JUBILEJ MLADIH

JUBILEJSKI SVJETSKI DAN MLADIH

SRCE RIMA - SRCE SVIJETA

"Iz srca mi naviru riječi divne:
pjesmu svoju ja kralju pjevam,
jezik mi je k’o pisaljka hitra pisara.

Lijep si, najljepši od sinova ljudskih,
po usnama ti se milina prosula,
stoga te Bog blagoslovio dovijeka."

(Ps 45)

Riječi psalmista "iz srca mi naviru" najkraći su i najljepši opis svega što se na putu u Rim i u Rimu događalo prigodom XV. Svjetskog dana mladih. Duh Sveti, papa Ivan Pavao II. i mladi sa svih strana svijeta, njih oko 2 milijuna, ponovno su, na naše oči, iznenadili svijet ozračjem prvih Duhova, kad je Jeruzalem osvanuo s onima koji su se od radosti ponašali "kao da su se napili slatkog vina", kako izvješćuje sv. Luka u Djelima apostolskim.

Torino, Padova, Venecija, Asiz, Akvileja i Bari mjesta su koja su već početkom kolovoza ugostila mladiće i djevojke sa svih kontinenata, iz svih kultura i svih obličja, koji su pod vodstvom Duha Svetoga, te svojih animatora, pokušali otkriti što im to Bog govori, što im nudi, koliko ih voli, te kako odgovoriti toj nevjerojatnoj ljubavi, objavljenoj po Isusu Kristu, mladom Učitelju iz Galileje, koji, evo, već dvije tisuće godina ne prestaje iznenađivati svijet.

"HORIZON" u "režiji" isusovaca, "FRAMA" s lepršavošću franjevaca, karizmatici i neokatekumeni već su, svojim bogatim duhovnim i meditativnim, biblijskim i liturgijskim sadržajima, uoči dolaska u Rim dali naslutiti kakav spektakl, šarenilo, maštovitost i razigranost Crkve će se zbivati tjedan dana u Vječnom gradu, koji je vječan i u svojoj bîti - sjedištu Petra, kojemu je sam Isus obećao da ga ni vrata paklena neće oboriti.

Tjedan dana na putu smo u Rim cestama sjeverne Italije. Pješačimo, molimo, razmatramo, u hodočašću "Horizon", koje su organizirali isusovci, među mladim ljudima s kojima rade u mnogim zemljama; uključeno je razgledavanje i upoznavanje kulturnih vrijednosti - u prvom redu crkava i mjesta koja su povezana s djelovanjem i životom sv. Ignacija Lojolskog. Idemo različitim putovima, upoznajemo različite gradove, ali jedna grupa zaslužuje posebnu pohvalu: mladići i djevojke iz različitih zemalja pješače dnevno do trideset kilometara, s punom opremom. I kažu: nije to ništa! Svaku večer su imali vremena i za nogomet i za pjesmu. I sami smo se uvjerili kako je istinski sretan samo onaj tko Bogu daje sve, tko svu svoju prtljagu strpljivo nosi i koji u ljubavi nema računice.

Bili smo u Veneciji, hodali uličicama i kukali nad nesnosnom vrućinom, užasnom stiskom i ljudima oko nas, kad smo čuli nekoga kako iz druge uličice pjeva: "Nebo je prekrasno mjesto, želim vidjeti lice svoga Spasitelja, želim ići tamo". Iznenađenje je bilo gotovo šokantno kad smo se sreli, licem u lice, upravo s našim "maratoncima", kojima, očito, nisu smetali ni vrelina asfalta, ni bezbrojni venecijanski mostići, ni ogromne naprtnjače, ni već stotinjak kilometara u nogama! Oduševili su sve svojom mladošću, pjesmom i vedrinom. I zaslužili pljesak. Nakratko, jer su nastavili svoj hod prema Rimu i prema nebu, koje je prekrasno mjesto. Kasnije, u "Hodočasničkom dnevniku", pročitali smo još nevjerojatniju vijest, na koju smo bili ponosni: dvadeset mladih Splićana, članovi zajednice koja se okuplja u crkvici sv. Filipa Nerija, sa svojim svećenikom Josipom Mužićem, pješačili su iz Splita u Rim na tradicionalni, pučki način - bez torbe, bez novca; spavali su gdje su bili primljeni, jeli što su putem dobili. U Rim su došli nakon mjesec dana, propješačivši više od 1.100 kilometara.

* * *

Na putu u Rim, koji ima sve komponente biblijskog hoda u Obećanu zemlju, znakovito je bilo naći se u Padovi, koja je jedno od usputnih stajališta; iznimna prilika da se sa sv. Antunom upozna, s njim popriča, tu održi misa. Prisustvujemo misi koju služe slovački svećenici svojim mladim hodočasnicima - njih preko pet stotina. Nailaze druge grupe - iz Poljske, iz Čilea (sveukupno ih je preko 5.000), iz Francuske, iz ostalih dijelova Europe i sa svih strana svijeta. Padova je nagovještaj onoga što će se događati u Rimu.

Rim, uoči blagdana Velike Gospe... kao rijeka, kao rijeke svome ušću slijevaju se autobusi u "Vječni grad", a svaki trg, svaka uličica, svaka crkva, svaka postaja podzemne željeznice ili autobusa dobivaju šarmantni, novi, mladi "image": mladići i djevojke pod "safari-šeširićima" sa znakom Svjetskog dana mladih, s prelijepim maramama, s plavim platnenim torbicama i "PASS"-karticama na prsima, prepoznatljiv su znak Katoličke crkve u svom najmlađem naraštaju, koja se ovdje sabrala iz svakog naroda, svakog plemena, svakog kutka zemlje. Tu je 3.000 Libanonaca, 800 Palestinaca, 70.000 Francuza; tu su nebrojeni Poljaci, Argentinci, Peruanci, Filipinci, pa oni iz Tajvana, iz Indije, s Madagaskara... Iz dana u dan mozaik se popunjava šarolikošću i brojnošću.

Blagdan Velike Gospe, poslije podne, na Trgu sv. Petra: prvi uočljiv detalj: među svim zastavama država koje su po svojim mladim državljanima zastupljene - prvi put u Jubilejskoj godini nalazi se i zastava Republike Hrvatske. Na samom Trgu nalazi se nekoliko njih. Ne uspijevamo saznati koliko je Hrvata ovdje, a kasnije saznajemo da ih je oko 6.000; uglavnom su došli u organizaciji redovničkih zajednica oko kojih se okupljaju. Pjesma, različiti jezici, različite zastave, različite majice, šeširići, rupci, kao znak pripadnosti svojoj grupi, svom narodu, svojoj zajednici, uz sve moguće varijacije redovničkih odjeća, daju prizoru neponovljivi biblijski šarm prvih Duhova.

Ovi mladići i djevojke pjevaju, mole, odolijevaju nesnosnoj vrućini, tražeći osvježenje pod mlazovima "tuševa", koji se povremeno kao rosa raspršuju po mnoštvu. U trenutku kada dolazi Sveti Otac sve ove stotine tisuća postaju jedna radost, jedno oduševljenje i jedna rečenica: "Ivane Pavle, volimo te!" Upravo je nevjerojatna ta ljubav mladih ljudi sa svih strana svijeta prema Svetom Ocu. U trenu se zastave vijore, ruke se dižu, pozdravljaju i plješću, stavljaju se slušalice u uši (Papin govor je simultano prevođen na mnoge jezike) i počinje najljepša "pedagoška poema" Učitelja i njegovih "najdražih mladih", kako im se Papa obraća. Ljubav mladog Učitelja, njegova nježnost, njegovo razumijevanje za mlade i za njihove probleme opipljivo se mogu osjetiti ovdje, na Trgu sv. Petra, jer on zrači dobrotom i radošću, koje se odražavaju i na licima mladih i na licu Učitelja, koji je sada, doduše, star i sijed; ali on ZAISTA predstavlja Isusa, uvijek mladog, uvijek zanosnog i obogaćujućeg. Do duboko u noć ovaj "fluid" natapa Trg, a nakon što je Sveti Otac svima zaželio laku noć, na mnogim jezicima - nastavlja se na ulicama Rima.

Ovo je, sad se vidi, "zajedništvo Duha Svetoga", pravi odgovor na globalizaciju Novoga svjetskog poretka. Da se ne bi izgubili u mnoštvu koje napušta Trg, svaka se grupa doslovce povezuje tako da se drže rukama, maramama i čuvajući svoju prepoznatljivost i svoj identitet cjelovitim; čuva se i svoje mjesto i svoje dostojanstvo u Crkvi, koja grli istim zagrljajem svakoga svog člana, bez obzira na veličinu, snagu, ili utjecaj grupe kojoj pojedinac pripada.

Sljedećih dana Rim je spektar ponuda kršćanskog bogatstva. Svatko može naći što god želi da obogati dušu: klanjanje pred Presvetim, koncerte ozbiljne i pop-glazbe, recitale, mise, ispovijedi, koja, tako izgleda, postaje pravi hit i otkriće za mnoge. Prijepodneva su ispunjena pohodom Bazilici sv. Petra kroz "Oprosna vrata", te kateheze na materinskom jeziku, koje vode najviši crkveni dostojanstvenici pojedinih mjesnih Crkava nazočnih u Rimu. Mi Hrvati radosno dočekujemo najprije nadbiskupa Bozanića, a sutradan i kardinala Pu1jića, koji nam govore o nevjerojatnom, neočekivanom odazivu mladih na ovo okupljanje oko Svetog Oca kao o daru Duha Svetoga i čežnji mladog bića za ispunjenošću ljubavlju i prihvaćenošću, koje se može doživjeti samo u zajedništvu s Bogom; te o čežnji za osobnom svetošću - kao zaista velikom izazovu Crkvi budućnosti. "Nemojte se bojati biti sveci trećeg milenija!" Ovaj Papin poziv ispisan je i na majicama koje vidimo na nekima od prisutnih. Iznenađuju nas i brojem i radošću Hrvati iz Crne Gore i iz Srijema, kojih je (i jednih i drugih) preko stotinu, te katolici iz Makedonije, koji su se u katehezi pridružili Hrvatima i žele se slikati s nadbiskupom Bozanićem. Raduje nas činjenica da se u istom vremenu Hrvati okupljaju na nekoliko mjesta, jer crkva sv. Hipolita nije dovoljno velika da nas sve primi.

"Bog čovjeka čovjeku približava"; "Nije sramota plakati, sramota je odustati" - zvuče kao aforizmi rečenice koje nam upućuju naši pastiri, u čijem društvu uživamo, kao i u međusobnom upoznavanju i prepoznavanju.

* * *

Tor Vergata - prostor na kojemu je dva milijuna mladih odlučno provesti vikend s jednim jedinim ciljem, s jednom jedinom željom: čuti i vidjeti papu Ivana Pavla II. Asocijacija na Woodstock nameće se sama po sebi. Na tlu Amerike, prije trideset godina, na poljani Woodstock tadašnji su mladi (njih 200.000) danima slušali rock, drogirali se i orgijali i tako se "oslobađali", a tu, izvan Rima, njihova djeca, po razgolićenosti slična svojim očevima i majkama, mirno, radosno, gotovo tiho, uz pokoju gitaru - mole, pjevaju, čitaju Sveto pismo, prebiru zrnca krunice, ispovijedaju se... Čudo koje zaista, zaista nitko nije mogao zamisliti: djeca onih koji su spektakularno Boga "Abrahamova, Izakova, Jakovljeva", te Isusova propovijedanja, odbacili, sada za tim Bogom teže, žeđaju ga više negoli njihovo tijelo žeđa za vodom i sjenom u kojoj bi se zaštitilo od sunca.

Na travi, prekriženih nogu, jedan do drugoga sjede mladi svećenici sa štolom oko vrata: slušaju, tiho i pobožno, ispovijedi mladića i djevojaka koji Papu žele dočekati čiste i neopterećene duše. Pored razgolićenih leđa djevojaka, zavrnutih nogavica i rukava, sjede, šetaju ili jednostavno gledaju oko sebe svećenici i časne sestre u svojim potpunim, kadšto i višeslojnim, redovničkim habitima - na istom suncu, s istom strpljivošću i pobožnošću. Ovi mladi ljudi, bez obzira odakle su došli, kako su dugo putovali i koliko dugo su članovi Crkve, bogato su, raznoliko biblijsko mnoštvo koje se okupljalo oko Isusa, ne zato što su slušatelji bili dobri i sveti, nego zato što ih je silno opterećivala osobna grešnost, te slabosti koje su ih satirale. I za ovdje okupljene mlade mogli bismo reći: svetost je njihov cilj, njihov smisao, a ne njihova stvarnost. To naročito dolazi do izražaja u trenutku kada se, u rane večernje sate, među njima pojavljuje Sveti Otac. Govori im, pjeva s njima, u zanosu maše rukama u ritmu pjesme "Emmanuel" zajedno s njima, govori im iz srca; oni ga srcem prihvaćaju i ponovno mu tepaju: "Ivane Pavle, volimo te!"

Papa im uzvraća : "Ivan Pavao voli vas!" Tisuće, stotine tisuća, milijun, dva milijuna svijeća u noći bdijenja gori iz ljubavi spram Učitelja koji govori srcem Svetog Oca; prizor je prelijep, a onda - nebo uzvraća ljepotom; vatromet obogaćuje ovaj prekrasni trenutak neba na zemlji. Kršćanstvo se i u ovom času pokazuje u bogatstvu radosti - ni jedna čista radost nije mu strana.

* * *

Nakon probdjevene noći na otvorenom, poslije osam sati, dok vrućina ne postane neizdrživa, Sveti Otac, u prisustvu najviših talijanskih dužnosnika i crkvenih dostojanstvenika, služi misu ovom svom, mladom, "otkačenom", strpljivom dvomilijunskom mnoštvu, koje ga ponovno otvorenih očiju, usta, duše i srca sluša, plješće mu i klikće na mjestima na kojima je Papa najzahtjevniji i gdje ih pita, kao što je Isus pitao Petra: "Hoćete li i vi otići?", a Petar odgovara: "Kome ćemo ići? Ti imaš riječi života vječnoga!" Ovaj Petrov nasljednik zrači dobrotom, svetošću i milinom dok govori onima koji će ponijeti Crkvu u sljedeće tisućljeće:

"Na završetku ovoga Svjetskog dana, gledajući vas, vaša mlada lica, vaše iskreno oduševljenje, želim iz dubine srca zahvaliti Bogu za dar mladosti, koja po vama ostaje u Crkvi i u svijetu... Hvala Bogu za tolike mlade koji su se tijekom ovih šesnaest godina okupili... Kada se vratite kući, nemojte se razočarati. Iz Rima, Petrova i Pavlova grada, Papa vas prati s ljubavlju i, parafrazirajući riječi sv. Katarine Sijenske, kaže vam: ‘Ako budete ono što trebate biti, zapalit ćete svijet!’"

Lica mlada, lijepa, obasjana ljepotom lica Učitelja, "najljepšeg od sinova ljudskih", napuštaju Tor Vergatu, Rim i Italiju. Iz Rima nose ljubav njegova srca - Svetog Oca, koji im u Ime Isusovo daje život i taj život će ponijeti u srca svojih država, naroda, zajednica.

* * *

Čudo Duhovske večeri, kad se narodi obogaćeni Duhom Svetim, pod brižnim pogledom Isusove majke, rastaju s Jeruzalemom, ponavlja se u Rimu, nakon dva tisućljeća... Marija, kojoj je mladi Karol Wojtyla povjerio svoj život, s njegovim blagoslovom prati sve mladiće i djevojke u autobusima, vlakovima, zrakoplovima. Oni joj uzvraćaju pjesmom i - krunicom.

ANA PENIĆ

>[SADRŽAJ]<