu, kao što je heroin, ali
ove "bezopasne" mogu mu pružiti odličnu zabavu. Tablete se mogu vrlo jeftino
i lako nabaviti na mjestima gdje mladi izlaze, a koriste se kao sredstvo za opuštanje
i za energiju potrebnu za različite techno i rave partye. On inače tu glazbu
ne podnosi, i ne bi je mogao slušati bez tog stimulansa…(?!)
Pada mi na pamet i izjava jednog
poznanika koji je ustvrdio da su droge za one bogatije klince, a oni "prosječni"
drže se ipak samo alkohola. Samo?! Zar je jedini biti "cool" - biti mrtav
pijan ili pod utjecajem neke droge? Gdje je tu smisao? Gdje su obitelji tih
mladih ljudi? I hoće li ih društvo zamijetiti, prije nego možda dospiju na
stranice crne kronike?
Jedni ne razmišljaju, drugi samo
razmišljaju, a i jednima i drugima zajedničko je da ništa ne čine.
* * *
Ne možemo davati globalna rješenja,
ali možemo primijetiti čovjeka pored sebe i biti čovjek prema njemu. Možemo
i učiniti nešto. Ne možemo sami riješiti problem droge - ali možemo je i
trebamo gledati i kao posljedicu međuljudskih (ne)odnosa. Da je čovjek koji je
danas ovisnik nekada imao dobrog prijatelja, možda nikada ne bi upao u sve to.
Ponekad je čak i samo razgovor dovoljan. A ponekad ni riječi nisu potrebne, već
samo da budemo uz druge onda kad nas najviše trebaju.
NEVENKA GAŠPAROVIĆ
>[SADRŽAJ]<