VJEROVANJE U POSTOJANJE BOGA

 ANALIZA

Kroničnom bezvjercu je veoma teško dokazati da Bog postoji, kao i odanom kršćaninu ono što je suprotno tome. Rasprave običnih laika, pa i onih "upućenih", uvijek završe bez konačnog rezultata, s besprincipijelnim argumentacijama i s beskrajnom tvrdoglavošću, koja na kraju vodi onamo odakle se s diskusijom i počelo. Drugim riječima, svatko, gotovo uvijek, ostaje pri svojim tezama i odlukama. Tek katkada, obogaćeni sugovornikovim produhovljenim mislima, neki pojedinci oslobode se svoje dugotrajne zatupljenosti i dadu se "pripitomiti" i pokušavaju doći do spoznaje da bi Bog ipak mogao postojati.

Bez obzira na sve te beskrajne teze i protuteze, moje je čvrsto uvjerenje da Bog ne samo da postoji, nego da se svakog trenutka i brine o našem životu, ako smo spremni dopustiti da nas On vodi svojim svetim putem.

Naravno, teško je ulaziti u religioznu problematiku, a da ona u isto vrijeme ne izazove burne komentare i kontraste, svrgavanje "dokaza", pa često i žučna neodobravanja.

Smatram da izbor i odluka o tome da li doista želi shvatiti da Bog postoji, leži u svakom pojedincu i da on sam mora pronaći razlog vjerovanju; inače će ostati vječni ateist ili agnostik, a to bi bila velika tragedija intelekta.

Ali, da bi čovjek stvorio vlastiti izbor o vjerovanju i htio doktrinarno shvatiti tezu o postojanju Boga, mora ga se uputiti na pravi put, tj. postupno ga uvađati u religiozno tumačenje. Treba ga školski izgrađivati, dati mu prilike da čita velike vjerske mislioce. Drugim riječima, pokazati mu kako vjerovati i zašto.

Mnogi kršćani, posjetitelji svojih crkava u kojima se služe svete mise, obično ne znaju više od onoga što sadrži njihov molitvenik i što čuju od propovjednika. To znanje je vrlo ograničeno i nedovoljno s obzirom na širinu same teologije i filozofije religije koje uče kako i zašto vjerovati.

Međutim, kao što je postojanje Boga veliki misterij za mnoge, a filozofija i biološki procesi evolucije često neshvatljivi i preduboki predmeti, malo je onih koji svom dušom, srcem i znatiželjom ulaze u dubinu značenja otkrivanja istine.

Nije mi ovdje cilj govoriti o dokazima postojanja Boga, niti imam namjeru preobraćati "tvrdoglave" pojedince, nego bih samo želio iznijeti nekoliko primjera koji me navode na to da je ne samo potrebno vjerovati, nego da je i vrlo korisno; korisno do te mjere da čovjek može postati kontrolor čitave svoje sudbine, takoreći, i da mu život pruži onakve trenutke zadovoljstva i užitka, kakve je zaslužio u očima Stvoritelja i Spasitelja. Moje se vjerovanje ne zasniva samo na pozitivnim mislima i "posebnim osjetilima" vjere, nego i na praktičnim vježbama.

Da bismo kroz staklo prozora mogli jasno vidjeti, moramo ga prije očistiti i obrisati. Drugim riječima, da bismo spoznali Boga, osjetili da On postoji, pa čak ga i "vidjeli" za vrijeme duboke meditacije, morali bismo očistiti svoju dušu i srce od sumnji, strahova, predrasuda, pohlepe, mržnje, ambicija, oholosti, požude i drugih negativnih osobina, koje silno sprječavaju pravilno i jasno sagledavanje istine.

Koliko god da je život sam od sebe kompliciran, a više puta i težak, ipak svom dušom moramo biti zahvalni onome tko nas je stvorio i stalno ga dozivati u vlastite misli ljubavlju i molitvom. Možda mnogi od nas ne volimo kako izgledamo, htjeli bismo imati više sreće u životu, biti popularniji, bogatiji, utjecajniji, imati mnogo prijatelja, a malo neprijatelja. Kako god stvari stoje Bog je svakoga od nas stvorio sa svrhom u životu. Samo je s njime trebamo pronaći.

Nerijetko, mnogi velikani, znanstvenici, filozofi, pa i obični ljudi pridaju toliku važnost djelovanju molitve da kažu kako ona može totalno izmijeniti naše poglede na svijet, razvedriti "naše tmurno nebo", razveseliti naš život i dati mu značenje, donijeti ljubav među ljude, čak prouzrokovati i razna čuda prema poboljšanju našeg sveopćeg stanja. Jer, molitva je ta koja nas zbližava sa Svevišnjim, koja nas odvodi u prostranstva nebeskih shvaćanja, koja stvara raj od našega života. Samo, mi moramo učiniti svoj dio u svemu tome. Inače, rezultat neće biti ni po našoj, ni po Božjoj volji.

No, teško je postići savršeno djelovanje molitve uz sve naše svakodnevne brige, uz neprestanu jurnjavu i stres, te uz druge posljedice moderne civilizacije. Stoga je potrebno svaki dan izabrati sat-dva vremena za meditaciju i molitvu i uvježbati misli u pravcu mirnoće i koncentracije. Ove vježbe pomažu odstraniti balast našeg mozga, koji neprestano, kao mlin, vrvi od briga i brigica.

Čitava struktura bioloških procesa velika je enigma za mnoge, pa je stoga potrebno prilaziti vjerovanju korak po korak, bez sumnjičavosti, s čvrstom odlukom i nadom. Bog nam je onoliko daleko ili onoliko blizu koliko mi to svojom slobodom hoćemo. Noseći Isusa Krista u vlastitom srcu, mi nosimo živu vjeru i nadu u uspjeh, nosimo u sebi sve najbolje što je On sam već u nama stvorio.