Slavni kipar Ivan Meštrović, prigodom Stepinčeve smrti je izjavio: "Alojzije Stepinac je živio svetačkim životom i preminuo je kao pravednik mučeničkom smrću… Njegov slavni grob, obilazit će sve buduće generacije i klanjati se njegovu duhu i hrabrosti." U sažalnici nadbiskupu Šeperu piše: "Njegov će grob vjernici Kristova nauka i cijeli hrvatski narod čuvati kao amanet njegova i svojega vjerovanja." U sažalnici krašićkom župniku piše: "Njegova Hrvatska će čuvati njegov grob, kao prebivalište svog najvećeg sina u ljubavi i trajnoj vjernosti."

S toplinom sestre i vjernice Stepinčeva rođena sestra Štefanija piše 1. svibnja 1960: Njegov grob "vječno je pun cvijeća, ljudi moleći i klečeći prelaze preko njega svakog časa, tijekom čitavog dana, nikad nije sam." 12. svibnja piše: "Grob mučenika tako je živ od cvijeća, ljudi i svijeća, a njegove mile oči iz slike gledaju svakoga, kao da živi i prosluškuje želje patnika, što kleče i mole njegov zagovor… More bijelih ljiljana i stotine svijeća plamsalo je na njegovu grobu" za njegov imendan. "U Katedrali pod najljepšim hrvatskim cvijećem leži moja utjeha." Na Sve Svete 1960. piše: "U moru bijelih krizantema leži naš anđeo čuvar Crkve katoličke i hrvatskog naroda. Procesije prelaze preko groba uvek. Nijednog časa nije sam. Njegovo stado vjerno bdije nad njegovim grobom… Nekoja dobra hrvatska duša donijela mu je trnov vijenac s hrvatskom trobojnicom spleten, i na njemu 7 licitarskih srdaca. To je simbolički znak, kao u Majke Božje, probodene sa 7 mačeva za Hrvatsku..."

* * *

* * *

To je uzbunilo i državne vlasti. Vide u tome već pokretanje postupka za beatifikaciju kardinala Stepinca. Mislili su da će brzo pasti u zaborav kao i njegovi predšasnici biskupi i nadbiskupi zagrebački, ali našli su se pred neprotumačivom zagonetkom, kako je jasno iz tri sačuvana izvješća nakon njegove smrti. Pokušali su saslušanjima i prijetnjama preplašiti nadležne "crkvene funkcionere". Mislili su da to dolazi od njih. Neki su se nakon toga i povukli. Kanonik Hren je na saslušanju rekao istinu: "Uvjeren sam da će povijest za 50 godina, usprkos osudi koja je izrečena, pisati sve najbolje o Stepincu." U tom hodočašćenju na njegov grob vide jasan proglas da je Stepinac "nepravedno" osuđen i da je "mučenički umro". O. Tomislav Šagi-Bunić zapisuje: "Doći će vrijeme kada će i njegovi protivnici uvidjeti i lojalno priznati njegovu duhovnu veličinu, uviđajući da im to ne može ništa škoditi u onome što i koliko dobro čine, a samo im može koristiti pred objektivnim i istinoljubivima ljudima."

Zagrebački nadbiskup Franjo Šeper, godinu dana nakon smrti pokojnog kardinala, piše gospođi Mili Vod: "Prošla je godina dana otkako nema Kardinala među nama. Međutim čini se da njegovu prisutnost osjećamo još življe nego za njegova života. To je osobina svetaca." O. Tomislav Šagi-Bunić opet piše: Stepinac je "svojom herojskom ustrajnošću i svjedočenjem - hrabar i uporan u dobru i bez mržnje - zasvijetlio pred očima ovog naraštaja kao jarka baklja i ustrajanjem, u svojoj mučeničkoj smrti, zapalio divno svjetlo budućim naraštajima te zaslužio proslavu pred Bogom i pred ljudima."

* * *

I danas u godini 2001. nije se umanjila ljubav i štovanje prema velikom mučeniku u danima mraka i mržnje, koji je na sve odgovarao istinom Evanđelja, ljubavlju i praštanjem. Njegov grob je "grob hodočašćenja i zagovorne molitve sve do danas". O. Bonaventura Duda svjedoči: "Na grob sam polazio i dolazim ne toliko da zadobijem koju milost, nego da se ondje osnažim, božanskim energijama koje ondje djeluju." Bl Alojzije Stepinac bio je i ostao jedan od preteča Dana Gospodnjega, da "obrati srca otaca k sinovima, a srca sinova k ocima" (Mal 3, 24).

CELESTIN TOMIĆ