>[SADRŽAJ]<
BOŽIĆNO DIJETE ŽELI SE RODITI U SVAKOM SRCU
ON JE MIR NAŠ!
Prošlo je već više od 2.000 godina otkako se ostvarilo najradosnije proročanstvo koje je Nebo dalo čovjeku. U Davidovu gradu rodio se Spasitelj, Krist, Gospodin. Ja Jesam je došao u malom djetetu. Svemogući je postao "bespomoćan", potreban ljudske pomoći. Neograničeni je zatražio pomoć ograničenih.
Bog "postaje" sasvim malo dijete, novorođenče. Najnevinije dijete koje je ikad postojalo i koje će ikad postojati. Ali u malom je Djetetu neograničenost, u malom se Djetetu skriva Vječni. Kako Svemogući može postati sasvim malo dijete i dalje ostati Svemogući? Onaj kome je sve podložno postaje "podložan" vremenu i materiji. Dolazi u ljudskom tijelu. Ljudskom tijelu koje je podložno patnji, bolesti i smrti. Bog je za nas postao propadljivo, smrtno tijelo. I to tijelo će predati jednog dana da bude razapeto. I reći će apostolima, a s njima i svima nama, da je to za nas ljude i za naše spasenje. A zatim će njih i nas pozvati da blagujemo njegovo tijelo, da bismo u sebi imali život vječni.
Stvoritelj svemira dolazi u malom djetetu. Nitko se ne boji malog djeteta. Nitko ne želi povrijediti malo dijete. Svatko želi nježno postupati s malim djetetom. Ipak, toliko je puta Bog uvrijeđen u malom djetetu, u maloj djeci. Ali ovo malo Dijete je izvor života. Ovo malo dijete je Život. Ono nam daruje svoj mir, "ne onakav kakav daje svijet"", nego drukčiji. Svoj mir, nezamjenjivi mir. Mir bez kojeg više ne možemo, jer On - On sam je Mir.
I malo će Dijete biti Svjetlo svijeta i Njegovo će svjetlo svijetliti u tami, i tama ga neće moći obuzeti. Ali mnogi neće dolaziti k Njegovoj Svjetlosti, jer više vole tamu.
I malo će Dijete postati Pastir dobri. Pastir koji traži svoje ovce. Pastir koji nalazi i čuva svoje ovce. Pastir koji daje život svoj, da bi ovce imale život, da bi imale život u izobilju, život u Bogu. Pastir dobri će naći izgubljene ovce i uzeti ih u naručje. Ovce će tada osjetiti njegovu toplinu i njegovu ljubav. I Pastir dobri liječiti će srca slomljena i povijati rane. On može liječiti sve rane, sve bolesti, jer ih sve poznaje. Njemu ništa nije skriveno.
Čuda
će činiti malo Dijete kad naraste i postane odraslim čovjekom. Objavit će
Božju slavu i svima koji će ga primiti dati će vlast da postanu Božja
djeca. Ali to će činiti Bogočovjek, Isus iz Nazareta u kome je skriven
Bog.
Ali sada kad smo svakim danom bliže i bliže Božiću želimo susretati Boga u malom Djetetu. Božanstvo je skriveno u malom djetetu. Bezvremenitost, odnosno vječnost, skrivenu u nekoliko mišića. Možda se netko boji Božje pravednosti? Možda se boji njegovog suda? Svatko tko se boji Božje pravednosti i osjeća se krivim zbog svojih grijeha može doći k malom Djetetu. Tek rođeno dijete nikog ne odbacuje. Tek rođeno dijete nikom ne predbacuje zbog grijeha. Ono je rođeno da uzme naše grijehe. Onaj koji bi nam mogao najviše predbacivati, ne predbacuje nam ništa. Dolazi u liku malog djeteta kako bi nas zarobio svojom nježnošću. I ako netko ne voli Boga ili "nema za Boga vremena", svejedno može doći k malom Djetetu.
Malo Dijete je došlo da nam se daruje. Ono je "umnožilo radost, uvećalo veselje, i pred njim se raduju ljudi kao što se raduju žetvi" (Iz 9, 2) i još mnogo više. Mi trebamo ljubav božićnog Djeteta, mi trebamo Njegovu nježnost. Ono je izvor radosti, ono je izvor nade. Ali to sveto Dijete želi se roditi u našim srcima, želi se roditi u svim srcima. Roditi se, a onda rasti. Rasti u srcima dok ne naraste toliko da nas umanji. Toliko da nas umanji da budemo sasvim mali. Tako mali da bez Isusa, koji je u nama "narastao", ne možemo ništa, baš ništa. Tako će sve odluke donositi odrasli Isus, a ne mi, jer ćemo mi za to biti premali. I tada ćemo moći donijeti dobar plod.
Ali premnogi još to ne žele. I mnogi od onih koji slave Božić ne daju Djetetu da u njima raste. Za mnoge je još uvijek Božić okićeno drvce, razmjena darova, pretjerivanje u jelu. Mnogima je Božić drag samo radi pjesme, darova, čestitki. Ali to je svjetovno ozračje u kojemu se ne može roditi Spasitelj, u kojemu se ne raduje Marija. Takav Božić u duši ne ostavlja traga. Priprema se jelo za tijelo i okićuje stan. Ali kao što prije 2.000 godina nije bilo mjesta u gradu gdje bi se mogao roditi Isus, tako i danas u premnogim "gradovima" ljudskih srdaca nema mjesta za Isusa, nema mjesta za Spasitelja. Tako se Bog u mnogima ne može roditi, jer za Njega nema mjesta u njihovim srcima. Baš slično se događalo u ljudskim srcima u doba kad se Isus rodio. Sv. Luka piše kako je Marija položila Dijete u jasle jer u gostionici nije bilo za njih mjesta. Općenito u gostionicama nema mjesta za Boga, a ni za Mariju. Tako je bilo u nekadašnjim gostionicama, a tako je i u današnjima. Možda se zato u mnogima ne može roditi Bog i dogoditi se pravi Božić, jer idu u "mjesta" gdje za Boga nema mjesta.
Ona srca u kojima ima mjesta za Boga, Božja će ljubav preplaviti mirom, Božja će ljubav ispuniti nadom. Božićno će Dijete "umnožiti radost i uvećati veselje", ugrijati nas svojom ljubavlju. Božićno Dijete nam želi darovati svoje Kraljevstvo. Dar je to od neprocjenjive vrijednosti zbog kojeg je Gospodar svemira - postao Dijete.
HENRIJETA ZAJEC