MLADI
KAKO BI REAGIRALI DANAŠNJI KRŠĆANSKI “PISMOZNANCI” NA
ISUSOV NASTUP?
A DIPLOMA ZA LJUBAV?
Oholost, intelektualna oholost i
bahatost odraz su vlastite nezrelosti. Predrasude i prosuđivanje samo u skladu
s vanjštinom prosuđivača odvodi na stranputicu. Papiri nam danas određuju
mnogo toga. I ne samo papiri. Postoji cijeli niz čimbenika po kojima nas
svrstavaju u određenu skupinu ili po kojima se uklapamo u određeno društvo:
porijeklo, boja kože, način odijevanja, način razmišljanja... Može li nam
netko dati i papir da ispravno tumačimo (odnosno ispravno shvaćamo) Isusove
riječi?
Božićni su blagdani i ove
godine bili prilika da pogledamo i one filmove koji nisu rađeni isključivo u
komercijalne svrhe, odnosno u kojima nema toliko krvi, nasilja… i ostalih
sastojaka koji su (nažalost) postali neizostavna formula uspješnosti u svijetu
filma. Bilo je tu doduše i pomalo žalosno patetičnih “primjeraka”, ili
pak posve neprikladnih filmova s nazovi “toplim porukama”, ali bilo je i
onih koje se isplatilo pogledati. Među ovim posljednjima svakako je “Pavao”
- film iz ciklusa novije ekranizacije Biblije koji je zajedničko djelo više
europskih televizijskih kuća. Iako možda nije savršenstvo filmske umjetnosti
- taj se film - koji prikazuje same početke Crkve - zaista prigodno uklopio u
ovaj jubilarni Božić. Prigodno, posebno zato, što je malo pažljivijeg
gledatelja mogao potaknuti na razmišljanje što se u ove 2000 godina
promijenilo a što nije u ljudskoj naravi.
* * *
“Kako ovaj poznaje Pisma kad ih nije učio?” - pitali su
se slušajući Isusove riječi u hramu Židovi. Prenesemo li tu rečenicu i
sliku onih mudrih izučenih ljudi, pismoznanaca, u današnje vrijeme - možemo
točno vidjeti kako bi reagirali današnji kršćanski “pismoznanci” na
Isusov nastup. Koliko bi ga njih osudilo da se tako “neuk” - bez teološke
naobrazbe i nekakve pismene potvrde da je kvalificiran za to - usudio tako javno
naučavati o vjeri? I što bi se tek reklo za angažman potpuno neukih i
nepismenih ribara? A jednog od tih ribara Isus je čak postavio za “stijenu na
kojoj će sagraditi Crkvu svoju” (kako li mu je samo to palo na pamet?).
Koliki i danas, pa i u Crkvi, ne shvaćaju da je uzaludno sve
znanje, sve diplome i doktorske disertacije - ako je srce ostalo zatvoreno. Jer,
onu pravu vjeru i razumijevanje ne primamo razumom ili izučavanjem, nego upravo
srcem. Zato vrlo često i oni najjednostavniji ljudi, mogu mnogo bolje shvatiti
neke vjerske istine od onih kojima su one godinama bile predmet izučavanja.
* * *
Papiri nam danas određuju mnogo toga. I ne samo papiri.
Postoji cijeli niz čimbenika po kojima nas svrstavaju o određenu skupinu ili
po kojima se uklapamo u određeno društvo: porijeklo, boja kože, način
odijevanja, način razmišljanja... Može li nam netko dati i papir da ispravno
tumačimo (odnosno ispravno shvaćamo) Isusove riječi?
Naobrazba nije beskorisna, ali treba biti željena od čovjeka
koji je prima, jer tko voli, želi što više upoznati voljenu osobu ili ono što
voli. Pa, ako je Isus rekao “tko ima uši neka čuje”, a te uši su otvoreno
srce i ljubav prema Bogu - tko nam može dati takvu diplomu? Možemo li dobiti
diplomu za ljubav?
* * *
Postoji ime za takvu pojavu - kad se postavimo većima od
nekog drugog, zbog bilo kojeg razloga: oholost. A ako mislimo da smo bolji zato
što više znamo, onda je to intelektualna oholost. Takva je oholost posebno tužna,
jer bi baš oni učeni i inteligentni ljudi zbog svog znanja trebali biti
primjer drugima. Bahatost i postavljanje sebe iznad drugih najčešće je uvijek
samo odraz vlastite nesigurnosti i nezrelosti - u tome su jednaki i mladi i
stariji, osobe različitih profesija i različitih društvenih “skupina”.
Teško je suprotstaviti se
modernom etiketiranju, i sami to ponekad činimo - svjesno ili nesvjesno, prihvaćamo
ili odbacujemo nekoga po nekim vanjskim pokazateljima. Potrebno je hrabrosti i
svjesnosti da se takvoj oholosti suprotstavimo. Jer usvojeno znanje samo po sebi
ne znači ništa i ne podiže vrijednost osobe, bar ne u očima njezinog
Stvoritelja.
NEVENKA GAŠPAROVIĆ
>[SADRŽAJ]<