VERITAS - br. 3/2001. |
>[SADRŽAJ]< |
"ON JE NAŠE BOLI NA SE UZEO..."
LJUBITELJ ČOVJEKA
Odricanja u korizmi imaju upravo taj smisao da "mi" bivamo manji, a Krist da u nama raste. Ma koliko postili u korizmi, odrekli se slatkiša, mesa i druge hrane, ako se nismo odrekli mržnje, zlobe, klevete, nećemo doživjeti svu ljepotu i puninu Kristovog uskrsnuća koje je pobjeda Dobra nad Zlom, svjetla nad tamom. Ta pobjeda Dobra nad Zlom, svjetla nad tamom treba se dogoditi u našim srcima. Uskrsli Krist koji je s nama, ali i u nama u sve dane do svršetka svijeta, uvijek nam daje snagu da se u nama dogodi ta pobjeda. Na nama je samo da mu otvorimo vrata svog srca i da ga zamolimo da zauvijek ostane "zaključan" u našem srcu.
* * *
Jedna od najboljih priprema za Uskrs jest svima oprostiti. A oprostiti znači upravo osloboditi srce od mržnje i zlobe, od želje za osvetom. Čovjek je najveći upravo kad prašta, jer je tad najsličniji Bogu koji svoju moć najviše iskazuje u milosrđu i u opraštanju grijeha. Nema tog grijeha koji Bog ne bi mogao oprostiti, koji Isusova krv ne bi mogla oprati. Ne možemo biti toliko uprljani grijehom da nas Isusova krv ne bi mogla oprati i nikad ne možemo biti tako čisti da ne bismo bili potrebni Isusove ljubavi i "kupelji" u Njegovoj krvi. Pred Božjom moći praštanja ne možemo njišta drugo nego biti zadivljeni.
Samo u kršćanstvu, ni u jednoj drugoj religiji, Bog ide na križ zbog čovjeka. Ni u jednoj drugoj religiji ne ide Bog na križ zbog čovjeka, da bi čovjeku mogao biti oprošten svaki grijeh, i da može doživjeti intimno prijateljstvo s Bogom već ovdje na Zemlji i radost neshvatljivu ljudima zauvijek s Njim u vječnosti. Sve koji propovijedaju nekršćanski nauk trebali bismo upitati bi li umrli na križu zbog naših grijeha, i tad bismo odmah znali koliko su istinite "istine" koje propovijedaju!
* * *
U korizmi više nego u ostalim dijelovima godine kršćani razmatraju što je Bog učinio za nas ljude i za naše spasenje. Iz ljubavi prema ljudima, grešnicima Bog je postao Isus. Iz ljubavi je ostavio blizinu najljubaznije Majke da bi hodao od sela do sela, od grada do grada i naviještao Radosnu vijest.
Iz ljubavi je ozdravljao, iz ljubavi činio čudesa, iz ljubavi je opraštao grijehe, iz ljubavi je trpio izrugivanja i mržnju, blizinu učenika koji je u srcu snovao izdaju. Uvijek i sve je govorio i činio iz ljubavi. Ljubav je Njegova narav. Božja ljubav nema granice. Ona je vječna i sigurna. Isus je najviše objavljuje "one noći kad bijaše predan ", a vrhunac Božje ljubavi je Isusova smrt na križu. Izdan i zatajen, popljuvan i odbačen, gol i proklet iz ljubavi umire na križu Onaj po kome i za koga je sve stvoreno. Najsavršenija i najsvetija Osoba koja je živjela i koja će živjeti na Zemlji umrla je na najokrutniji način. Sin Božji na Zemlji bijaše Kralj boli. "On je naše boli na se uzeo..., za opačine naše njega satriješe", kaže prorok Izaija u četvrtoj pjesmi o Sluzi Jahvinu, a to je Isus. Čavli su razmakli tetive na rukama i nogama i presjekli žile. Na rukama koje su samo blagoslivljale i činile dobro, na nogama koje su hodale samo za naše spasenje. Koliku bol je trebao pretrpjeti Gospodin da bi nama bio oprošten svaki grijeh? Koliku ljubav nam daruje Otac kad nam daruje svog Sina? Sam Isus kaže kako nema veće ljubavi od ove - dati život za svoje prijatelje.
Već Pasha koju su Židovi jeli kad su izlazili iz Egipta, bila je na jedan način navještaj Isusove posljednje večere i Njegove žrtve na križu. Pismo naviješta kako Mu se "nijedna kost neće slomiti". Ivan Krstitelj kaže da je Isus Jaganjac Božji koji oduzima grijehe svijeta. Grijehe cijelog svijeta. Svih ljudi koji su postojali, koji postoje i koji će postojati na Zemlji. Sve grijehe - prošle, sadašnje, buduće - sve je uništio na križu Jaganjac Božji. Bog je tada ljudima potpuno objavio svoju narav - ljubav i neizmjerno milosrđe koje ima prema svakom stvorenju. Hramski zastor uistinu više nije imao što skrivati pa se razderao po sredini kako su zapisali evanđelisti Marko, Matej i Luka.
* * *
Isusova smrt je najsvetija i najuzvišenija žrtva koja je Bogu Ocu ikad prikazana. Ona je vrhunac Isusove ljubavi i poslušnosti prema Ocu i njegovoj volji. U Isusovoj smrti na križu obistinjuju se Isusove riječi Nikodemu - da je Bog tako ljubio svijet da je dao svog jedinorođenog Sina da ne pogine ni jedan koji u nj vjeruje, nego da ima život vječni.
HENRIETA ZAJEC
>[SADRŽAJ]<