Više-manje već ga svi koristimo - za komunikaciju s prijateljima, poslovnim partnerima, potpunim neznancima… A sve je krenulo otprilike u ovo doba, prije tridesetak godina (u jesen 1971.), s Amerikancem Ray Tomlinsonom. Riječ je, naime, o danas svima nam poznatom e-mailu. Kad je Tomlinson poslao prvu elektroničku poruku služeći se kombiniranjem već postojećeg programa za prijenos datoteka između kompjutera i jedne vrlo jednostavne aplikacije za prijenos poruka - vjerojatno nije ni slutio da je prvi upotrijebio način komuniciranja koji će kroz nekoliko godina, a posebno u devedesetima prošloga stoljeća, kad je zaživio Internet, postati gotovo glavno sredstvo komunikacije (uz sada otprilike podjednako korišten SMS).

E-mail je prvo, naravno, zarazio mlade, studente brojnih (ne samo američkih) sveučilišta, a kasnije se uvukao u sve pore ljudskog života - ponajprije u poslovne krugove, u poduzećima koja su svoje poslovanje obavljala pomoću kompjutera spojenih u mrežu. No, kako bilo, možemo mirne duše reći da je elektronička pošta danas nešto čime se već bez problema služe i mala djeca.

Dakle, iako čudno zvuči - sve je krenulo s e-mailom. Onda je u osamdesetima došla PC revolucija, a u devedesetima Internet revolucija (ili možda "pošast")…

Sigurno ste primijetili, osobito u posljednje vrijeme kad su nam telefonski računi sve veći, reklame na kojima nas pozdravljaju nekakva čudna lica sa vampirskim zubima i s velikim podočnjacima. Nemojte se uplašiti, oni samo reklamiraju noćno surfanje po Internetu, kada se nama korisnicima (ili bolje rečeno potrošačima) nude povoljnije cijene impulsa. Savršeno! Problem je jedino u tome što postoji vrlo realna mogućnost da i sami uskoro izgledate kao likovi s reklama (osim detalja sa zubima nadam se), ukoliko naravno prihvatite sve blagodati Internet-života.

A kad smo već kod blagodati Internet-života i kad se prisjećamo povijesnih trenutaka - jedan od mnogih dogodio se i u novije vrijeme. Riječ je o izumu virtualnih junaka. Nije to neko otkriće jer virtualni junaci, naime, postoje otkad postoje i popularne kompjuterske igre - međutim, ovi novijeg datuma toliko su profinjeniji i realniji od svojih preteča da u nekim slučajevima moramo dobro napregnuti oči kako bismo saznali je li riječ o digitalnom crtežu ili o stvarnoj osobi.

Likove iz igrica uskoro su naslijedili i novinari, manekenke, pjevači(!) koji, dakako, postoje samo u virtualnom svijetu.

Jedan od uspješnijih primjera je virtualna pop grupa Gorillaz, najnoviji projekt Damona Albarna iz sastava Blur i slavnog strip crtača Jamiea Hewletta. Riječ je o jednoj od najčudnijih glazbenih skupina svih vremena, koja je, premda se tek odnedavno proslavila svojim hitom na svjetskim top-listama, na Internetu već prava legenda. O zaista čudnom profilu ove anarhističke pop skupine dalo bi se još pisati, no to je druga tema. Gorillazi se, dakle, ne fotografiraju, nisu nikada (u tom sastavu) imali nastup uživo, a s okolinom komuniciraju isključivo putem e-maila. Stvarno su prave zvijezde budućnosti! Žive u svijetu u kojem je sve moguće i koji nema granica.

Tako su umjesto onih stvarnih (kakvi god bili), uzori današnjoj generaciji postali izmišljeni likovi u nestvarnom svijetu. Njima je sve moguće, ali onima koji ih pokušavaju slijediti (u bilo kojem pogledu), naravno - nije. Oni su poput crtanih junaka Toma i Jarrya koje može u roku od pet minuta pregaziti auto, "raspeglati" glačalo, ispucati vodeni top…, ali će se već u idućem trenutku držati kao da se ništa nije dogodilo ili će samo "otresti prašinu". Je li potreban komentar?

Je li riječ o revoltu današnje tehnološke generacije, novom komercijalnom trendu, želji za što skorijom SF-budućnošću koju zasada gledamo samo na filmovima? Možda sve pomalo, možda nešto sasvim drugo - ali svakako, radi se o eliminaciji "ljudskog faktora". Kako je rekao jedan od glazbenih producenata, s ovim virtualnim zvijezdama puno je manje problema nego s onima od "krvi i mesa" koje imaju vrlo probirljive i, naravno, skupe prohtjeve.

Premda je zapravo i grupa Gorillaz nastala kao pobuna protiv umjetnih tvorevina današnjice. Čak, u neku ruku, imaju sasvim prihvatljivu filozofiju. Jedan od članova grupe govori: "Bavimo se aspektima moderne kulture - koja je postala poprilično mračna - i činimo to na poprilično organizirani način. Nek’ nazovu ono što mi radimo tvorničkim proizvodom, no to ima i dušu i integritet. Ako ćete ovo gledati kao manipulirane slike, pogledajte čime se sve manipulira u javnosti. U svim su časopisima retuširane slike žena, svime se manipulira...". Dodaje: "Svi dečki u boy bandovima odabrani su zbog specifičnih fizičkih atributa i zapravo zasjenjuju konačni proizvod. To je stvarno depresivno i zamišljeno je da deprimira ljude. Sjećam se dok nije postojalo obilje muških časopisa. Nije bilo žena u bikinijima…". Ima čovjek pravo.

Što još reći, nego napomenuti svima onima koji se trude biti popularni postajući što umjetniji, uz što manje karaktera i osobnosti: ljudi trgnite se, jer ako već pokušavate biti umjetna savršenstva, današnja tehnologija toliko je uznapredovala da će proizvesti puno savršenije produkte nego što ste vi. Naravno virtualne. A njih se može pobijediti samo ponovnim uvođenjem ljudskosti u modu.

I tako… sve je krenulo prije tridesetak godina, jednom elektroničkom porukom…